Jedna od najvećih boljki Srba XXI vijeka, na koju smo nasjeli u digitalizaciji svijeta i ogromnom protoku informacija, jeste ta da se uvijek bavimo perifernim stvarima, a da nam suština promiče. Svuda i uvijek.
U tom smislu, ne postoji ništa iritantnije od licemjera i, tobože, patriota koji povodom protesta u Srbiji ne žele, navodno, da izađu na ulicu, jer tamo eto proteste “vode” strani plaćenici, žuti, ovi, oni… To je samo po sebi besmislica, kojom ti pasivni, preplašeni, razočarani, sluđeni ili (najgori od svega) koristoljupci pilatovski peru svoju pasivnost po svim pitanjima opstanka Srbije i nalaze razloge da se ne suprotstave upravljanju Aleksandra Vučića, čija je ličnost sve zanimljivija za psihološka istraživanja.
Pa prostom logikom, da tih hiljade Srba koji piskaraju po internetu, izađu na ulicu i preplave gradove, NE BI SE u moru ljudi primijetili ni žuti, ni raznorazni antisrpski neoliberalni NVO šarlatani.
Pa zar ne?!
Njima je, tobože, stalo, oni bi se borili, ali eto neće sa “žutima”. Samo se pitam da li im žuti smetaju i da iznose stavove (kao što piskaraju opravdanja i šire defetizam) ili je sve bajno u Vučićevoj Stradiji?
Pa kad ste velike patriote i Srbi, a smeta vam ovaj i onaj, što sami ne podignete neki protest, akciju i bilo šta što će vas učiniti Čovjekom u ovom “mrtvom moru” srpskog društva? Što ne uradite nešto povodom toga što nas domanovićevski tip Vođe vodi sve u provaliju? Uvijek su oni pasivni za sve, ali su prvi da obesmisle, ocrne i osude svaki vid borbe i svakog iskrenog pojedinca kome je muka od ovog zla i poniženja pinkovsko-zadrugarskog tipa.
Žuti su uništavali Srbiju, njih i njihovu neoliberalno-zapadnjačku politiku s ogromnim antisrpskim narativom po svim pitanjima ne podržavam, ali Aleksandar Vučić je sve samo izdigao na veći nivo zbog svoje narcisoidnosti i kompleksa.
Medijski pritisak kojim je sludio narod, pa po potrebi koristi čas kvazinacionalizam (Šešelj, Vulin, Miša Vacić…), čas zapadnjačku priču oličenu u lezbo premijerki, koja je sramota za srpsku istoriju po svim pitanjima, da sludi narod koji više ne zna ni šta je istina, a šta laž i kuda sve ide. Rijaliti društvo, uništilo je svaku vrstu stida i morala u javnom diskursu i djelovanju, pa u Srbiji gledamo na sceni najteža vremena moralne propasti, političke sluđenosti i orvelovštine.
Da zaključimo, na protestima nesumnjivo postoje oni koji svojim sitnim politikantstvom zloupotrebljavaju veliku stvar, a to je da režim Aleksandra Vučića uništava prirodu Srbije (čak i da to s Rio Tintom nije istina, stotinu je razloga da se izađe na ulicu), no sve to nije bitno i nije razlog da ostajemo nijemi ili još gore podržavamo “manje zlo” i ćutimo.
Sve to treba pobijediti uzvišenom spremnošću na žrtvu, i individualno i kolektivno, pa ćemo te i takve, a sa njim i Diktatora, poraziti brojnošću i opštenarodnim dostojanstvenim buntom, koji bi u idealnom scenariju “izrodili” nove narodne vođe, treće i nove političke opcije i lidere moralno-duhovne preporođene, patriotske Srbije, kao npr. ljude poput prof. Miloša Kovića, koji beskompromisno moralno i intelektualno stoje snažno na srpskom stanovištu i koji znaju u kom pravcu jedino može i mora da ide Srbija. I te kako postoje zdrave snage i mnogi koji čekaju nešto takvo, kojima je muka od ovih i onih, što pokazuje i istorijski mala izlaznost i zainteresovanost za politički život.
P.S. Čak i da to sve dovede do novog razočarenja, sigurno bi pad diktatorskog režima Aleksandra Vučića sam po sebi bio velika stvar, jer je on sa svojim monopolom otišao predaleko i porobio svaki zaselak Srbije. Rušenjem piramide zla, svaka nova vlast bi se mnogo lakše promijenila (u slučaju da ne valja) jer ne bi imala takav zastrašujući monopol nad apsolutno svakom porom društva.
Iritira i stav mnogih koji su preplašeni “a šta ako se ovi vrate?” kao da nismo dovoljno propali i kao da bi četiri godine vladavine nekog drugog nešto više upropastile Srbiju od ovog poniženja što gledamo?
Daće Bog da se u mulju političkog neba Srbije izrodi patriotska snaga koja će bar malo povratiti dostojanstvo svim Srbima!