Sudbina ispostavlja račune po zaslugama. To je zakon naše istorije i našeg opstanka. Od volje vam braćo Srbi.

Izvor:
Politički.rs

Zamislio sam šta bi mogli da kažu kada bi ustali iz grobova ktitori naših svetinja, crkava i manastira, naši bezbrojni mučenici stradali za veru i srpstvo, sveštenici, mladići i devojke, žene i deca, stari i mladi, poklani, spaljivani i čerečeni, nevine žrtve Turaka, Bugara i Arnauta tokom tragičnih vekova.“, upitao se u svojoj objavi na Fejsbuku, koju prenosimo u celosti, Vladan Vukosavljević

Ako sam i u zabludi pa ne vidim za srpski narod i crkvu povoljne aspekte davanja autokefalnosti raskolnicima i to na ovako podmukli i prevarni način, skrovito i bez objašnjenja, onda je moja zabluda duboka i uskovitlana kao nabujali Vardar.

Piše Vladan Vukosavljević, Foto: YouTube

Svaki mogući napor sam uložio da vidim išta dobro u tome i nisam uspeo.

Zamislio sam šta bi mogli da kažu kada bi ustali iz grobova ktitori naših svetinja, crkava i manastira, naši bezbrojni mučenici stradali za veru i srpstvo, sveštenici, mladići i devojke, žene i deca, stari i mladi, poklani, spaljivani i čerečeni, nevine žrtve Turaka, Bugara i Arnauta tokom tragičnih vekova.

Ne bih da napišem koji odgovor mi se pričinio. Grub je za osetljive uši današnjih mekušaca.

Uneo sam u razmišljanje i korektive novog doba, svežijeg istorijskog iskustva, realnih istorijskih i političkih okolnosti tamo na terenu, u Staroj Srbiji i svuda u svetu. Opet mi se ne da drugačije da zaključim.

Zapažam i odsustvo sličnih pogleda u pretežnom delu naše intelektualne i političke elite, sa i bez navodnika.
“Tu knezovi nisu radi kavzi…” stara je i poznata epska inkantacija, simbolički snažna i tužna i onda kada je nastala i sada.

Uglavnom ćuti obrazovan svet, zadovoljno ušuškan u svoje materijalne i duhovne privilegije i sinekure. Ne bi da se zamere ni crkvi ni bilo kom drugom nosiocu autoriteta i sile. I nisu radi kavzi. Eto nove dobre prilike da se obnovi raskinuta veridba vlasti i opozicije i da se u brak uđe sa odlučnom namerom da se i druga otvorena pitanja srpske sudbine rešavaju “bratski, hrišćanskom ljubavlju” i uz blagoslov Vaseljenske iz Vašingtona.

“Al je rada sirotinja raja…” kaže dalje srpska Ilijada. Kao i uvek, najodanija srpstvu i svetosavlju, oštrih čula za nepravdu, ćutljiva ali junačka kada kucne čas.

Videćemo šta će sada “sirotinja raja” da kaže. A danas je to sav onaj brojni tihi, običan, pametan, vredan i bogobojažljiv, kršten svet, koji poštuje tradiciju i slavi slavu, religiozan ni manje ni više nego njegovi preci 1804. ili 1912. ili bilo kada, koji možda i ne zna šta su tomosi, kanonska jedinstva, vaseljenske i druge zavrzlame ali zna i instinktom oseća i razumom prepoznaje šta su bili i ostali interesi srpstva od Svetog Save do danas.

Ako i ta tiha, sržna većina u Srbiji, u narednim nedeljama prećuti ili blagoslovi ovaj potez svoje crkve ili oceni da je dopušten po bilo kom osnovu, onda ću i sam da se priklonim takvom stavu i trajno zaćutim na ovu temu.

Protiv duha sabornosti se ne može i ne valja ići pa neka nam sudbina ispostavlja račune po zaslugama. To je zakon naše istorije i našeg opstanka. Od volje vam braćo Srbi.

Praštajte…

0 0 glasovi
Glasanje za članke

Ostavite komentar

0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare