Koliko smo danas, 3. Maja 2023. svi mi umrli?

Izvor:

Koliko smo danas, 3. Maja 2023. svi mi umrli?

Koliko će dece još morati da pogine od oružja, droge, samoubilačkih izazova sa društvenih mreža, od divljačke vožnje, od slabosti da se izbori sa surovošću i okrutnošću ovoga sveta koji smo im stvorili mi – roditelji, u večitoj besmislenoj jurnjavi za novcem i sebičnim i samoživim zadovoljstvima?

Foto: Facebook/ Serbia Live

Koliko smo im pomogli tabajući puteve pred svojom decom buldožerima sopstvene materijalnosti jer ne znamo, nećemo, nemamo vremena, ne umemo ili se plašimo da ih naučimo večnim vrednostima ljudskosti, dobrote, plemenitosti, čovekoljublja, duhovnosti, međusobnog razumevanja i ljubavi?

Koliko smo im u životu pomogli zalivajući sveprisutnu bahatost, bezobzirnost, gordost, samoživost, brutalnost koja zrači sa svakog ekrana?

Ne oslobađa nas krivice ni to što mi sami nismo posejali taj sistem vrednosti, a još manje ako smo ga ignorisali, bilo zato što nemamo vremena zbog važnosti sopstvene materijalnosti ili zbog ignorancije sebične duhovnosti, duhovnosti koja brine samo o sebi samoj, a ne o svim bližnjima.

Koliko smo i sebi i svom detetu pomogli time što smo mu dali u ruke mobilni telefon, instalirali Tik Tok ili Onli Fens?

Šta smo time bilo kome kupili?

Sebi malo slobodnog vremena za gledanje rijaliti programa koji slave upravo taj sistem vrednosti koji vodi u pad Čoveka, pad civilizacije, pad sveta i svega svetog?

Jesmo li se nagledali “Južnoga vetra”, “Klana”, “Ubica moga oca” i sličnih hvalospeva nasilju i kriminalu, diveći se u sopstvenoj duhovnoj sirotinji tobožnjim umetničkim, filmskim i dramskim vrednostima takvih televizijskih uradaka.

Čemu umetnost, koju je Čovek stvorio, ako negira Čoveka i slavi njegovo uništenje?

Čemu deca ako ih ostavimo zabludne, bez osećaja za Dobro i Zlo?

Takva deca neće ni stići do sopstvene dece, a još manje do nas samih kada budemo starci, bolesni, usamljeni, obespravljeni i sami, pitajući se gde smo to u životu pogrešili.

Zato nemamo pravo da ćutimo, sležemo ramenima i okrećemo glavu, ni pred Bogom, ni pred ljudima, a najmanje pred svojom decom i sebi samima.

Vratimo život i ljubav u umove i srca nas samih i naše dece. Vratimo im budućnost, makar je morali i osvajati od majstora ove mračne igre, u kojoj samo ti majstori i maheri mogu da dobiju i to samo nešto ovozemaljsko. Jer ako to ne uradimo posle današnjeg dana, nismo se imali ni za šta ni rađati, a još manje živeti!

Milan M. Babić

0 0 glasovi
Glasanje za članke

Ostavite komentar

1 Komentar
Najstarije
Najnovije Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Vanja
Vanja
10 meseci pre

mnogo se raspreda o ovome, treba zaćutati i pogledati u sebe