Gajović: Prilog za biografiju Mila Đukanovića ili zašto Crnu Goru hitno deđukanizovati

Izvor:
Politički.rs, Ilustracija, Foto: Pixabay, Printscreen

…Pomozi, Bože, onima koji su na vlasti, triput ti se molim. Jer su u opasnosti da postanu nasilnici…“ („Reka Pravoslavlja – Uvodno slovo“)

Vođa je bolji kad ljudi jedva znaju da postoji…“ (Lao Ce, 6.i 5.vijek prije nove ere, starokineski filozof)

„Tragedija mnogih ljudi na visokim položajima je u tome što se blagovremeno ne povuku sa položaja.“ (Hari Truman,1884-1972,predsjednik SAD)

…nijednom čovjeku i nijednoj grupi ne smije (se) povjeriti previše vlasti na duže vrijeme.“ (Oldos Haksli,1894-1963,engleski pisac)

„Dobar vođa (je)…graditelj konsensusa.“ (Martin Luter King, 1929-1968, američki protestantski (baptistički) sveštenik i borac za građanska prava)

Kao politički konvertit – prevrtač i karakterni akrobata koji se „mijenja kao Mjesec“ (Ciceron), Milo Đukanović – „uspravni“ vođa – prošao je put od ostrašćenog komuniste i titoiste, preko pro-Srbina, poštovaoca Srpske pravoslavne crkve i Rusije, do bogoborca, srbofoba i rusofoba.

Piše Milan Gajović, Foto: Printscreen YouTube/IN4S

Počeo je svoju postkomunističku karijeru kao premijer – pripravnik. Trenirajući, tri i po decenije, na premijerskoj i predsjedničkoj funkciji, privatizovao je državu, a podržavio podzemlje. Iako je tvrdio da nije pristalica dugog zadržavanja u politici, kao osoba elastičnog (varijabilnog i rastegljivog) karaktera, otegao državničke i partijske mandate na više decenija.

Crna Gora = Prva familija, postala je velika praonica: istorije, mozgova i novca. Pretvorio je državu u privatno, Porodično dobro, a njegovi najmiliji su privatizovali privredu. Pljačkaška privatizacija u Crnoj Gori bila je privatna stvar – Prve familije. Najprije su uzimali šakom i kapom, a onda su prešli na krupniju ambalažu, pogotovo, u vrijeme kada bi, s vremena na vrijeme, odlutavao u biznis.

Ostvario je ideal: jedna država – jedna Porodica. „Stotinu je promijenio vjera“ da učini da uveća blago. Njegova vlast je zatvorila fabrike iz „opravdanih“ razloga. Da bismo imali zdravu životnu sredinu, u ekološkoj državi.
Crna Gora je postala ostrvo milokratije. Demokratiju je zanemario, a i šta će to Crnoj Gori! „Kaplju vode“ treba držati u mraku da ne ispari. Često je kršio Ustav, ali, po nepodijeljenom mišljenju njegovih pristalica, isključivo u opštem interesu!

Ostvario se njegov san za vile bez alternative sa Crnom Gorom kao okućnicom. Država je postala košnica u kojoj trutovi bliski vlasti imaju privilegovan položaj. Toplo je samo onima koji se nalaze u blizini njegovih gorila. Kad je „uspravni“ vođa u hotelu, gorile su na recepciji ili na plaži, u odijelima, kravatama, naočarima za sunce i „levorima“.

U Prvoj familiji vlada kućni red: kad je predsjednik u inostranstvu, supruga čuva državu. Patriotizam se dokazuje odanošću „uspravnom“ vođi i Prvoj familiji. Najbolji rad ruku imaju oni koji im aplaudiraju.

Po izjavama njegovih vatrenih obožavatelja, ne saginje se ni prema Zapadu, ni prema Istoku. Znači, puzi uspravno!

Našeg diktatora podržava cio „demokratski“ Zapad. On je dragulj (neo)liberalne demokratije. Crna Gora je prostorno proširena Prva familija, „kaplja vode“ na dlanu Velikog brata, i portabl država za ponijeti u euroatlantske integracije. Milo „car“ je go, jer ne skida NVO odijelo!

Naša domovina je i (narko)banana država, a „uspravni“ vođa je šef garniture koja se montira spolja. Najprije je instaliran za diktatora, a onda je dobio zapadnu medalju za demokratiju. Zapadni ambasadori su mu, najprije, sastavljali vladu, a onda su ministre slali na parade ponosa.

„Uspravni“ vođa je toliko karakterno, nacionalno, vjerski, geopolitički i (ne)demokratski rotirao da nam pravi put liči na spiralu! Njegove pristalice tvrde da je bio prinuđen da privatizuje Crnu Goru, kako bi preduhitrio „velikosrpske agresore“ i Srpsku pravoslavnu crkvu?!

Apostol Pavle se prosvijetlio na putu za Damask, a „uspravni“ vođa na duvanskom putu. Njegova vlast je, u „poslovnom partnerstvu“ sa italijanskom mafijom, švercovala duvanske proizvode preko Jadrana, uz slogan: Druže Milo, mi ti se kunemo da s duvanskog puta ne skrenemo! Optužbe za državni šverc duvana i narkotika, on i njegova vlast su tumačili kao halucinacije opozicije i nedobronamjernih građana. A predlagao je i kućni nadzor neistomišljenika, odnosno pojačanu porodičnu pažnju nad njima da bi postali podnošljivo agresivni.

Crna Gora je toliko mala država da je jedan čovjek može držati u šaci sa šestim prstom. A poharali su je pripadnici istog kriminalnog bratstva – Milovlastići! Pravi Don Kihot, vitez tužnog lika, jahao je na konju i jurišao na vjetrenjače. Naš „Don Kihot“ jaše na „majbahu“ i juriša na državnu imovinu!

Podzemlje je na vrhu, a vrh u podzemlju. Vlast i organizovani kriminal su se toliko srodili da često dolazi do preplitanja funkcija. Zato se njegova vlast obračunavala sa takvim kriminalom, isključivo mirnim i demokratskim sredstvima, iako je javno priznavao da se „kriminal obahatio“! Crnogorski kriminalci se energično protive izručenju drugim državama, jer je svoja kućica (Crna Gora), svoja slobodica! Glava vladajuće hobotnice manikira pipke! Crna Gora je sigurna kuća i za bjelosvetske bjegunce od zakona.

Tvrdio je „da razumije lopovsku psihologiju“. Zato se, svojevremeno, kao premijer – pripravnik, družio sa osobama s one strane zakona, ali ima olakšavajuću okolnost. I oni su tada bili pripravnici – u podzemlju.

Duvanski i narko novac prao je u kućnoj radinosti – Porodičnoj banci. Zahvaljujući tome i mešetarenju sa državnim depozitima, nikšićka bančica je postala, za crnogorske prilike, mega finansijska kompanija!

Ilustracija

Nije lako biti istoričar u Crnoj Gori, jer se istorija stalno mijenja. Za „uspravnog“ vođu, nikad nije dovoljno prihvatljiva, da se ne bi mogla usavršavati. Zato su dvorski istoričari postali kreatori (krivotvori) naše prošlosti i sudije istoriji. Bijeli orao Crnojevića i Petrovića je, na nacionalnoj zastavi požutio, čim je poletio dukljanskim nebom!

Umjesto tradicionalne porodice, osnovne ćelije društva, „uspravni“ vođa je legalizovao istopolno životno partnerstvo s ciljem da, u ne tako dalekoj budućnosti, dezorijentisana djeca, umjesto prirodnih roditelja, imaju tatu i tatu ili mamu i mamu, odnosno roditelja 1 i roditelja 2 ?! I britanski komandosi su, prije neki mjesec, šetali Barom u oskudnoj ženskoj odjeći. Da bi njihovi LGBT+ atributi više došli do izražaja!

Lojalni mediji njegove niske udarce visoko ocjenjuju. Često je, u javnim nastupima, toliko rasijan da ne zna kome radi o glavi. Iako je na čelu ekološke države, verbalno zagađuje životnu sredinu, jer nema „kontrolu misli i jezika“.

Njegova državna TV je bila pupčana vrpca između vlasti i medijski drogiranih građana. Kada je On u televizoru, a rijetko je izlazio, fanatične pristalice su program gledale razrogačenim očima i telećim pogledom. Državna TV je bila ispovijedaonica virtuelnih vrlina vlasti.

Kad Boga nema, i policija crkvu registruje! „Uspravni“ vođa je ostvario višedecenijski san vodećih crnogorskih komunista i fanatičnih ateista: u policiji je registrovana NVO – crnogorska crkva. U skladu sa principom – dokoni raspop (kao policijski kadar) pendrekom krsti, u takvoj crkvi, informativni razgovor je ispovijedanje grijeha!

Vođina omiljena grupa je policijska patrola. Najviše uživa u zvuku pendreka u zamahu. A lojalnom policajcu mali bog daje mahove.

Ishode namještenih izbora odlučivali su pokojni birači koji su neraskidivo vezani za birački spisak i koji su disciplinovano, svi kao jedan, glasali za vladajuću partiju. Krivotvorenjem popisnih rezultata, kreirala se poželjna nacionalna struktura stanovništva. Uostalom, crnogorska istorija u 20. vijeku dokazuje da je od stoprocentnog Srbina do stoprocentnog Crnogorca dovoljan jedan – popis!

Ustavom je kreirana poželjna stvarnost. Ako nije u skladu sa Ustavom, tim gore po stvarnost. A činjenica je da Srbi u Crnoj Gori sve više zaostaju za Ustavom! „Uspravni“ vođa se fanatično zalaže da u Crnoj Gori žive totalni Crnogorci bez srpskih primjesa, u kojima se srpstvo ne može identifikovati ni najsavremenijim dijagnostičkim metodama. Privremeno poželjni Srbi su samo oni koji poštuju euroatlantska opredjeljenja njegove vlasti. A ko su stoprocentni, totalni Crnogorci? To su oni Srbi koji se vjekovima „uspješno“ odupiru pokušajima „asimilacije“ od strane svojih predaka i pokušajima „homogenizacije“ na srpskoj nacionalnoj osnovi?!

Uostalom, otkud Srbi u Crnoj Gori, što se i bivši Srbi pitaju? Jedan od mogućih odgovora je da ih, zahvaljujući nebudnosti nacionalno onesviješćenih roditelja, rode donose u naše porodice još kao novorođenčad! Neki kažu da su Srbi postali Crnogorci zbog manje konkurencije.

Međutim, po „uspravnog“ vođu, realna situacija u Crnoj Gori nije bila ružičasta: Crnogoraca je malo, a i udio crnogorstva u njima nije bio stopostotan. Zato je crnogorski referendum bio biti ili ne biti – protivnike „povrtanja tisućljetnje neovisnosti“ . Tada je naša domovina stekla nezavisnost po do tada nepoznatim pravilima u demokratskom svijetu. Tu inovaciju je neophodno zaštititi patentom.

I montirani državni udar je došao kao naručen, jer je bio u pitanju „opstanak domovine“. Počeo je čim je „žrtva“ dala znak za start. Tužioci su bili montažeri i veza između vlasti i „atentatora“. Policija je toliko brinula o zdravlju „atentatora“, da im je obezbijedila i štitnike za međunožje! Srbija je u to vrijeme ostala bez zanatlija: zidara, keramičara, stolara… Zašto? Zato što su otišli u Crnu Goru da „izvrše“ državni udar!?

„Uspravni“ vođa nije obavještavan o toku montaže da se ne bi nepotrebno opterećivao. U to vrijeme bio je uplašen za opstanak na vlasti, ali je, poslije uspješno ostvarenog scenarija, odmah radosno medijski živnuo.

Prijetio da će, ako bude trebalo, Crnu Goru braniti i iz šume?! Ali, i zato postoji rešenje – kanaderi ili zaprašivanje šume! I ekološka inspekcija bi u tom slučaju morala da reaguje, jer bi šuma, kao važno prirodno stanište, bila ozbiljno ugrožena!

Građani, ne pitajte vođu kako je stekao prvi milion! Hoćete li da ga pogodi infarkt i da Crna Gora ostane bez našeg tradicionalno najvitalnijeg državnog organa! Da ga dovedete u stanje uzdrmane psihičke ravnoteže, ako mu zavirujete u višetomnu vlasničku imovinsku knjigu! I da mu nanesete neotklonjive duševne bolove, jer vrijeđate njegov kult (bez)ličnosti! A koga biste, onda, ruku na srce, mogli moliti da bude novi diktator? Naći novog, sa ovakvim performansama i koga podržava sav „demokratski“ Zapad, prosto nije moguće.

Vlast „uspravnog“ vođe je polazila i od principa – lojalnost vlasti ilegalnu kuću gradi. Jer, za njega i njegovu vlast, najsigurniji glasač je bespravno postavljeni subjekt koji vrši radnju u bespravno podignutom objektu.

Vođa je pomogao totalnim Crnogorcima da, poslije više vjekova, shvate da govore crnogorskim jezikom. Njegovi lingvistički kreatori su bili tradicionalno lijeni, pa su srpskom jeziku dodali samo dva nova slova, što je za njih bio veliki intelektualni napor. Otkad je i „Gorski vijenac“ preveden na crnogorski jezik, totalni Crnogorci (Dukljani) ga čitaju u originalu! I Njegošu su postavili ultimatum: ili će se nacionalno osvijestiti i progovoriti crnogorskim jezikom, ili će biti uklonjen iz školskih udžbenika!

Dan crnogorske vojske je određen prema događaju koji odigrao prije skoro deset vjekova. Eto, toliko je bilo potrebno da tuđemilski vojnički san postane državna java.

U cirkusu od države najbolje prolaze gutači vođinih izjava. Rukoljubi njegovih obožavalaca su u svakom trenutku spremni da budu nogoljubi, pa i više! Njegovi ushićeni obožavatelji su ga nazvali rijetkim državnikom „koji ima dva organa sa slovom M – mozak i muda!“ Ali, postoje i svjedočenja da je „skoro na koljenima stajao pred tom strašnom ženom (Medlin Olbrajt) i molio za oprost“.

Printscreen

Još uvijek je, daj Bože nedugo, sve po Starom, samo drug Milo jaše na čelu kolone, sa „majbahom“. A san svakog „lojalnog“ ležećeg policajca u Crnoj Gori je da ga pregazi „majbah“ „uspravnog“ vođe.

Iako kolovođa našeg raskola, radi opstanka na vlasti, daje sve do sebe, i dalje ima svoje „dvorske lude“. Nose firmirana odijela, zovu ga „carem“, slave do nebesa njegov „(bez)lik i (ne)djelo“ u medijima, u Parlamentu, na konferencijama za štampu, u nasilnim uličnim performansima, ali i u mogućim „šumskim aktivnostima“. Ti nezreli, nedovršeni, pohlepni oprani mozgovi i zarobljeni umovi, ushićeno hvale „careve“ ludosti i njegove javne izlive patološke mržnje. Vodeći karakterni ventilator je za njih, političke suncokrete, moralni orijentir, a njegovo pranje lične i kolektivne prošlosti i identiteta njihov je putokaz u svijetlu budućnost.

Bilans tridesetpetogogodišnje vladavine „uspravnog“ vođe je, u najkraćem: on je ostao je bez džempera, a građani „bez gaća“! Zato je Crnu Goru neophodno hitno deđukanizovati. Svim miloljubivim sredstvima!

Milan Gajović, Podgorica
4.mart 2023.godine

0 0 glasovi
Glasanje za članke

Ostavite komentar

0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare