Zdrava Srbija na zlatiborskom kokainu

Zdrava Srbija na zlatiborskom kokainu

Zbog aktuelnih dešavanja u srpskoj političkoj mahali,  prenosimo vam tekst objavljen marta 2021. godine

Dok je bio mali, Milan je bio jako nestašno i nevaljalo dete. Nije baš voleo školu, stalno je bežao sa časova, nije voleo da pomaže roditeljima oko poljoprivrednih radova, jednostavno ga ništa od toga nije zanimalo.

Voleo je da ide u obližnji bioskop, da gleda partizanske filmove i da čita Mirka i Slavka. Od igara s decom je najviše voleo da se igraju Partizana i Nemaca i uvek je on imao ulogu malog bombaša Sirogojna.

Nešto kasnije je zavoleo i počeo da čita kaubojske romane i to je bila prekretnica u njegovom životu. Mali Milan je odlučio da, kad poraste, postane šerif.

Prolazile su godine, Milan je nekako završio srednju školu i gluvario po Čajetini i Užicu, pravio raznorazne “nestašluke” i krao bogu dane, sve dok ga jednog dana nije pozvao na razgovor ujak Veljko, prekaljeni Udbaš i sekretar OK SK u Čajetini, sekretar Međuopštinske konferencije u SK u Užicu i poslanik u Veću republika Savezne skupštine.

Veljko Stamatović

– “Slušaj sinko, vidim da si baraba i neradnik i da od tebe nema ni mo’ega, a meni se bliži kraj i moram nekako da te zbrinem. Takva bitanga kao što si ti ne može ničim drugim da se bavi no politikom a pošto se nama crvenima bliži kraj, evo tebi adresa čoveka kome ćeš da se javiš, taj će da te poveže  s našim kadrovima Jovićem, Šešeljem i Draškovićem, zaboravi na Sirogojna (jebo te on), stavi kokardu i počni da srbuješ, brzo će to da ti se isplati”, rekao je negde krajem osamdesetih svom sestriću Milanu Stamatoviću, bog i batina Zlatiborskog okruga Veljko Stamatović.

I tu je krenuo put ka zvezdama čajetinskog vožda Milana Stamatovića.

Prigrlio je Milan Vuka Draškovića, i još više Danicu, jer je osetio da će mu se uz njih kad-tad isplatiti povici na juriš i naricanje za čiča Dražom. Stizale su poneke parice što iz Vašingtona, što iz Čikaga od onih, znaš ti dobro kojih, a bogami i vladavina Daničine familije u Beogradu se fino odrazila na budžet Milana iz Čajetine.

Posle pada Slobodana Miloševića i dolaska na vlast Vojislava Koštunice, Milan Stamatović pristupa u redove Demokratske stranke Srbije, sklapa prijateljstvo sa Nenadom Popovićem i kreće vrtoglavi uspon našeg Milana.

Tih godina Milan postaje neprikosnoveni gospodar Zlatibora i okoline, i kreće pretvaranje te planine u Kaluđericu. Parcelisalo se, prodavalo se, gradilo se kako je ko hteo, planovi su se menjali kako je kome odgovaralo, samo je bilo potrebno dati Milanu i drugarima određenu naknadu za pretrpljeni duševni bol i patnju, jer je siroti Stamat sav u suzama posmatrao kako se prelepa planina pretvara u prestonicu kiča, betona i profita.

Kad je Koštunica podneo ostavku i DSS postao opozicija, Stamatović napušta DSS i sa Nenadom Popovićem osniva SNP. Da ne bi trošili svoj novac, Aleksandar Vučić im je pomogao oko stvaranja odbora i zapošljavanja članova po javnim preduzećima. Potom su se dva drugara dogovorila da bi bilo bolje da se, kao fol rastanu, i da muzu dve krave, Nenad će da muze Vučića, a Milan onog ko sponzoriše opoziciju, te Milan formira “Zdravu Srbiju” i postade jedan od mnogih opozicionih lidera i jedan od gradonačelnika tri od Vučića “oslobođenih” gradova (Šabac, Paraćin, Čajetina).

Sisa onog kog je muzla opozicija je presušila, pa je Milan morao da uđe u kombinaciju sa ne baš finim momcima među kojima su i brat Darka Šarića i Nikola Peković. Tako je Zlatibor postao meka za pranje, kako mnogi tvrde, kokainskih para, i počeo od praška da se beli i kad nema snega (kažu korisnici usluga).

Jedno vreme je Stamatović glasno pričao da  je “Zlatibor primamljiv za kriminalce iz Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine. U noćnim klubovima, u kojima se okupljaju lica iz beogradskog ili crnogorskog podzemlja potežu se pištolji, konzumira i rastura droga, a vlasnici lokala plaše se za svoju bezbednost i to ne smeju da prijave policiji.” Ta priča je trajala dok se nije iskristalisalo među kriminalcima ko sme da radi po Zlatiboru i koliko to košta. Potom je Stamatović ućutao.

Nekako u to vreme ga je Nenad Popović nagovorio da polako formira i svoju vojsku ili nekakvu parapoliciju, što se Milanu dopalo, jer znamo od ranije za njegove dečačke snove da postane šerif. Milan je formirao kamp a Nenad mu je dovukao nekakve instruktore iz Rusije, koji bi navodno obučavali decu u rukovanju oružjem i drugim vojnim veštinama. Od njih bi Stamatović trebao da napravi svoju ličnu policiju. Novinari su pisali o tome i kamp je rasturen a između Milana i Nenada je došlo do svađe jer su ti, navodni instruktori iz Rusije, koje mu ih je Nenad doveo, bili u stvari ultradesničari koje Hodorovski finansira i koje Putinova vlast smatra za neprijatelje Rusije.

Nakon nekog vremena stvar je legla, Milan je nastavio da radi i glumi opozicionog lidera, kandidovao se na predsedničkim izborima i odnekud se setio da je potomak jedan od najčuvenijih i najhrabrijih Srba s početka 19. veka, “od čije su kubure i jatagana podjednako strepeli i turska i austrijska carevina” – Stanoja Glavaša. Narod se neko vreme sprdao sa tim, a Milan je osvojio nešto malo više od čitavih 1 posto glasova.

Međutim, dok je sve to trajalo, jedna nevolja je neprestano stiskala Stamatovića. Ta gospođa nevolja se zove Zorana Mihajlović i bila je, a i sada je ministarka u Vladi Srbije. Poznata je priča o “gondoli” i njihovim međusobnim optužbama, tužbama, uvredama… a u stvari “gondola” je bila samo paravan za traženje reketa koji Stamatović do tad nije plaćao naprednjacima.

Borio se, koprcao se Milan, tražio zaštitu na sve strane, al’ je na kraju legao na rudu. Znao je Vučić koga da pošalje u naplatu, zna se da je Zorka američki čovek i da mu tu ni lažni ruski zastupnik Popović, ni svi Šarići ne mogu pomoći.

Tako je došlo do veselog susreta Stamatovića i predsednika Vučića, provozali su se gondolom, Milan je uvideo Vučićevu viziju a Vučić Milanov talenat da zameni Marka Đurića u poltronisanju. A baš mu je Marko nedostajao.

Evo, ovih dana Milan se baš trudi da predsedniku olakša žal za Markom, te na sva usta hvali Vučićevu mudrost i zahteva da sam Vučić posreduje u pregovorima vlasti i opozicije. Kako pišu mediji, na radost Miloša Jovanovića i Žike Gojkovića, Vučić je prihvatio Stamatovićev predlog, te će tako uskoro i Žika i obojica Milana sa sve Veljom iz Čačka, moći da sednu preko puta presednika i svako ponaosob uzvikuje “Aco Srbine!”.

Ko u tome bude najubedljiviji, dobiće od Vučića obećanje da će sigurno preći cenzus.

Šta ga košta da obeća pa slaže, nije mu ni prvi ni poslednji put.

A Milan, lukav je to Zlatiborac, naći će se mesto uvek za njega, bilo da vlada petokraka, bilo da vlada kokarda, Stamatović je bre to, Stamatović!

Miša Milovanović

0 0 glasovi
Glasanje za članke

Ostavite komentar

0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare