Darko Tanasković: Propovedanje o građanskoj državi vodi ka cepanju BiH

Darko Tanasković: Propovedanje o građanskoj državi vodi ka cepanju BiH

Kakav je položaj i političke perspektive BiH i Republike Srpske u regionu

– Kalaj “bosansku naciju” nije projektovao u interesu Bošnjaka, već Austrougarske monarhije, jer je smatrao da će se problematičnom i nemirnom provincijom BiH takvom polugom lakše upravljati

– Niko za sada nema određeniju ideju o tome kako bi se mogao ishodovati neki novi ustavni aranžman umesto Dejtona, koji bi ga zamenio, a BiH se održala. Za svaku radikalnu promenu potrebna je saglasnost triju konstitutivnih naroda, a nje nema, niti izgleda da bi je u dogledno vreme moglo biti.

– Obiman izveštaj Komisije na 1.200 strana donosi korigovanje dosadašnje izrazito jednostrane, tendenciozne i, što je najvažnije, nerealne, lažne slike o građanskom ratu u BiH

– U BiH ima mnogo više islamistički radikalizovanih pojedinaca i grupa nego pre rata, kao i tzv. paradžemata, van kontrole države, ali i Islamske zajednice.

– Treba učiniti sve što je u našoj moći da ovo nasmejano razdoblje u odnosima sa Turskom što duže potraje

– A. Kurti i V. Osmani imaju vrlo negativan stav o Srbiji i traže da Srbija plati ratnu štetu Prištini

Intervju vodio: Veljko Zeljković

Darko Tanasković: Propovedanje o građanskoj državi vodi ka cepanju BiH
Intervju vodio: Veljko Zeljković

Posle svega što je snašlo BiH i njene stanovnike tokom poslednjih triju decenija, propovedanje demokratske i građanske države od strane neinventivnih nastavljača misije autora “Islamske deklaracije” odjekuje beznadežno šuplje.

Kaže ovo u intervjuu za “Glas Srpske” orijentalista, islamolog i bivši diplomata Darko Tanasković povodom aktuelne političke situacije u BiH, navodeći da za razliku od haotične i turbulentne situacije u vrijeme razbijanja Jugoslavije, kad su muslimanski i hrvatski poslanici u Skupštini duboko nacionalno, politički i vjerski podijeljene BiH odlučili da ignorišu legitimne srpske stavove i preglasavanjem donesu odluku o organizovanju referenduma o nezavisnosti, što je bio pravi uzrok izbijanja rata u BiH, danas postoje pravni i institucionalni mehanizmi koji to amortizuju i onemogućavaju.

Nema unitarne BiH

– Možda bi do nekog numeričkog preglasavanja hipotetički i moglo doći, ali tako donete odluke preglasani ne bi prihvatili i priznali, a tzv. međunarodna zajednica nije u prilici da obrazuje neku novu Badinterovu komisiju ili da delotvorno utiče na to da se nametnu takve neodržive odluke. Uostalom, i regionalna i kontinentalna i globalna (geo)politička konstelacija bitno su izmenjene. To što Bošnjaka, prema popisu koji Srbi i Hrvati ne priznaju, navodno ima nešto preko 50 odsto, što bi bila tanka apsolutna većina, ne treba nikoga, a prvenstveno njih, da zavara u pogledu izvodljivosti bilo kakvog vida majorizacije kroz formalno demokratsko odlučivanje po sistemu “jedan čovek – jedan glas”. To je praktično nemoguće, a svaki ovakav pokušaj, pa i ideja o pokušaju, samo bi dodatno produbili unutrašnje podele i približili ih nepovratnom rascepu – smatra Tanasković.

GLAS: Iz SDA ne kriju da im je cilj stvaranje republike BiH, odnosno nekakve “građanske države”. Kako je Vi vidite, te koliko bi ona bila slična viziji koju je svojevremeno imao Benjamin Kalaj ili, recimo, Alija Izetbegović?

TANASKOVIĆ: Vizije BiH Benjamina Kalaja i Alije Izetbegovića imaju samo jednu zajedničku karakteristiku, a to je ostvarivanje objektivne supremacije Bošnjaka kao temeljne komponente nadnacionalnog bosanskog političkog naroda, odnosno bosanske nacije. Takva “nacija”, usled protivljenja Srba, ali, uvijenije, i Hrvata, nikada nije mogla biti stvorena. Inače, Kalaj “bosansku naciju” nije projektovao u interesu Bošnjaka, već Austrougarske monarhije, jer je smatrao da će se problematičnom i nemirnom provincijom BiH takvom polugom lakše upravljati i odvojiti je od centrifugalne gravitacije Beograda i Zagreba. Što se, pak, Izetbegovića tiče, on je svojim dubinskim (pan)islamizmom u uslovima promenljivih i teških lokalnih realnosti lutao između nacionalnog – političkog muslimanstva i bošnjaštva, deklarativno se zalažući za demokratsko društvo i građansku državu opšte ravnopravnosti, jer je jedino tako na Zapadu mogao obezbediti podršku za svoj unitarni državotvorni projekat. Kad je odlazio u islamski svet, govorio je drugačije.

GLAS: Zašto Evropa toleriše ovakve i slične “projekte” predstavnika bošnjačke politike, a, recimo, oštro osuđuje svako pominjanje riječi “razdruživanje”?

Nema ništa od etnički čiste muslimanske države na Balkanu

TANASKOVIĆ: Zato što su najuticajniji činioci unutar EU od početka pristrasni, smatraju, odnosno fabrikovali su predstavu da su Srbi glavni vinovnici raspada Jugoslavije, iako su se samo oni, i u prvo vreme krize Muslimani/Bošnjaci, zalagali za njeno očuvanje, da su odgovorni za sva zla koja su zadesila stanovništvo na prostoru bivše šestočlane federacije, da gaje hegemonističke velikosrpske ambicije, da su produžena ruka “malignog ruskog uticaja” itd. Međutim, to je samo jedan, stereotipan sloj motivacije sa jakom inercijom. U svom interesu, Evropljani zaziru od stvaranja male, etnički čiste muslimanske države na Balkanu, nemaju nikakve naročite simpatije, osim patetično deklarativnih, za Bošnjake, groze se menjanja granica, jer taj eksplozivni proces sa neizvesnim posledicama ne bi mogli kontrolisati. Pri čemu su posebno alergični na ukazivanje na analogiju sa “Kosovom”, ustravljeni su potencijalnim novim migracijskim talasom i smatraju da je nužno održavati bar neki stepen ravnoteže u državnom provizorijumu dejtonske BiH. Svojom ukopanošću i tvrdoglavošću u istrajavanju na trajnom moralnom kreditu žrtve i na mantri o istorijskoj jedinstvenosti i nekakvom metafizičkom, transistorijskom jedinstvu Bosne, zasad još uvek najglasniji deo bošnjačke političke klase nije od naročite pomoći svojim zapadnim pokroviteljima, što oni počinju da uviđaju, ali još uvek nisu uspeli

GLAS: Ipak se iz Brisela i Vašingtona sve češće može čuti da je Dejtonski sporazum prevaziđen. Očekujete li da dođe do nekih korekcija?

Za promenu Dejtona potrebna je saglasnost triju konstitutivnih naroda, a nje nema

TANASKOVIĆ: Premda i sa Zapada često čuju mišljenja o nedostatnosti i prevaziđenosti Dejtonskog sporazuma i nemogućnosti da se na njegovim osnovama izgradi “funkcionalna demokratska građanska država”, niko za sada nema određeniju ideju o tome kako bi se mogao ishodovati neki novi ustavni aranžman koji bi ga zamenio, a BiH se održala. Za svaku radikalnu promenu Dejtona potrebna je saglasnost triju konstitutivnih naroda, a nje nema, niti izgleda da bi je u dogledno vreme moglo biti. Zato se i oni koji u međunarodnoj zajednici dovode u pitanje razvojnu produktivnost dejtonskog ustrojstva BiH libe ambicioznijeg upuštanja u pokušaje iznalaženja mehanizma za njegovo preispitivanje i menjanje. Zbog svega toga smo i daleko od neke hipotetičke nove dejtonske konferencije, odnosno od “Dejtona 2”. Možda u nekoj daljoj i zasad sasvim neizvesnoj perspektivi nije ipak nezamisliva neka šira međunarodna konferencija koja bi se kompetentno i odgovorno pozabavila problematikom bivšeg jugoslovenskog prostora radi njegovog trajnijeg stabilizovanja u koordinatama izmenjenih političkih i međunarodnopravnih realnosti.

Menjaće se slika o krivici Srba u građanskom ratu u BiH

GLAS: Da li očekujete da istina o stradanju Srba, ali i o samom karakteru rata u BiH, konačno izađe na vidjelo svjetske javnosti?

TANASKOVIĆ: Očekujem, naravno, iako do toga nije lak put. Obimnim i dokumentovanim izveštajem nadležne komisije, na više od 1.200 strana, učinjen je značajan i korak u smeru stvaranja preduslova i baze za korigovanje izrazito jednostrane, tendenciozne i, što je najvažnije, nerealne, lažne slike o građanskom ratu u BiH i relativnoj ulozi sukobljenih strana, kao i o patnjama i stradanjima pripadnika svih triju naroda tokom njegovog trajanja. Da bi potencijal izveštaja bio informativno i saznajno valorizovan u punoj meri i na najširem, domaćem i svetskom planu, neophodno je adekvatno ga stručno i medijski prezentovati.

Printscreen

GLAS: Kako gledate na poziciju BiH u svjetlu novih zategnutih odnosa između Moskve i Vašingtona, te očekujete li da pitanje ulaska BiH u NATO bude aktuelizovano tokom ove godine?

TANASKOVIĆ: S obzirom na to da je na vlast u SAD ponovo došla politička struja za koju je karakterističan izrazito ideologizovan pristup međunarodnim odnosima, sa negativnom opsesijom “ruskom opasnošću” u prvom planu, nema sumnje da će odnosi između Vašingtona i Moskve ući u razdoblje ozbiljne eskalacije netrpeljivosti, što će se odraziti i na globalnom, ali i na regionalnim i lokalnim nivoima svetskih zbivanja, uključujući i situaciju na Balkanu. Naravno, BiH neće biti izuzeta iz ove dinamike zaoštravanja, ali pretpostavljam da neće biti ni prioritet Bajdenove administracije, čemu se neki politički krugovi u Sarajevu nadaju. Pitanje atlantske integracije BiH jedna je od tema na kojima Vašington rutinski insistira, a koje unutar dvoentitetske države izaziva stalnu napetost. Ne verujem, međutim, da se ono u sadašnjem regionalnom kontekstu može dramatično aktuelizovati i konkretizovati, sve dok Srpska zadržava svoj negativan stav prema ubrzavanju kretanja ka NATO-u.

GLAS: Otkud tolika rusofobija kod bošnjačkih političara, ili se jednostavno radi o pokušajima da se bude na liniji Vašingtona?

Rusija smeta bošnjacima zbog podrške Moskve Republici Srpskoj

TANASKOVIĆ: Odgovor je delimično sadržan u načinu na koji ste postavili pitanje. Poeni u Vašingtonu, a i u EU, dobijaju se, veruju bošnjački političari, i što glasnijim prozivanjem Rusije zbog tzv. malignog uticaja na bivšem jugoslovenskom prostoru, pa se tako oni povremeno groteskno “oštro” i “strogo” obraćaju Moskvi. Tako je, recimo, lider SDA Bakir Izetbegović nedavno ogorčeno reagovao na jedno upozoravajuće, ali sasvim korektno diplomatsko oglašavanje ambasade Ruske Federacije u Sarajevu u vezi sa mogućim posledicama konkretnijeg približavanja BiH NATO-u, ocenjujući ga kao nedopustivo “mešanje u unutrašnje stvari”. Nisu primećena takva reagovanja na ocene koje ambasadori i zvaničnici zapadnih zemalja neuporedivo češće od ruskih diplomata daju o raznim aspektima i akterima političkog života u BiH. Uobičajeni dvostruki standardi! Pored osećanja obaveze da se svojim slabašnim glasom priključe antiruskom horu pojačane zapadne kampanje protiv Moskve, bošnjački političari i drugi delatnici u javnom prostoru gaje i autohtonu i autentičnu netrpeljivost prema Rusiji zbog toga što smatraju da pruža bezrezervnu, a po njima neprincipijelnu “pravoslavnu” podršku Srbima i njihovoj navodnoj “antibosanskoj politici”.

GLAS: U izvještaju američkog Vojnog univerziteta iz 2014. upozoreno je na jake veze između pojedinih bošnjačkih lidera i Muslimanskog bratstva. Koliko su takvi odnosi opasni i mogu li imati posljedice i na unutrašnje prilike u BiH?

TANASKOVIĆ: Amerikanci verovatno to najbolje znaju, jer raspolažu podacima koje ja, naravno, nemam. Dobro bi bilo da se i oni i ostali na Zapadu, koje ove veze zabrinjavaju, od konstatacija i upozorenja pomere ka usklađivanju ponašanja i praktičnog delovanja sa tim uznemiravajućim signalima. Ono što je na opštem planu sigurno, jeste da u BiH ima mnogo više islamistički radikalizovanih pojedinaca i grupa nego pre rata, kao i tzv. paradžemata, van kontrole države, ali i Islamske zajednice.

GLAS: Da li je radikalni islam geopolitičko oružje u rukama Zapada?

Uravnoteženiji odnos Turske prema Srpskoj i Srbima

TANASKOVIĆ: I jeste i nije. Tajne i bezbednosne službe nekih zapadnih država, a na prvom mestu SAD, pribegavale su stvaranju i pomaganju islamskih ekstremističkih i džihadističkih organizacija još od izbijanja rata u Avganistanu, kako bi se posredno obračunavale sa svojim suparnicima po istoku, a prvenstveno sa Rusijom. To je opštepoznato i u raznim formama traje i danas, iako je posle 11. septembra poveden i paralelni “rat protiv terora”, tako da je odnos Zapada prema radikalnom islamu, uslovno rečeno, šizofren. Nije, međutim, uputno pojednostavljeno svoditi prirodu i ulogu radikalnog islama na to da je “oružje u rukama Zapada”, a takve tendencije postoje i u neku ruku prikrivaju činjenicu da je reč o pojavi čija je geneza izvorno unutarislamska, kao da se sasvim nepotrebno i apologetski želi “amnestirati” islam od onoga što on jeste, odnosno da su i fundamentalistički i politički radikalizovan vid njegovog tumačenja i društvenog ispoljavanja imanentni celini islamskog fenomena.

Foto: Kabinet predsednika Turske

GLAS: Koja je uloga Turske u svim tim balkanskim procesima, te kako biste uopšte opisali politiku koju posljednjih godina vodi Redžep Tajip Erdogan? Da li on može uticati na Bošnjake da promijene svoju politiku?

TANASKOVIĆ: Turska se na bivšem jugoslovenskom prostoru tokom poslednjih nekoliko godina iz više razloga opredelila za znatno uravnoteženiji pristup svim regionalnim akterima nego ranije. Naročito je unapređena saradnja sa Srbijom, koju je Turska uvek smatrala ključnim partnerom na zapadnom Balkanu, čak i onda kad je sprovodila politiku suprotnu srpskim interesima, kao što je to bilo devedesetih godina, a i onda kad je ocenjivala da joj pogoduju konstruktivni i korektni odnosi sa Beogradom. Sada smo u pozitivnoj fazi i to je, naravno, veoma dobro i odražava se i na BiH, gde se, uz Sarajevo, i Banjaluka počinje uvažavati kao ravnopravan činilac, o čemu govori i odluka da se ustanovi konzulat u glavnom gradu Srpske. Kod Bošnjaka ova promena izaziva više razočaranje i nezadovoljstvo, no što se doživljava kao opomena realnosti i podsticaj da se i sami iskreno opredele za odustajanje od dosadašnje linije rezervisanosti i odbojnosti prema svemu što predstavlja legitimni srpski interes ili dolazi iz Beograda. Erdogan može i dalje da prijateljski i nežno drži za ruku Šefika Džaferovića, i držaće ga, ali se drugom rukom srdačno rukuje i sa Dodikom, dok ovaj počasni odred turske garde u Ankari pozdravlja sa “Merhaba asker!”. To je prava i jedina produktivna politika. Treba učiniti sve što je u našoj moći da ovo nasmejano razdoblje u odnosima sa Turskom što duže potraje, ali biti spreman i za moguća naoblačenja sa Bosfora.

Sa Kurtijem neće biti lako

GLAS: Šta očekujete od pregovora Beograda i Prištine nakon što je Aljbin Kurti preuzeo vladu tzv. Kosova?

TANASKOVIĆ: Kurtijevo ponovno preuzimanje premijerske funkcije, kao i izbor njegove istomišljenice Vjose Osmani, posle mnogo natezanja, za predsednicu “Kosova”, za kosovskometohijske Srbe, za Srbiju i za budućnost dijaloga između Beograda i Prištine, svakako nije dobar predznak. Ovo dvoje političara imaju izričito negativan odnos prema bilo kakvoj normalizaciji odnosa sa Srbijom koja ne bi podrazumevala priznanje nezavisnosti “Kosova”, čemu dodaju i potrebu da se Srbija pokaje i izvini za navodne zločine počinjene na KiM i da se razmotri plaćanje ratne štete Prištini. Kurti nije opterećen hipotekom delovanja u redovima OVK i, bar za sada, učešćem u patološkoj korupciji koja obeležava kosovsko društvo, a Osmani je veoma sposobna političarka, doktor prava američke škole, poznavalac više stranih jezika i osoba jake volje, ali i arogancije. Sa njima nikome neće biti lako, pa čak ni pokroviteljima kosovske državnosti i nezavisnosti na Zapadu, pod uslovom da im je stvarno stalo da se u odnose između Beograda i Prištine unese duh konstruktivnosti. Ne očekujem ni pozitivan ni brz razvoj na tom planu, a ne isključujem ni neprijatna iznenađenja na terenu. Voleo bih, iskreno, da se varam.

Izvor. IZMEĐU SNA I JAVE, GLAS SRPSKE

0 0 glasovi
Glasanje za članke

Ostavite komentar

0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare