Kovač: Istraživanje posledica agresije NATO pakta je NACIONALNA POTREBA Republike Srbije

Kovač: Istraživanje posledica agresije NATO pakta je NACIONALNA POTREBA Republike Srbije

„Neka je slava i hvala poginulim

u odbrani od agresije NATO

pakta, Albanije i tzv OVK

na SR Jugoslaviju“

Autor prof. dr Mitar Kovač EVROAZIJSKI BEZBEDNOSNI FORUM

Razbijanjem bivše SFRJ Nemačka i Velika Britanija, a kasnije i SAD su nastavile da podržavaju secesionističke pokrete i da priznaju nezavisnost bivših jugoslovenskih republika. Na taj način je, u velikoj meri, razbijen srpski etnički prostor, priznate “avnojevske tekovine komunizma” i obezvređene žrtve i stradanje srpskog naroda u Prvom i Drugom svetskom ratu, koji je u suštini stvorio Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevinu Jugoslaviju.

To nije bilo dovoljno pa je nastavljeno višedecenijsko satiranje Srbije i njeno razbijanje. Nakon 22 godine od agresije na SR Jugoslaviju i perfidne okupacije Kosova i Metohije, od strane SAD, Velika Britanija i Nemačke, preko mehanizama NATO pakta i EU.

Agresija NATO pakta je bila nelegalna, nelegitimna i bez saglasnosti SB UN. Izvršena je samovolja i nasilje nad civilnim stanovništvom a sve pod plaštom borbe protiv režima Slobodana Miloševića. Protiv srpskog naroda je vođenja nečuvena medijska kampanja kojom je čitav narod satanizovan i prikazan kao kolektivni krivac. Jasno je svima bilo da nije po sredi režim Slobodana Miloševića nego ostvarenje interesa vodećih država Zapada u procesu razbijanja srpskog etničkog prostora i okupacije Kosova i Metohije radi baziranja Nemačkih, Britanskih i Američkih vojnih efektiva na tom geostrateški izuzetno bitnom prostoru na jugoistoku Evrope. Taj cilj agresije je ostvarivan u neposrednom sadejstvu sa terorističkom organizacijom, takozvanom OVK i nosiocima projekta fašistiške tvorevine tzv. Velike Albanije.

Završetkom oružane agresije vodeće sile Zapada su nemo posmatrale etničko čišćenje Srba sa prostora AP Kosovo i Metohija i nastavak divljanja terorista 2004. Godine, kroz dalji progon srpskog naroda i kroz uništavanje verskih i kulturnih objekata i privane imovine. Logikom svršenog čina i priznavanjem takozvane realnosti cenli su da će u kratkom vremenu pritiscima na Srbiju dovršiti taj proces i u SB UN.

Osim problema okupacije dela nacionalne teritorije i stvaranja lažne države Kosovo, srpski narod je suočen sa mnogim drugim posledicama NATO agresije, koje se dešavaju sve do danas a odnose se na razorenu privredu, uništenu infrastrukturu, posledice radioaktivnosti i hemijske kontaminacije životne sredine.

NATO pakt i nakon oružane agresije na SR Jugoslaviju, čini sve da i dalje dezintegriše srpski etnički prostor i potisne uticaj Ruske Federacije.

Posledice NATO agresije 1999. godine, koje nisu još zalečene i sanirane, su ogromne, veoma bolne i narod ne podržava rešenje koje se želi nametnuti pretnjom i nasiljem.

Zbog pritiska Zapada na vlast u R. Srbiji nakon 2000.godine nije izvršen popis materijalnih razaranja i pretvoren u finansijski izraz. Evroazijski bezbednosni forum je održao 2017. godine naučnu konferenciju na kojoj je utvrđena potreba da država stvori elementarne uslove da se organizuje istraživanje o posledicama agresije NATO pakta 1999.godine. Pod pritiskom javnog mnjenja vlast u Srbiji je donela početne odluke o formiranju Međuresornog koordinacionog tela (MKT), koje je formirano juna 2018. godine, radi utvrđivanja posledica NATO agresije 1999. godine.

Ministarstava zaštite životne sredine, zdravlja, odbrane, kao i prosvete, nauke i tehnološkog razvoja formirala su odlikom Vlade Zajedničko telo (ZT) za utvrđivanje posledica NATO bombardovanja po zdravlje ljudi i životnu sredinu potpisan je 12. juna 2018. godine.

Od formiranja pa do danas simbolični su rezultati rada ovih tela, jer su bili kontinuirani pritisci vodećih država NATO pakta i EU. Čak i čelnici NATO pakta su u više navrata isticali da nije bilo nikakvih posebnih šteta koje nisu uobičajene i da se radi o „neprimerenoj srpskoj propagandi protiv NATO pakta“.

Evroazijski bezbednosni forum iz Beograda pripremio je okrugli sto, povodom 22. godišnjice agresije NATO pakta, na temu ISTRAŽIVANJE POSLEDICA NATO AGRESIJE – NACIONALNA POTREBA. Cilj održavanja okruglog stola jeste da se ponovo izvrši pritisak na javnost, zakonodavnu i izvršnu vlast da se stvore uslovi za realizaciju istraživanja posledica NATO agresije, te da se na bazi rezultata pristupi otklanjanju posledica i nadoknadi šteta privatnim i pravnim licima. Naravno, nadoknada šteta bi se pokrenula sudskim putem prema državama čije vojske su izazvale razaranja i naknadne posledice po zdravlje ljudi i zagađenost životne sredine. Srbija ima preciznu evidenciju čija je avijacija dejstvovala i po kojim objektima, tako da postoje sve relevantne informacije za pokretanje sudskih sporova.

O rezultatima istraživanja informisala bi se postepeno međunarodna i nacionalna javnost.

Vrste posledica:

– Uništavanje i razaranje vojne infrastrukture Republike Srpske Krajine i Republike Srpske;
– Obaveštajna i logistička podrška združenih HOS a posle i tzv. ABiH i HVO u agresiji na R. Srpsku;
– Progon oko 250.000 civila iz Republike Srpske Krajine 1995.godine i tihi egzodus Srba iz Hrvatske od oko 200. 000 stanovnika, tako da je ukupno ostalo da živi u Hrvatskoj oko 168. 000 Srba;
– Podrška terorističkim snagama tzv. OVK od 1998.godine pa sve do danas;
– Međunarodna i medijska satanizacija Srbije i srpskog naroda;
– Ubijanje i ranjavanje 2128 civila, vojnika i drugih pripadnika snaga bezbednosti;
– Okupacija istorijskog i duhovnog središta nacionalne teritorije – Kosova i Metohije;
– Progon preko 230.000 ljudi sa prostora Kosova i Metohije;
– Proterivanje države Srbije i njenih institucija sa Kosova i Metohije;
– Zločini i teror nad srpskim i nealbanskim narodom po ulasku KFOR-a i terorista UČK u srpska naselja;
– Satanizacija srpskog naroda u Evropi i svetu;
– Ekonomsko, privredno i demografsko pustošenje Srbije, sve do danas;
– Albansko razaranje i uništavanje kulturne, verske i nacionalne baštine Srba na Kosovu i Metohiji;
– Rasprodaja i uzurpiranje državnog i privatnog vlasništva na Kosmetu;
– Prodaja prirodnih resursa strancima, prvenstveno američkoj političkoj i vojnoj eliti SAD, koja je učestvovala u agresiji na SR Jugoslaviju;
– Sprečavanje povratka raseljenim i prognanim sa Kosmeta;
– Priznavanje lažne NATO države Kosovo od većine država članica NATO i EU,
– Izmeštanje pregovora iz UN pod okrilje EU;
– Uspostavljanje tzv. Administrativne linije – granice i integrisanog upravljanja;
– Uvođenje carina;
– Stavljanje Severa Kosmeta pod pravnu i policijsku kontrolu lažne držve Kosovo;
– Donošenje Briselskog sporazuma – koji je samo sprovodila R. Srbija;
– RH kontaminacija prostora Srbije, težišno Kosmeta i juga Srbije;
– Porast obolelih i umrlih u Srbiji, kao i pripadnika KFOR-a;
– Politički pritisci na Srbiju da se odrekne Kosova i Metohije kroz donošenje “Obavezujućeg sporazuma”;
– Osamostaljenje Crne Gore i razvijanje njenog antisrpskog karaktera;
– Diskriminacija srpskog naroda u Crnoj Gori;
– Zatiranje srpskog jezika u Crnoj Gori i kontinuirana presija i otežavanje rada Srpske pravoslavne crkve;
– Pokušaj unitarizacije BiH i prenosa nadležnosti R. Srpske na centralne organe vlasti u Sarajevu, itd.

Ovo je samo puko nabrajanje strateških posledica oružane agresije NATO pakta 1999.godine i njenog nastavka sve do danas kroz različite forme hibridnog delovanja. Elaboracija posledica agresije NATO pakta jeste predmet velikih multidisciplinarnih istraživanj, koja će nastaviti ako Vlada obezbedi normalne uslove za realizaciju i budžetiranje projekata.

Svaka posledica ima različitu dubinu i kvanitativni izraz. Problem je što država do danas nije prko svojih ustanova došla do ukupnih sumarnih posledica i šteta po Srbiju niti je to zvanično prenela međunarodnim institucijama. Ostaje se uglavnom na proceni materijalnih posledica razaranja a te rane su vidljive širom Srbije i danas. Mi kao da se stidimo tih ruševina a ne agresor i krijemo ih paravanima od prolaznika slikama svoje mladosti i izrekama svojih znamenitih vojvoda.

Preko medija u Srbiji veličaju se donacije Zapada – ne govori se o visini štete i iznetom kapitalu iz Srbije kroz privatizaciju, povlašćeni položaj firmi sa Zapada i kroz uništavanje svog bankarskog sektora, kako bi se stvorio prostor za pljačkaški pohod stranih banaka. Tako medijski se obmanjuje narod da je to prirodan proces „razvoja društva“. Da nam najviše u tome pomažu vodeće zemlje Zapada, te da je naša budućnost u EU, „bez alternative“. Sve je to suprotno volji i opredeljenosti srpskog naroda.

Materijalna šteta Agresije NATO pakta, nastala samo razaranjem, procenjena je na preko 100 milijardi dolara. Kada se uzmu i saberu ostale procenjene štete i naknadne posledice pričinjene privredi, stanovništvu, obolelim od posledica zračenja i hemijske kontaminacije vazduha, vode i zemlje, odlaska mladih visokoobrazovanih kadrova, dolazi se do ogromnih nenadoknadivih šteta koje menjaju budućnost potomstva, tako da je bilo kakva priča o bespovratnim „donacijama“ koje daju pojedine države NATO nerealna, netačna i u funkciji medijske propagande i „šargarepe“ koju Zapad decenijama nudi srpskom narodu.

Agresija na SR Jugoslaviju, po mišljenjima mnogih zapadnih političara i generala, bila je istovremeno i „eksperimentalni rat“ koji je NATO-u poslužio da, između ostalog, priprema svoju avijaciju za napade u složenijem borbenom prostoru i protiv velikih sila koje mu stoje na putu, jer je nadmoćnost bila velika i postojala je disproporacija u odnosu snaga. Bombardovanjem Srbije, Rusiji je poslata poruka o tome ko je pobednik u Hladnom ratu, a NR Kini da vidi šta je može snaći ako se nađe na putu američkih strateških interesa na Dalekom istoku. I ništa od toga nije krivica Srbije, koja je uradila sve što je mogla, jer su međunarodne okolnosti bile takve da je Rusija bila slaba.

Bombardovanjem kineske ambasade u Beogradu 1999.godine poslata je još jedna dodatna poruka Kini, da shvati da je NATO, pre svega SAD „neobuzdani gospodar života i smrti“ u svetu i da može globalno i unilateralno vojno da deluje. Pitanje Kosova i Metohije jeste prvenstveno problem Srbije, ali istovremeno treba da bude pitanje i problem Kine i Rusije i svih drugih slobodoljubivih država sveta, koje se protive nasilju u međunarodnim odnosima. Normalno bi bilo da upravo te dve velike sile ponude kineski i ruski „kosovski paket“, te da se na taj način dođe do prihvatljivog rešenja, koje je počiva na međunarodnom pravu.

Osiromašeni uranijum već godinama uzima danak u Srbiji, tvrdi veliki broj medicinskih stručnjaka u Srbiji i mnogim državama sveta, čak i članicama NATO pakta, kao što su Italija i Nemačka. Tome u prilog idu činjenice utvrđene statistikom i međuzavisnošću zračenja i kontaminacije životne sredine sa porastom obolevanja i umiranja stanovništva od različitih vrsta malignih bolesti. Doktor Slobodan Čikarić, profesor Medicinskog fakulteta i radiolog u Beogradu, tvrdi da, prema višegodišnjim istraživanjima, apsolutno postoji veza između povećanog broja malignih oboljenja u Srbiji i osiromašenog uranijuma koji je NATO bacio na našu teritoriju:

„Bugari i Grci su merili zračenja tokom ratnih dejstava – marta, aprila, maja 1999. godine, i utvrdili da je zračenje povišeno za 20-30 odsto. Prema tome, oni koji tvrde da se ta prašina nije širila sa teritorije Kosova i Metohije, bili su u zabludi, i zašto to tvrde ne znam … od 2001. do 2010. pratili smo kretanje malignih tumora u Srbiji i utvrdili da je stopa incidencije (broj novodijagnostikovanih slučajeva raka u definisanoj populaciji) rasla dva odsto godišnje. Ona je 2010. bila veća za oko 20 osto u odnosu na 2001. Ta stopa rasta od dva odsto je četiri puta brže rasla nego u Nemačkoj, Švedskoj, Engleskoj, a u SAD je u isto vreme opadala za 0,6 odsto godišnje“, kaže prof. Čikarić, predsednik Društva Srbije za borbu protiv raka.

Stopa mortaliteta od malignih tumora, je rasla 2,5 odsto godišnje tako da je 2010. godine za 25 odsto bila veća nego 2001 – centralna Srbija i Vojvodina su imale 330.000 novoregistrovanih i 180.000 umrlih. Čikarić tvrdi da je jedino moguće objašnjene da je stigla radioaktivna prašina sa Kosova i Metohije ne samo na centralnu Srbiju, već celu zemlj i određene delove Balkana. Mi imamo najveću stopu mortaliteta, umiranja, od malignih tumora u Evropi. Što se tiče stope incidencije, nismo na prvom mestu u Evropi, ali kako se sve to dešavalo, i u kojoj meri je uranijum uticao da se to dešava, to je bitno“, dodao je Čikarić.

Prema njegovim rečima, u Srbiji je za 15.000 – 33.000 obolelih od raka kriv osiromašeni uranijum, a umrlih od 10.000 do 18.000. U muškoj populaciji rak pluća je na prvom mestu, a u ženskoj rak dojke. Čikarić kao primer navodi i slučaj italijanskih vojnika. „U Bariju u bolnici piše – svi koji su iz bilo kog razloga boravili na Kosovu i Metohiji da se podvrgnu pregledu. Od 558 italijanskih vojnika, 47 je umrlo, a svi su bili na Kosovu, tri puta“. To je deo „kosovskog paketa“ o kome SAD, NATO i EU nisu nikada progovorili ni reč a kamoli da su hteli da razgovaraju o obeštećenju.

Godinama unazad najviše se govorilo o dejstvu osiromašenog uranijuma iz NATO bombi i projektila na zdravlje stanovništva u Srbiji, ali znatno manje se govorilo o drugim štetnim efektima i „hemijskom ratu“ koji je vođen bombardovanjem mnogih hemijskih postrojenja. Mirjana Anđelković Lukić, koja je tokom bombardovanja imala uvid u materijale i supstance koje je NATO koristio u svojim bombama, tokom 1999. godine, ističe da se tada vodio specifičan „hemijski rat“: „NATO alijansa je birala mesta koja će bombardovati, to su uglavnom bili naftni i benzinski rezervoari, s tečnim gasom, rezervoari s opasnim hemijskim sirovinama koje su služile za preradu plastičnih masa, trafostanice u kojima je bio piralen koji spada u karcinogene, mutagene i teratogene supstance. Goreo je piralen na otvorenom što je u Evropi nezamislivo, jer su svi proizvodi sagorevanja piralena izuzetno toksični. Nije sav piralen izgoreo, već se velika količina tog uljanog otrova izlila i otišla u nadzemne vode koje je zagadila, ali isto tako i podzemne. On je teži od vode i pada na dno, pri tom je slabo rastvorljiv i za sva vremena ostaje na dnu reka ili u podzemnim vodama trujući ih“, rekla je Mirjana Anđelković Lukić.

Planski i smišljeno su gađana postrojenja hemijske industrije i skladišta gotovih proizvoda. Bombardovani su objekti i hemijska postrojenja u: Pančevu, Novom Sadu, Lučanima, Prahovu, Boru, Bariču, Kruševcu, Kragujevcu, kao i sve fabrike namenske proizvodnje. U pančevačkoj „Petrohemiji“ namerno je gađan rezervoar sa monomerom vinilhloridom, jedinjenjem koje se masovno koristi za izradu plastičnih masa i koje je vrlo toksično i kancerogeno.

Godinu dana posle bombardovanja, i otprilike toliko od kada su radnici EPS-a čistili dalekovode na koje su bačene kasetne bombe sa „ugljenim vlaknima“, 36 mladića koji su na tome radili su umrli, tvrdi Mirjana Anđelković Lukić. Ona objašnjava da se elektroprovodljiva vlakna koja su bacana na naše energetske sisteme sastoje od silicijum dioksida i metalnog aluminijuma kojim su ta vlakna presvučena. Čišćenje se vršilo mehanički, primitivno, metlama, kao što su radili mladići iz EPS-a, koji su oboleli i stradali. Kada se uzmu u obzir sve bombe koje su pale na teritoriju Srbije, ali i mete koje je NATO gađao, može se zaključiti da je agresija NATO pakta na SRJ imala sve efekte hemijskog rata koji su izazivani namernim gađanjima hemijskih postrojenja, rezervoara i skladišta.

Očigledno je da je minuli rat imao više ciljeva, za agresora jednakih po važnosti, ali je za nas najstravičniji onaj koji se odnosi na ugrožavanje života i zdravlja čitavog jednog naroda na ovim prostorima. Agresija na SRJ prouzrokovala je velike patnje i pogibelj naroda, rušenje i uništavanje materijalnih i kulturnih dobara i proizvelo jednu od najvećih ekoloških katastrofa dvadesetog veka na prostorima Evrope, čije će posledice osećati i buduće generacije.

Planeri i piloti SAD koji su uzeli najveće učešće u okviru NATO agresije nikada nisu odgovarali za počinjene zločine. Naprotiv, taj rat su mnogi političari i generali SAD shvatili kao priliku da se enormno obogate za kratko vreme. Ako tome dodamo da se Kosovo nalazi na petom mestu u svetu po rezervama lignita, onda je jasno o kom planiranom profitu se radi. Rasprodati su prirodni resursi Srbije na Kosovu i Metohiji, a to jeste pljačka pod okriljem NATO pakta. Šta je to nego okupacija, uz paravan Rezolucije 1244 SB UN.

Pored geostrateških razloga mnogi političari i analitičari međunarodnih odnosa i savremenih vojnih intervencija ističu i ekonomski karakter i ciljeve agresije NATO pakta. Naime, radi se o ogromnim rezervama prirodnih resursa, energenata i ruda koje pojedini lobiji iz SAD i velike Britanije žele da uzmu za što manje novca.

Americi i vodećim državama NATO pakta, nakon skoro 20 godina od okupacije, tog dela Srbije treba “međunarodna tapija” da je to njihov prostor. Ne bore se Amerikanci i Britanci za sreću i demokratiju “kosovara”, nego za dugoročne svoje interese jeftinog baziranja snaga i izgradnju infrastrukture na jugoistoku Evrope, na centralnoj poziciji-raskršću civilizacija, religija i narko trafikinga. Iz tih razloga ne dozvoljavaju ostanak granica Srbije prema Albaniji, kakve su definisane i nakon Prvog svetskog rata. Ti pokušaji i pritisci neće proći jer je srpski narod opredeljen da očuva suverenitet i teritorijalni integritet Srbije.

Potrebno je da se kroz istraživanje zločina NATO pakta opišu i primenom naučnih metoda egzaktno argumentuju materijalne, ekološke, privredne, medicinske, demogravske, pravne, društvene, političke, kulturne i druge posledice, te da se objektivno i sa potpunom argumentacijom utvrdi osnovanost krivice pojedinih učesnika u agresiji, za konkretne zločine.

Zbog stradanja koje je pretrpeo srpski narod kao i zbog posledica koje i danas trpi bilo bi međunarodno poželjno i odgovorno da se formira Fond za obnovu Srbije, gde bi kroz donacije država koje su učestvovale u agreiji uplaćivale novac, koji bi se koristio na transparentan način za obnavljanje porušene infrasrukture, kao i za isplatu šteta koje su pričinjene privatnim i pravnim subjektima.

Pored materijalne štete koja je preko 100 milijardi dolara, potrebno je obeštiti porodice ubijenih civila i pružiti pomoć i isplatiti oštetu porodicama kod kojih su oboleli ili umrli od najtežih malignih obolenja. Mnogi borci se i danas suočavaju sa teškim bolestima i nemaštinom. Srbija to treba da zna i da više ceni njihovo stradanje.

IZVORI:

https://www.blic.rs/vesti/svet/sokantna-izjava-generala-nato-o-bombardovanju-1999-godine/p03fvhy
http://mondo.rs/a977822/Info/Drustvo/NATO-bombardovanje-1999.-godine-osiromaseni-uranijum-Slobodan-Cikaric.html
http://mondo.rs/a977822/Info/Drustvo/NATO-bombardovanje-1999.-godine-osiromaseni-uranijum-Slobodan-Cikaric.html
http://mondo.rs/a972899/Info/Drustvo/NATO-bombardovanje-1999-vodjen-specijalan-hemijski-rat.html

0 0 glasovi
Glasanje za članke

Ostavite komentar

0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare