DIPLOMATSKI PROMAŠAJ ILI STRATEŠKI RASKOL?

Prije sastanka, Trump je pokazivao želju za deeskalacijom, povlačeći svoje ranije kritike prema Zelenskom, koje su uključivale i epitet „diktator“. Čak je, samo nekoliko minuta prije nego što je Zelenski započeo svoju predstavu, dao jasno verbalno obećanje da će SAD nastaviti sa snabdijevanjem Ukrajine oružjem.

Očekivalo se da će Zelenski iskoristiti ovu priliku da diplomatskim putem učvrsti odnose s administracijom koja sada ima drugačiji pristup međunarodnim krizama. Umjesto toga, odlučio se za kritiku i verbalni napad na potpredsjednika JD Vancea javno pred kamerama, što je dovelo do neugodne situacije. Tokom sastanka, potpredajednik JD Vance se zalagao za rješavanje ratnog sukoba u Ukrajini isključivo diplomatskim putem, što je izazvalo oštru reakciju Volodimira Zelenskog!?

Zašto je Zelenski reagovao na apsolutno neprimjeren i nepromišljen način? Postoji nekoliko mogućih objašnjenja za ovakvo ponašanje:

1. Zelenski, koji je prije samo šest godina bio komičar iz male postsovjetske države, danas je najmoćniji čovjek u ukrajinskoj istoriji. Njegova moć mu omogućava da zabranjuje političke partije i religije po svojoj volji. Paradoksalno, zapadna propaganda ga je proglasila novim Winstonom Churchillom. Ova kombinacija moći i medijske slave očigledno je uticala na njegov megalomanski ego, što je dovelo do toga da je izgubio osjećaj za realnost.

2. Očigledno da Zelenski nikada nije ni trebao biti političar. Njegov skok iz svijeta jeftine zabave u vrhovnu političku moć očigledno je ostavio posljedice na njegovo ponašanje. Moć je, na neki način, „pokvarila“ njegovu sposobnost za racionalno donošenje odluka. Makar je nama ovakva psihološka transformacija jako dobro poznata.

3. Neki posmatrači ukazuju na čudno ponašanje Zelenskog, uključujući konstantno vrpoljenje, nervozne pokrete i trljanje nosa. To je realno dovelo do pitanja da li je bio pod uticajem nekih psihoaktivnih supstanci. Iako ovo ostaje na nivou nagađanja, takvo ponašanje mu sigurno nije pomoglo u održavanju imidža predsjednika Ukrajine.

Nakon što su Trump i republikanci ponovo osvojili vlast u Americi, duboka država (tzv. „deep state“) i globalističke elite su istjerane iz Bijele kuće. To se po ubrzanom postupku dešava u cijeloj američkoj administraciji. Trampova administracija, kao zastupnika suverenističke politike, fokusirana je na američke nacionalne interese, smanjenje uplitanja u strane sukobe i jačanje unutrašnje ekonomije. „Naša administracija je posvećena zaštiti američkih nacionalnih interesa i nećemo tolerisati diplomatske ispade koji ugrožavaju naše odnose sa saveznicima“, izjavio je Savjetnik za nacionalnu bezbjednost, potvrđujući ovaj novi pristup. To ne znači da Amerika nije ili neće biti imperijalna sila, naprotiv.

S druge strane, globalisti, koji su odavno preuzeli vođstvo u Briselskoj administraciji i administraciji najvećeg broja država EU, nastavljaju svoju politiku otvorenih granica, multilateralnih saveza, podrške globalnim institucijama i promociji „woke“ kulture.

Ovaj sukob ideologija postao je očigledan nakon izbijanja rata u Ukrajini. Rusija, predvođena Vladimirom Putinom, već tri godine vodi rat protiv globalističkih elita, koje su podržavale proširenje NATO-a i promociju (novih) zapadnih vrijednosti na istoku Evrope. Povratkom Trampa na vlast, Rusija je dobila potencijalnog saveznika u borbi protiv globalizma.

Sastanak između Trump-a i Zelenskog može se tumačiti kao prvi otvoreni sukob između ove dvije ideologije na Zapadu. Zelenski, koji je dugo uživao podršku globalističkih elita u Briselu i Washingtonu, došao je na sastanak s očekivanjem da će svojim performansom nastaviti da dobija bezuslovnu podršku SAD-a. Međutim, Trump i njegov tim su jasno pokazali potpuno drugačiji pristup koji naglašava da pomoć mora biti u skladu s američkim nacionalnim interesima. Takođe, Trump je jasno stavio do znanja da SAD neće tolerisati pokušaje manipulacije ili pritiska. „SAD ostaju posvećene podršci Ukrajini, ali očekujemo da naši partneri pokažu diplomatsku zrelost i poštovanje prema našim zvaničnicima“, naglasio je Državni sekretar, ističući promjenu u očekivanjima.

Očigledno osokoljen obećanjima mentora iz EU, Zelenski nije uspio da se izdigne iznad uloge u amaterskom pozorištu, gdje publika uživa u njegovom performansu kafanskog političara. Sve što je trebalo da uradi bilo je da zadrži diplomatski ton i manire, dostojne Ovalnog kabineta, i postepeno gradi povjerenje sa novom administracijom Amerike.

Njegov ispad pred kamerama, bio je prost pokušaj da javno odbrusi Trump-u i revanšira se potpredsjedniku JD Vance-u za predavanje koje je održao njegovim evropskim mentorima, na nedavno održanom Munich Security Conference. Njegov nastup, umjesto aplauza zavrijedio je upravo suprotno – zvižduke. Blago rečeno, istaknuo je nesposobnost Zelenskog, bez mogućnosti da se prilagodi novoj realnosti.

Jučerašnji sastanak u Bijeloj kući nije bio samo diplomatski promašaj – bio je to prvi otvoreni sukob između globalista i suverenista na Zapadu. Zelenski, kao spiker globalističke agende, nije uspio prilagoditi svoj pristup novoj realnosti, što je dovelo do neprimjerene svađe pred kamerama. S druge strane, Trump-ova suverenistička politika otvara vrata za novu eru u geopolitici, u kojoj bi Rusija mogla postati saveznik u borbi protiv globalizma. „Predsjednik je jasno stavio do znanja da će svaka pomoć Ukrajini biti uslovljena poštovanjem američkih nacionalnih interesa i diplomatskim normama“, dodao je Visoki zvaničnik Bijele kuće, potvrđujući novi kurs administracije.

Ova situacija pokazuje da se svijet nalazi na prekretnici. Nastavkom započetih aktivnosti od strane Američke administracije, možemo očekivati dalje smanjenje napetosti između Rusije i Zapada, ali i jačanje nacionalnih interesa umjesto globalne dominacije. S druge strane, globalisti će nastojati povratiti svoj uticaj, što će samo produbiti podjele unutar Zapada.

Ukrajina, nažalost, umjesto da bude most između istoka i zapada, sve više tone u ulogu piona na globalnoj šahovskoj tabli. Nadamo se da će njeni lideri shvatiti da je ključ za opstanak u prilagodljivosti i strateškom razmišljanju, a ne u emocionalnim ispadima.