IFIMES: Izbori u Bugarskoj 2021. – “desant” na Severnu Makedoniju novcem EU

IFIMES: Izbori u Bugarskoj 2021. – “desant” na Severnu Makedoniju novcem EU
Ilustracija

IFIMES: Izbori u Bugarskoj 2021. – “desant” na Severnu Makedoniju novcem EU

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. IFIMES analizira aktualna događanja u Bugarskoj uoči redovnih parlamentarnih izbora, koji će se održati 4.aprila 2021.godine. Iz analize „Izbori u Bugarskoj 2021:Bugarski ‘desant’ na Sjevernu Makedoniju“ objavljujemo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

Izbori u Bugarskoj  2021: Bugarski „desant“ na Sjevernu Makedoniju

 

U Republici Bugarskoj će se 4.aprila 2021.godine održati redovni parlamentarni izbori, na kojima će se izabrati 240 zastupnika/poslanika Nacionalne skupštine Bugarske prema proporcionalnom sistemu zatvorenih lista. Ukupan broj izbornih jedinca je 31, iz kojih se zavisno od veličine izborne jedinice bira četiri do 16 zastupnika/poslanika. Izborni prag je 4%. Na dosadašnjim izborima u Bugarskoj utvrđeni su ozbiljni znakovi manipulacije izbornim spiskom, izborne prevare, masovne kupovine glasova, neregistrirani glasački listići, dolazilo je do iznuđenog glasanja zaposlenih u (javnim) kompanijama i javnoj upravi, zamjenjivali su se protokoli glasanja, glasački listići proglašavani su nevažećim itd. Najpoznatija izborna prevara „patentirana“ u Bugarskoj je „Bugarski voz“.

Na političkoj sceni imamo stalan sukob premijera Bojka Borisova i predsjednika Bugarske Rumena Radeva i konfrontaciju dvije vodeće političke stranke, vladajućeg konzervativnog GERB (Građani za evropski razvoj Bugarske) i opozicione Bugarske socijalističke partije (BSP), koja je podržala predsjednika Radeva na predsjedničkim izborima. Bugarska još uvijek nije članica Schengena i euro zone.

Rumen Radev, By Administration of the President of the Republic of Bulgaria, CC BY 2.5, Link

Bugarska je nespremna dočekala Covid-19 i to je dodatno pokazalo karakter režima, koji nije spreman i nema rješenja za suočavanje sa sofisticiranim prijetnjama i opasnostima kao što je pandemija Covid-19.

Novi akteri na političkoj sceni Bugarske

Pored tradicionalnih rivala GERB i Bugarske socijalističke partije (BSP) te Pokreta za pravo i slobodu (DPS) pojavili su se novi akteri na političkoj sceni.

Kao novi akteri pojavili su se Demokratska Bugarska (DB) Hriste Ivanova, koji je spektakularnom akcijom na obali Crnog mora sa dvojicom političkih istomišljenika motornim čamcem došao do luksuzne rezidencije Ahmeda Dogana (DPS), jednog od najutjecajnijih ljudi u Bugarskoj. Cilj je bio skrenuti pažnju na ilegalno ograđeni javni objekt i na čuvare iz državne službe, koji su tamo nelegalno angažirani. Ta akcija je izazvala u Bugarskoj masovne proteste protiv korupcije, oligarha i vlade.

Popularni muzičar Slavi Trifonov po prvi put nastupa sa svojom  strankom „Ima takav narod“ (ITN). Tu je i Maya Manolova sa političkim pokretom Stand Up.BG(ISMV). Prvi put za izbore izlazi i stranka „Republikanci za Bugarsku“ (RzB) Tsvetana Tsvetanova, bivšeg ministra unutrašnjih poslova i tijesnog saradnika Bojka Borisova.

Slavi Trifonov, Wikipedia

Analitičari smatraju, da GERB pokušava očuvati postojeću koaliciju GERB i VMRO uz podršku DPS, koji uglavnom okuplja etničke Turke. Zbog toga GERB pomaže u nacionalističkoj retorici VMRO i njenom kontraverznom čelniku Krasimiru Karakachanovu, koji se bori da pređe izborni prag od 4%. To je vidljivo, da Karakachanovu u izlivu nacionalizma prema susjednoj Sjevernoj Makedoniji aktivno i  orkestrirano pomaže ministrica vanjskih poslova Ekaterina Zaharieva (GERB). Bugarski „desant“ na Sjevernu Makedoniju djelimično je vratio Borisova i Karakachanova u igru, jer su bili skoro  politički otpisani.

Izjednačena je utrka između GERB i BSP. Za formiranje nove vlade biće važan koalicioni kapacitet DPS, koji se povezuje sa mafijaškim strukturama i bliži je GERB-u, koji također gaji odnose sa tim strukturama i funkcionira kao kartel, a ne kao politička stranka. DPS ima sličnu ulogu u političkom životu Bugarske kao Demokratska unija za integraciju (DUI) u Sjevernoj Makedoniji.

GERB ima ograničene koalicione kapacitete, jer je stranka Demokratska Bugarska protiv svake koalicije sa političkim strankama u trenutnoj Narodnoj Skupštini Bugarske – GERB, BSP, DPS, Volya i VMRO. GERB je ušao u predizbornu koaliciju sa strankom lijevog centra SDS (Savez za demokratske snage). ITN je najavio da neće ući u koaliciju sa GERB, DPS i BSP.

Preko GERB-a mafija institucionalno dio EU

Bojko Borisov je otvoreno izjavio, da je njegova stranka stvorena uz financijsku i savjetničku potporu njemačkih desničarskih fondacija bliskih Kršćansko-demokratskoj uniji (CDU). Iako nije nedvosmisleno prihvaćen u EU, Borisov i dalje uživa potporu važnih faktora u Evropskoj narodnoj stranci (EPP) i premda prešutno lično od njemačke kancelarke Angele Merkel (CDU). Nakon višedecenijske sovjetske diktature, nametnutim ateizmom i komunističkom propagandom, u Sofiji, Budimpešti, Varšavi, Pragu, Bukureštu i drugim državama istočne i srednje Evrope nije ostalo mnogo istinskih konzervativaca. Ali takvi su se morali pronaći u postojećoj političkoj ponudi. Evropska narodna stranka (EPP) potrudila se u postojećoj političkoj ponudi, da pronađe nove konzervativce, da bi imali veći broj zastupnika u Evropskom parlamentu pri tome ignorirajući činjenicu, da se EU gradi na vrijednostima,  a ne na brojevima.

U Mađarskoj su pronašli Viktora Orbána, koji je od klasičnog liberala i saradnika Georgea Sorosa, postao konzervativni demokršćanin. Tako je i bivši član Komunističke partije Bugarske, apsolvent Policijske akademije i tjelohranitelj Bojko Borisov postao konzervativni demokršćanin. Ne isključuje se mogućnost, da su zaista u međuvremenu postali pobožni kršćani i konzervativci, ali njihovi korijeni u evropskom demokršćanskom konzervativizmu izuzetno su plitki. Kao što je Fidesz izašao iz EPP, kada se analizira pozicija GERB-a može se zaključiti da vrijednosno ne pripada EPP.

Bugarski predsjednik Rumen Radev je izjavio, da „mafija“ kontrolira vladu Borisova i politizirano pravosuđe u zemlji. Države koje su pod kontrolom mafije su lagan plijen za ruske interese. Bugarska ima horizontalnu strukturu mafije i takva struktura otežava i usložnjava borbu protiv mafije.

Analitičari smatraju, da je problem EU, da je preko GERB-a i sličnih stranaka mafija institucionalno ušla u EU što je zabrinjavajuće. Otvara se pitanje kakva je pri tome zaštitnička uloga CDU prema GERB-u posebno prema kriminalu i korupciji i da li je taj patronat posljedica uključenost kadrova CDU u kriminal i korupciju? Da li je CDU pokrovitelj kriminala Bojka Borisova, jer se kroz brojne skandale i afere sama suočava sa kriminalom i korupcijom u vlastitim redovima. Još veća zabrinutost je u NATO savezu, jer je poznato da su ruske službe duboko infiltrirane u sigurnosno-obavještajni i obrambeni sistem Bugarske. Zbog toga će NATO biti prisiljen da provjeri dodijeljene sigurnosne certifikate u Bugarskoj, jer znatan broj kadrova iz tog sektora održava neovlaštene kontakte sa pripadnicima ruskih službi sigurnosti, što otvara sumnju u moguće zloupotrebe informacija od važnosti za NATO i generalno ugrožava sigurnost država članica. Jedan dio CDU/CSU pritajeno baštini i simpatizira poraženu ideologiju Drugog svjetskog rata i snažno su povezani sa političko-kriminalnim strukturama na Balkanu. Nedavno istraživanje je pokazalo, da zastupnik CDU u njemačkom Bundestagu ima godišnju platu 110.000 eura, a u privatnom sektoru zaradi dodatnih 123.000 eura što se povezuje sa korupcijskim rizicima.

Bugarska neraskidivo vezana za Moskvu, a novčanikom za Brisel

Instagram/ buducnostsrbijeav

Na osnovu dogovora Carske Rusije i Osmanskog carstva San-Stefanskim sporazumom iz 1878.godine stvorena je nezavisna Bugarska. Na teritoriji tadašnje bugarske pretežno je živjelo bogumilsko, makedonsko i tursko stanovništvo, nad kojim je kasnije pod snažnim pritiskom novoosnovane države izvršena prisilna „bugarizacija“ tog stanovništva. Iz tog perioda proizlazi i projekt „Velike Bugarske“, koja se oživljena i u aktualnoj izbornoj kampanji, a izražava se pretenzijama prema teritoriji cjelokupne Republike Sjeverne Makedonije, dijela sjeverne Albanije, Kosova i dijela Srbije. Bugarska na Kosovu izdaje bugarska državljanstva odnosno pasoše, najviše Gorancima.Bugari su, zahvaljujući svom geografskom položaju, odnosno činjenici da su bliži Istanbulu i Rusiji, postali ključni igrač ruske diplomacije na Balkanu.

Rusija je stvorila Bugarsku i to je neraskidiva veza sa Moskvom kao protutežu Kneževini, kasnije Kraljevini Srbiji, koja je imala tijesne veze sa Austrougarskom monarhijom.

Analitičari smatraju, da je nezamislivo da Bugarska za (organizirani) kriminal i korupciju ima podršku jednog dijela EU ali i Njemačke i to financijskim sredstvima EU, jer Bugarska daleko više sredstva primi od EU nego što uplati u budžet EU i živi na račun poreskih obveznika razvijenih članica EU. Još uvijek su snažnije emotivne veze Bugara prema Rusiji nego EU, uključujući i Njemačku.

Bugarski „desant“ na Sjevernu Makedoniju novcem EU

Bugarska i Bugari ne mogu se ponositi svojom historijom za vrijeme Drugog svjetskog rata, jer su tada bili saveznici sa nacističkom Njemačkom. Bugarska nikada nije bila kažnjena zbog svog „historijskog grijeha“ za vrijeme Drugog svjetskog rata, što je pustilo duboke frustracije u bugarskom društvu.

Makedonci[2] u Bugarskoj, iako ih ima najmanje 10%, su „zarobljeni“ narod usred EU. Prema procjenama više etničkih Makedonaca živi na teritoriji današnje Bugarske nego u samoj Sjevernoj Makedoniji. Bugarske vlasti, usprkos brojnim presudama Evropskog suda za ljudska prava (ECHR) iz Strazbura odbijaju da registriraju OMO „Ilinden“ Pirin, političku stranku koja predstavlja makedonsku manjinu u Bugarskoj, koju je 2000. godine zabranio bugarski Ustavni sud. Ova zabrana je i dalje na snazi, usprkos presudi Evropskog suda za ljudska prava iz 2005.godine kojom je utvrđeno da je nezakonita. Između 2001. i 2008.godine, bugarski sudovi odbili su četiri pokušaja registracije OMO „Ilinden“ Pirin, da dobije zvaničnu registraciju, a organizacija je i dalje zabranjena. Bugarski sudovi također su odbili odvojene prijave za registraciju nekoliko kulturnih udruženja, koja promoviraju makedonsku kulturu, makedonski jezik itd. Štaviše, bugarski sudovi tvrde, da negiraju postojanje makedonske etničke zajednice u Bugarskoj, usprkos činjenici da rezultati bugarskog popisa pokazuju postojanje ljudi sa etničkim makedonskim identitetom. U stvari, Bugarska je namjerno isključila makedonsku manjinu iz opsega primjene okvirne Konvencije za zaštitu nacionalnih manjina.

Bugarska je neto[3] korisnik sredstava EU, što znači da više dobije nego što uplati u budžet EU i da živi na račun drugih razvijenih država članica EU. Tako je Bugarska u 2018.godinu primila iz budžeta EU 2,169 milijarde eura, dok je u budžet uplatila tek 0,487 milijardi eura. Veliki projekti[4] su velike investicije u vrijednosti većoj od 50 miliona eura, podržane su sredstvima EU kohezijske politike. Projekti neposredno koriste državama članicama i njihovim građanima stvaranjem bolje infrastrukture, zdravijeg okruženja, novih radnih mjesta i novih poslovnih prilika. Bugarska je iz sredstava kohezijske politike u periodu 2014-2020 dobila 1.862.730.663.96 eura. Direktno od Evropske komisije Bugarska kroz različite projekte godišnje dobiva dodatnu milijardu eura. O povezanosti Bugarske sa Rusijom govori i podatak da je uvoz[5] iz Rusije 10% ukupnog uvoza, dok je uvoz iz Njemačke 12%. Bugarska od EU godišnje dobije više od tri milijarde eura što je približno jednako budžetu Republike Sjeverne Makedonije. Zabrinjavajuće je, da Bugarska novcem poreskih obveznika EU financira svoju destruktivnu politiku u regionu.

Dok su građani Bugarske dolaskom GERB-a gajili nadu u veću jednakost i prosperitet, dobili su mnogo veće nejednakosti u pogledu socijalnog statusa i primanja te ustavno zajamčenih prava kao što su besplatno obrazovanje, zdravstvena zaštita i penziono osiguranje. Došlo je sloma iluzija i nada, koje su držale naciju na okupu i iščekivanju.

U takvim okolnostima aktualne bugarske vlasti se odlučuju, da svoje brojne unutrašnjopolitičke probleme izvoze u susjednu Sjevernu Makedoniju. Kao razlozi navode se historijski razlozi i identitetska pitanja.

Printscreen, Wikipedia

Analitičari smatraju, da Evropski parlament (EP) kroz prijedlog rezolucije EP o vladavini prava i temeljnim pravima u Bugarskoj broj (2020/2793(RSP)) upozorava na učinkovitu zaštitu prava manjina, naročito prava na slobodu izražavanja i slobodu udruživanja, među ostalim i tako što će izvršiti relevantne presude Evropskog suda za ljudska prava. Posljednjih godina desio se niz incidenata upotrebe govora mržnje protiv manjina, uključujući i od strane ministara u vladi, a parlamentarni imunitet sistemski se (zlo)upotrebljava kako bi se članovi bugarske narodne skupštine zaštitili od pozivanja na odgovornost zbog upotrebe govora mržnje. EU, koja baštini različitost etničke manjine smatra bogatstvom za razliku od aktualnih vlasti u Bugarskoj, koji negiraju postojanje etničkih Makedonaca. Zbog toga je potrebno raditi na afirmaciji i političkom predstavljanju etničkih Makedonaca, koji žive u Bugarskoj, jer bogatstvo različitosti otvorilo bi nove evropske perspektive Bugara i Makedonaca i drugih etničkih zajednica koje žive u te dvije države.

Ekstremne reakcije poznatih visokih bugarskih vladinih političara i zvaničnika, predstavljaju politiku 19.vijeka, koja nema nikakve dodirne tačke sa sadašnjošću i okrenutošću ka budućnosti. Zbog jakih emocija vrlo populistička i kvazi politika prihvatljiva je u jednom dijelu bugarske javnosti, a to najbolje potvrđuju i reakcije velikog dijela makedonskog političkog spektra. Ko ima takve poglede on se ne prepoznaje u sadašnjosti, nije sposoban uključiti se u moderne evropske trendove i tokove, pa vjerojatno i zbog nekih svojih koristi i privilegija to i ne želi uraditi.

Nevjerojatno je, da su takve političke snage oličene u jednom dijelu makedonske opozicije vrlo bliske sa bugarskim protagonistima, koji insistiranjem na blokadi dovode proces proširenja EU, koji je uvijek bio odgovor na velike krize EU, pod veliki upitnik. A to je historijska greška, obmana i jednosmjeran pravac. Historija uvijek ide svojim putem i na kraju uvijek odbacuje takve devijacije, a historijskim tokovima se ne mogu suprotstaviti takve snage, jer će makedonska država na kraju postati punopravna članica EU – integracije modernih, demokratskih, slobodnih i prosperitetnih naroda.

Analitičari smatraju da EU, posebno Njemačka, moraju zaustaviti bugarski „desant“ na Republiku Sjevernu Makedoniju. Bugarska se destruktivno ponaša prema susjedima i već se stvara percepcija, da su Njemačka, CDU i kancelarka Merkel pokrovitelji kriminala Bojka Borisova i društva te da su u kriminal sa GERB-om uključeni pojedini članovi CDU. Radi se o sestrinskim strankama i sestrinskom kriminalu. EU odnosno Njemačka politika (CDU/CSU) polako gubi kredibilitet ne samo zato što je dozvolila „iživljavanje“ Bugarske nad Sjevernom Makedonijom i što nije ispunila 15-godišnje obećanje o početku pregovora sa EU poslije potpisa sporazuma sa Grčkom u vezi imena države nego je destruktivno ponašanje pokazala i na Kosovu, a sve više i u Bosni i Hercegovini ishitrenom nominacijom svog kandidata za visokog predstavnika međunarodne zajednice (OHR) u BiH Christiana Schmidta (CDU) i to na dan inauguracije novog američkog predsjednika Josepha Bidena. Sličan scenarij blokade Bugarska sprema prema Srbiji na njenom putu u EU. Rivalitet Bugarske i Srbije i uspjesi, koje postiže Srbija pod vodstvom predsjednika Aleksandra Vučića (SNS) ne gleda se sa blagonaklonošću u Sofiji, posebno što će Srbija do kraja godine sustići Bugarsku po visini prosječne plate, a Srbija nije članica EU i NATO. Nova američka administracija mora imati u vidu da Bojko Borisov (GERB) i Edi Rama (PS) predstavljaju remetilački faktor zajedno sa predsjednikom Crne Gore Milom Đukanovićem (DPS) i jezgro su političko-kriminalnih struktura na Balkanu.

Analitičari smatraju, da je Bojko Borisov pokušavao odložiti rješavanje bugarske unutarnje političke krize do američkih predsjedničkih izbora, jer se nadao da će Donald Trump dobiti drugi mandat nadajući se, da bi se tako geopolitika okrenula u njegovu korist. Na sceni sada imamo narušene odnose između Bugarske i SAD i novu američku administraciju predsjednika Bidena, koja ima drugačiji pogled i politiku prema državama tzv. Višegradske grupe država, čiji je „pridruženi„ član i Bugarska.

Analitičari smatraju, da je bugarska blokada Sjeverne Makedonije razlog da EU ponovno razmotri koncept po kojem bi svih šest zemalja Zapadnog Balkana kolektivno primila u članstvo EU. Izgovara za to nema, jer su 2004.godine 10 država kolektivno postale punopravne članice EU. Šest država Zapadnog Balkana sa ukupno 18 miliona stanovnika ne predstavlja ni polovinu stanovništva Poljske.

Ljubljana/Washington/Bruxelles/Sofija, 15.mart 2021.

Fusnote:

[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, nosilac je specijalnog konzultativnog statusa pri Ekonomsko-socijalnom vijeću ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine.

[2] Izvor: https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/B-9-2020-0309_HR.html#_ftnref13

[3] Izvor: https://europa.eu/european-union/about-eu/countries/member-countries/bulgaria_en

[4] Izvor: Major projects https://ec.europa.eu/regional_policy/en/projects/major#1

[5] Izvor: https://europa.eu/european-union/about-eu/countries/member-countries/bulgaria_en

POSLEDNJE OBJAVLJENO

1 komentar

Ostavite komentar