21/09/2021

Politički.rs

JUČE DANAS SUTRA

Alimpić: Merkel nam je usred podanički okićenog Beograda najjasnije moguće stavila do znanja da HOĆE LITIJUM IZ SRBIJE

Tekst Marije Alimpić, ekološke aktivistkinje udruženja Zaštitimo Jadar i Rađevinu prenosimo u celisti

Sada kada nam je Merkel najjasnije moguće stavila do znanja da EU hoće litijum iz Srbije, krajnje samopouzdano, usred podanički okićenog Beograda a ne sa bezbedne udaljenosti, vreme je da se podsetimo ovog sjajnog teksta koji nije napisan tako skoro, a za koji su me mnogi kritikovali kada sam ga prvi put podelila odbijajući da poveruju da bi dobra stara Jevropa bila kolonizator.

Piše Marija Alimpić, Foto: N1

Evropska unija već neko vreme svojim zelenim dogovorom koji je sve samo ne zelen, daje podršku i promoviše štetne projekte kao što je slučaj sa litijumom.

Zelenović, koji to sve zna ili ne zna, odlazi u Brisel, po svemu sudeći ne samo po mišljenje i u svom snimku sam kaže da je razgovarao o „mogućim rešenjima“ za Rio Tinto. U materijalima koje njegova stranka promoviše sve je zeleno, zelen dogovor, zelena energija, evropski zeleni i pretpostavićemo, zelene novčanice. Ove druge kanda nisu ekološke.

Znao-ne znao, to ga ne oslobađa odgovornosti od toga što izjavljuje, da ne kažem lupeta, i činjenice da ili mu nije mesto tu gde se gura jer ne zna da u zelenom dogovoru sem novca ništa više zeleno nema ili činjenice da sve to dobro zna (mi ipak ne mislimo da je glup), ali ga baš briga.

Dok zvanični nesretnik deli karanfile nemačkim gospojama, ovaj drugi se uveliko vezuje u vazalski položaj, zeleni doduše, bar na papiru.

A mi, da li ćemo se prepoznati na levoj ili desnoj slici, to je već do nas jer uglavnom ćutimo.

Imam čast da prenesem jedan od mnogih izvanrednih tekstova dragog Romen Louis, uživajte i razmislite dobro šta nam je činiti!

SKUŠA

Ko god je proveo jedan dobar dio života izgarajući u teretani i stekao tamo nekih tri četvrtine ljudi kojih poznaje, a među kojima su se probrala i prosijala većina onih pravih prijatelja, veoma dobro zna koliko je za uspješan trening, i uopšte za zdravlje i život važno unijeti dovoljno zdravih i lako svarljivih proteina, masnih kiselina, vitamina i minerala.. I tragajući za “idealnim” (mada idealno ne postoji) izvorom tih sastojaka, brzo sam došao do jednog od mojih favorita – hrabre i grabljive morske ribe koja se zove skuša.

Prije neko veče, nakon uživanja u poznatom blagom ukusu i sočnom mesu ove ribe, misli su mi otišle na onu stranu koja je obično i odgovorna za nastajanje ovakvih bilježaka, za koje se ponekad prosto ne mogu načuditi kako to da i dalje ima ljudi koji ih čitaju i lajkuju..
Ali dobro sad..

Zainteresovao sam se i malo istražio činjenice o ovoj ribi, za mene omiljenoj kao hrani..
Nađoh da je riba selica – odnosno migratorna vrsta, snažna i brza, da je grabljivica, a da kvalitet njenog mesa potiče od toga što joj je valjda, zbog velikih razdaljina koje prevaljuje u svojim jatima, potrebno brdo mišića (koji čine njeno meso koje jedemo), čvrst kostur i zdrave masnoće iz kojih crpi svoju energiju.. To kako ta moja skuša izgleda u prirodi, u svojoj prirodnoj ulozi za koju je i stvorena, možete vidjeti u LIJEVOJ polovini priložene slike.

Sad, nijedna skuša nije gajila svoje mišićavo meso da bih ga ja jeo. Nije za tu svrhu stvorila ni visoko vrijedne masne kiseline, niti nakupila u svom tijelu sve one za nas dragocjene minerale i stvorila vitamine. Ona je sve to stvorila u svom tijelu RADI SEBE, svog života, rasta i razmnožavanja, a ne radi nas koji je lovimo ili jedemo. Dakle, TO je prirodna uloga skuše. Da raste i razvija se, i da se razmnožava. Svi sistemi njenog organizma postoje da bi tome služili.

Međutim, to nije njena najbolja uloga, ako je suditi iz moje tačke gledišta; iz mog sebičnog interesa. Gledajući iz te moje tačke, najbolja i idealna uloga skuše je ona koju vidite na DESNOJ polovini slike.

Dakle, to i dalje jeste skuša. Ona u sebi i dalje sadrži i one proteine, i masne kiseline, vitamine i minerale. Ali ima i jedna razlika. Sve to sada ima ulogu da služi MOM rastu, razvitku i razmnožavanju, a ne više njenom. Za nju kao živo biće, nažalost, cijena njenog doprinosa MOME životu, rastu i razvoju, mora da bude – njena smrt. Da bi dakle poslužila toj ulozi, skuša mora umrijeti.
Ona ne može živjeti, a da njen organizam služi nekom drugom organizmu.

Isto je i sa državama, teritorijama i narodima.
Država postoji onda kada svi njeni sistemi služe NjENOM rastu i razvoju, i rastu, razvoju, životu i razmnožavanju njenog naroda. Kao što se u organizmu skuše odvijaju procesi koji upravo to imaju za cilj, isto je i u ozbiljnoj državi – a država je ozbiljna tačno u onoj mjeri u kojoj primjenjuje baš one procese koji služe upravo njoj, i njenom narodu.

Međutim, kada država postane KOLONIJA, bilo da se to jasno kaže, bilo da se to krije (kao što je u velikoj mjeri slučaj kod nas), tada ona ima ulogu skuše na tanjiru. Sva njena bogatstva su i dalje u prometu, može izgledati naoko da se sve kreće, da se nešto mijenja i dešava, da teče, ali je gorka istina da su to procesi koji sada služe razvoju nekog drugog – GLADNE KOLONIJALNE SILE koja vlada kolonijom. Tada resurse i narod kolonije, odnosno – njeno sočno meso, proteine, masne kiseline, vitamine i minerale, isisava gladna kolonijalna sila. A plata koloniji, odnosno onome što je nekada bila država pa se pretvorilo u bijednu i patetičnu imitaciju države, u koloniju, nije ništa drugačija od usuda koji doživljava skuša na tanjiru. Ta plata – ili drugačije rečeno – cijena kojom kolonija plaća razvoj svoje kolonijalne sile, prije ili kasnije – jeste smrt.

Ne zavaravajmo se.
Ne vjerujmo psihopatama, bilo u našoj vlasti, bilo u takozvanoj opoziciji, koji nas ubjeđuju da “evropski put nema alternativu” – odnosno da nema alternative našem dobrovoljnom uskakanju u tanjir.. Prava istina je da ne možeš biti neslobodan, biti korišćen za razvitak nekog drugog, a da to preživiš.

Nismo došli na ovaj svijet, nismo stvarali naciju i državu, naši preci se nisu stotinama godina molili i žrtvovali da bi mi sada svojim mesom hranili nekog drugog, nezasitu alu liberal-kapitalizma, pederskog i pedofilskog monstruma EU, i nakaznu anglosaksonsku civilizaciju.

NE UPLIVAJMO U MREŽU!
A ako smo već u njoj – nije kasno – IZVUCIMO SE IZ NjE!

(19.09.2015.)

POSLEDNJE OBJAVLJENO
%d bloggers like this: