Dragan Mijailović: Nova normalnost – nesposobni, nedodirljivi, nezdravi, razarajući

Izvor:
Politički.rs, Foto ilustracija: Printscreen, Privatna arhiva

Tekst je prvi put objavljen novembra 2021. godine

NOVA NORMALNOST

Živimo u ambijentu u kojem se društveni i politički postupci odvijaju tolikom brzinom da ih je gotovo nemoguće i zapaziti, a kamoli pravilno razumeti ili razjasniti. Bez obzira što jednim delom te brze mutne društvene vode sadrže u sebi i uzroke i posledice koje su već viđene, rasvetljene, i koje je moguće okarakterisati kao –„ništa novo pod Suncem“, njihova aktuelizacija nošena efektom leptira, doprinosi da u svemu vidimo nešto novo, nove životne izazove u novonastalim okolnostima. A to nas ponovo vraća u te iste mutne vode u kojima ne uočavamo stvari, i kreće iznova, i iznova, strah za egzistencijalna i esencijalna pitanja.

Piše Dragan Mijailović

Potrebno je samo da se osvrnemo oko sebe i sagledamo društveno – politički krajolik. Da se suočimo sa onim što vidimo u tom lavirintu i zapitamo se šta je to tačno oko nas i sa nama. Odakle ova tiranija primitivizma, nekulture, neznanja i nemorala? Odakle ovoliko straha, udvorištva, obmana, huliganstva, zlobe, lopovluka? Kako smo dopustili malograđanštini da uzmu dizgine u svoje ruke? Kako se invazija neistina i spletkarenja, fizičkog, emocionalnog i psihičkog pogroma probila do nivoa da postane normalnost? Neka nova normalnost! Gde je kraj divljanju korupcije, nepotizma i bezobzirnih političkih taktika?

 

Nije preoštro reći da je ovo društvo lišeno svakog smisla. Da narod preživljava agoniju. Uznemirenje građana dodatno pojačava odlazak mladih, talentovanih, obrazovanih ljudi iz Srbije, koji bi sutra bili stub jednog normalnog i uspešnog društva. Postali smo zemlja u kojoj je jedina alternativa potraga za egzistencijalnom sigurnošću. U strahu od sutrašnjice bacaju se spasonosni pogledi negde preko granice, ka tuđini. Doživeli smo apsolutni poraz poštenja, uvažavanja, samopoštovanja, porodičnog nasleđa, poverenja, opraštanja, kreativnosti, slobode, kritičke misli. Država iz koje ljudi gledaju da odu, nema nikakve verovatnoće da potraje. Nova Normalnost!

Na površinu mutne vode isplivali su nesposobni, nekompetentni, nedodirljivi, svemogući, razarajući, nezdravi. Na pozornici je jedna politička patologija sa mračnom prošlošću. Porazili su nas, dokusurili, obezduhovili, obezvredili. Na delu je fanatično i bezočno omalovažavanje ljudskih prava i sloboda, onoga što je u normalnim državama postavljeno na vrh i što je najbitniji uslov demokratije. Ali kod nas je nova normalnost, pa može i suprotno.

Vlast ne samo da ne obraća pažnju na nepravde u društvu, nego ih ona upravo i izaziva. Postali smo država gde zakoni ne važe za svakoga, u kojoj su javni kapaciteti i fondovi samo plen koji ljudi sa vlasti treba da podele između sebe, gde niko ne preuzima deo krivice zbog toga što njihovi partijski drugovi, državni činovnici, gomila dokoličara i nesposobnjakovića gomilaju bogatstvo, krše propise, iskrivljuju javni moral, maltretiraju nedužne ljude, gaze po njihovom dostojanstvu, kockaju se njihovom sutrašnjicom! Živimo u vremenu lažnih i olako datih obećanja, čerupanja i uništavanja javne imovine, uzurpiranja i zloupotrebe javnih pozicija, prekomernih zaduživanja, nemarnosti, i to se u novoj normalnosti ne smatra grehom.

Svakodnevno slušamo trabunjanja o društvenim interesima, zdravoj ekonomiji, državnim motivima, istorijskim inicijativama i uspesima, sudbonosnim momentima, a sve u nameri da se stvori masovno opsenarstvo, kolektivna šizofrenija i histerija, i na kraju – poslušnost! Destrukcija ličnosti u ime naroda, žrtvovanje individue za dobrobit nacije, baš kao što se radilo u mračnim vremenima srednjeg veka, kada pojedinac nije mogao postojati van države, već je njom određen i njoj podređen. Da li i to prihvatamo kao novu normalnost?

Ako sve ovo ne prihvatamo, ako ne želimo tu njihovu nametnutu novu društvenu normalnost i rešimo da se borimo protiv nje, nazivaju nas nenormalnim i protivnicima ne samo države, već vascelog kosmosa. S druge strane na svaki mogući način gledaju da nas uspavaju i da nam ogade učešće u političkom životu. I to im jako dobro uspeva – jer politika je bauk i potrebno je bežati od nje. Intimna prijateljica Hajdegera, i njegova čuvena genijalna studentkinja, smatrala je da je politika najvažnija sfera ljudske delatnosti jer uključuje uzajamne odnose jednakih i slobodnih ljudi i tako daje svrhu i potvrđuje jedinstvenost svakog pojedinca. Možemo se saglasiti ili ne da je malčice preterala, ali u svakom slučaju sasvim dobro je sagledala da politika zaista može postati bauk ako je lišena svakog smisla, lišena čovečnosti, a tada to više nije politika već nasilništvo, razvrat ili avantura. Takva politika omalovažava i odbija prosvećene, obrazovane, moralne, humane, poštene, radne i stručne ljude, a obrnuto, privlači poželjne idiote, manipulatore, šarlatane, verbalne siledžije i obesne ljude. I to je upravo ono što je ova vlast i htela i velikim delom uspela da uradi kod naroda.

Dakle, ako želimo da tu njihovu novu društvenu normalnost ukinemo i vratimo i društvo i sebe istinskoj normalnosti, jedini način je otrgnuti se iz te „bauk politike“, i kroz politiku kao društveno odgovornu sferu ući u borbu sa ciljem da očistimo mulj iz vode i zaplivamo poput Hegelovog plivača u bistroj vodi lepe budućnosti!

Dragan Mijailović
Teorijski fizičar i kosmolog

0 0 glasovi
Glasanje za članke

Ostavite komentar

0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare