Autorski tekst predsednika pokreta Oslobođenje Mlađana Đorđevića, napisan za rusku federalnu agenciju Regnum, prenosimo u celosti
ZAŠTO TREBA PREKINUTI PREGOVORE BEOGRADA I PRIŠTINE
Prošle nedelje su se u Briselu ponovo sastali predsednik Srbije Aleksandar Vučić i tzv. premijer ilegalne države Kosovo, Aljbin Kurti, da pod pokroviteljstvom Evropske unije pregovaraju o tome kako da se lakše izvede ono što svi znamo da će Vučićev režim na kraju pokušati da uradi – da potpiše tzv. pravno obavezujući sporazum kojim će se de fakto priznati kosovska nezavisnost i omogućiti stolica u UN za Prištinu.
Dan pre samog sastanka, obratio sam se srpskoj javnosti sa pozivom da se pregovori pod hitno prekinu. Ako ne zbog toga što su format i tema pregovora protivustavni, pošto se režim u Srbiji odavno ne obazire na Ustav i zakone svoje zemlje, onda zbog onoga što se događa na terenu. Naime, došlo je do naglog pogoršanja ionako loše bezbednosne situacije za srpsku zajednicu na Kosovu i Metohiji.
Pogledajte samo šta se dogodilo u poslednjih mesec ili dva: nekoliko teških fizičkih napada na srpske povratnike – od kojih je jedan bio dečak koji se vraćao sa fudbalskog treninga. Pretukla ga je grupa Albanaca U Đakovici se šikanira i maltretira Dragica Gašić, jedina Srpkinja koja živi u tom gradu i heroina današnjeg doba. Maltretiranje ide od pretnji, preko toga da prodavnice odbijaju da joj prodaju namirnice, do toga da joj albanski političari pa čak i nevladine organizacije poručuju da se seli. Na proslavi Vidovdana, svetog srpskog praznika, na Gazimestanu, poprištu Kosovske bitke koja se odigrala na taj dan 1389. godine, tzv. kosovski policajci maltretirali su i pretresali monahinje Srpske pravoslavne crkve i hapsili svakoga ko bi protestovao zbog takvog neljudskog postupanja. Više autobusa iz Srbije i Crne Gore je zaustavljeno i sprečeno da prisustvuje proslavi. Monaštvo manastira Visoki Dečani, zadužbine srpskih vladara iz 14. veka, konstantno prima otvorene pretnje.
Prošle nedelje, došlo je do masovnog trovanja građana albanske nacionalnosti vodom iz vodovoda upravo u mestu Dečani. Stotine građana je prijavilo stomačne probleme. Da biste lakše razumeli kontekst i problem pijaće vode na Kosovu i Metohiji, morate znati da se radi o jednoj od najsuvljih regija u Evropi, koja ima tek nekoliko reka – a sve otiču sa Kosova u drugim pravcima. Gradovi se često snabdevaju vodom iz problematičnih bunara, a vodovodna preduzeća imaju nestručne kadrove. Čak i glavni grad Priština često ima nestašice vode, posebno u letnjim mesecima. U takvoj situaciji, nije retko da dođe do problema sa pijaćom vodom. Međutim, albanski tabloidi su ekspresno optužili Srbe za „trovanje bunara“, navodeći svedočanstva nekoliko Albanaca da su u danima pre toga videli „dvojicu Srba“ kako se u blizini bunara za snabdevanje vodom „raspituju o manastiru Visoki Dečani“. Jasno je da se radi o pritisku na manastir, ali i o pokušaju paljenja iskre etničkog konflikta. Slučaj trovanja bunara dobro je poznat u evropskoj istoriji – to je bila česta optužba kojom je u Zapadnoj Evropi u kasnom srednjem veku podsticano nasilje nad Jevrejima.
Sve to nažalost podseća na tzv. Martovski pogrom 2004. godine – tada su organizovane rulje kosovskih Albanaca napale srpska mesta na Kosovu i Metohiji, pritom usmrtivši 11 Srba, proteravši više hiljada Srba i spalivši oko hiljadu srpskih kuća, uključujući i srpsku četvrt u centru mog rodnog grada Prizrena. Toga dana, uništeno je ili oštećeno više od trideset crkava i manastira, od kojih su neke biseri srpske srednjevekovne arhitekture i pravoslavne duhovnosti. Nasilje je tada počelo nakon što su albanski mediji objavili da se nekoliko albanske dece utopilo u Ibru, a da su incident izazvali Srbi koji su ih pojurili u reku. Naravno, to nije bilo istina, što je kasnija istraga utvrdila – ali tada je bilo već kasno.
Intenziviranje nasilja nad Srbima na Kosovu i Metohiji ove, 2021. godine, poklapa se sa dolaskom na vlast Aljbina Kurtija. Kurti je lider pokreta Samoopredeljenje, koji se zapadu predstavlja kao progresivna levičarska stranka, a ustvari je ultranacionalistički pokret koji promoviše šovinističke ideje i zalaže se za osnivanje Velike Albanije. Javna je tajna da je Kurti pod zaštitom zapadnih centara moći, posebno Berlina, i da ima odrešene ruke da sprovodi njihovu agendu nezavisnog Kosova – makar i po cenu novog pogroma u srcu Evrope.
Jasno je koja je Kurtijeva agenda – etnički čisto Kosovo. Zašto Vučić ćuti na to? Srpski predsednik nijednom rečju nije javno osudio ove napade. Nije alarmirao strane diplomate, nije uložio protestnu notu međunarodnim snagama na teritoriji Kosova i Metohije, nije podigao borbenu gotovost Vojske Srbije, nije čak ni zapretio povlačenjem iz pregovora, niti je na samim pregovorima izneo pogoršanu bezbednost kao problem. Pokret Oslobođenje koji vodim jedna je od retkih političkih organizacija u Srbiji, koja je zatražila da se dalji kontakt sa Prištinom uslovi bezbednošću za Srbe i njihovu imovinu. Vučić se, međutim, ponaša kao da je sve u redu. Dok Srbe prebijaju, hapse i prete im, on poziva na kompromis i ide na pregovore. Srpska lista, politička stranka koja deluje na Kosovu i koja je praktično podružnica Vučićeve stranke SNS, normalno učestvuje u radu parlamenta, vlade i drugih institucija tzv. Kosova. Nisu ni prstom mrdnuli.
Naročito groteskna situacija viđena je pre dve nedelje na jednoj beogradskoj televiziji, koja se nalazi u vlasništvu biznismena bliskog SNS. Novinar jutarnjeg programa, inače poznat po prisnom odnosu i ekskluzivnom vremenu sa Vučićem koje dobija, uključio je telefonski Dragicu Gašić, pomenutu jedinu Srpkinju koja živi u Đakovici, gde je okružena sa pedeset hiljada neprijateljski raspoloženih Albanaca. Novinar ju je u programu uživo šikanirao, bezobrazno i nadobudno je pitajući zašto se vratila da živi tu i zašto pravi probleme.
To pokazuje da je agenda etničkog čišćenja Kosova i Metohije ne samo plan Albanaca, već i Aleksandra Vučića. On želi da ubedi Srbe da nemaju više ništa na Kosovu i da treba da ga se odreknu. Tada će moći da potpiše tzv. pravno obavezujući sporazum sa Kosovom, kojim će ova ilegalna država praktično biti priznata od strane Srbije i kojim će joj biti otvoren put da dobije stolicu u UN.
Takvom sporazumu se prema istraživanjima protivi više od 80 procenata građana Srbije. Vučića nije briga za to. On ne obraća pažnju ni na stav građana, ni na situaciju na terenu u kojoj su Srbi ugroženi. On samo ispunjava agendu koju su mu zadali zapadni sponzori.
Osim toga, Albanci su već sve dobili. Vlast u Beogradu im je u poslednjih devet godina dala sve atribute državnosti: i policiju i sudstvo i carinu i telekomunikacione i elektroenergetske sisteme. Zato mogu i da opstruišu pregovore, što su i uradili u Briselu prošle nedelje. Zašto i ne bi. Zapad podržava Kurtija, njemu pregovori služe da se pred svojim glasačima pokaže kao čvrst i beskompromisan političar. Njemu od Vučića treba samo još jedan potpis, a to će svakako da mu isposluju Vašington, Berlin ili Brisel.
Tri su stvari koje Aleksandar Vučić neće nikada uraditi, a koje bi drastično popravile stvari i po Srbe na Kosovu, i po međunarodni status Srbije i srpski nacionalni interes uopšte.
Prvo je već pomenuto – prekid bilo kakvih kontakata sa Albancima dok se ne osigura bezbednost Srba u pokrajini. Zamrzavanje bilo kakvih pregovora nakon svakog incidenta.
Drugo je povratak 999 pripadnika bezbednosnih snaga Srbije (vojske i policije) na Kosovo i Metohiju. Ta odredba stoji u Rezoluciji 1244 Saveta bezbednosti UN i Srbija ima svako pravo da zatraži da se aktivira – makar zarad zaštite života, imovine i nasleđa Srba na Kosovu.
Treća stvar je zvaničan zahtev da se Rusija uključi u proces. U vidu pregovarača, a zatim, uz Kinu, da blokira bilo kakav pokušaj da paradržava Kosovo dobije stolicu u UN. Takav potez bi prvo zahtevao da se ponište svi ilegalni sporazumi potpisani od 2013. godine do danas, van pravila i normi međunarodnog prava. Zatim, da se pregovara isključivo u okviru Rezolucije 1244, koja garantuje suverenitet Srbije, uz široku autonomiju za Albance. Takav potez bi ne samo pojačao veze srpskog i ruskog naroda, već bi potvrdio i status Rusije kao sile koja se bori protiv kršenja normi međunarodnog prava.
Današnji režim u Beogradu, međutim, neće učiniti ništa slično. Agenda tog režima je agenda zapadnih centara moći.
Tek njegovom smenom, Srbija će početi da štiti svoje interese, da brani svoje građane i da razvija odnose ne samo sa zapadom, već i sa svim zemljama koje nam žele dobro.