Milorad Antonić: ZLO UBUĐALE POLITIČKE KUHINJE – ZLO PROTIV KOGA NEMA VAKCINE

ZLO UBUĐALE POLITIČKE KUHINJE

Predlog zakona o istopolnim zajednicama je podmukli cilj razbijanja sadašnjeg porodičnog ljudskog familijarnog ustrojstva i zamka.

– Može li i treba li jedno ministarstvo da sebe postavlja u ravan sa SRPSKOM PRAVOSLAVNOM CRKVOM ?

Pored korona zla koje nas prati, na vrata Srbije zakucalo je još jedno veće zlo – Predlog zakona o istopolnim zajednicama.

Piše: Milorad Antonić

Teško je reći koje zlo će više (s)lomiti kičmu Srbiji. Protiv korone – nada nam je vakcina! Protiv ovog zakona i njegovog društveno priznatog zla – nema vakcine!

Naravno, Srbija je spremna i već adekvatno odgovara na takve udarce ( pogledaj: https://www.sedmasila.rs/peticija-koalicije-za-prirodnu-porodicu-protiv-predloga-zakona-ministarke-comic/). Do sada je nekoliko stotina intelektualaca potpiasalo Pepticiju za prirodnu porodicu. I bar za sada većina onih koji prate ovudiskriminaciju bračne zajednice mišljenja je da su promoteri predloženog zakona deo smišljene strategije. Pesimizam nalaze u činjenici da sve što je protivprirodno je pogubno i tragično. Ako se tome doda i činjenica da je na čelu Ministarstva za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog osoba iz ubuđale političke kuhinje, onda stvari postaju jasnije pa je opravdano pitanje zašto inicijativa o zakonu istoplolnih zajednica nije pokrenuta u vreme ubuđale vlasti gde je njen današnji zagovarač imao veću moć da zakon bude usvojen.

Naravno, pitate se da li je u pitanju zamka?! Tim pre što su nastupi, delovanje i rad incijatora ovog zakona poprilično saomouvereni. Ponašanje u stilu „niko mi ništa ne može“ ogleda se u izjavi kao što je ona: „ako vam se ne sviđa istopolna zajednica, nemojte živeti u njoj“, te da „samo je naša odgovornost što nismo rečima o evropskoj Srbiji umeli dopreti do ljudi…“!

Kad se „prevedu“ ove poruke to bi moglo da znači da nismo znali niti dorasli da Evropi objasnimo zašto u 21.veku i dalje poštujemo i upotrebljavamo prirodne zakone u uspostavljanju porodice, pravljenju dece, i svemu što je u skladu sa Jevanđeljem Hristovim i sveukupnim iskustvom. Eto, dešava se. Pogrešno smo živeli toliko vekova.

Zato će to inicijator ovog zakona Evropi pokazati nove vidove sreće kako u Srbiji dva istopolna bića mogu imati decu, porodicu… jer imaju na to pravo. Tačno! Imaju oni pravo na svoje pravo! Međutim, to isto Ministarstvo zaboravlja da nemaju parvo(ni oni ni ministartsvo) da svojim štetnim radnjama, a šteta je veoma očigledna tamo gde, zakonom nazvanim brakom istopolnih zajednica, urušavaju priraštaj stanovništva osnovni i najvažniji nacionalni interes svake pa i ove države.

Već na samom početku krojačica predloga Zakona o istopolnim zajednicama, dala je sve od sebe da žene na izbornim listima, republičkim i lokalnim čine najmanje 40 odsto i to je izgledalo kao prepisana lekcija. Jednom nogom u skupštini drugom u Ministarstvu od svojih evropskih nalogodavaca saznala je svoje mišljenje da pomenuti zakon mora proći. Otuda i utisak da sve što iz ovog zla pristigne ostavlja prizvuk dobro pripremljene strategije.

Nije cilj da se istopolnici vole i ljube, oni to rade i bez zakona, ili da zvanično imaju pravo na pravo. Cilj je obezvrediti vrednost porodice, prirodnog braka muškarca i žene i tako iz godine u godinu smanjivati priraštaj stanovništva.

Naravno, ona vlast koja u Srbiji prihvati takvu incijativu slbodno može računati da će tradicionalna Srbija imati odgovor iskazan u vidu druge vlasti. Dakle jednim udarcem ubjaju se dve muve. Zato prenaglašen stav i samouverena inicijativa da Srbija mora prihvatiti ovakav zakon ukazuje da predlog ovog zakona ima jaku poleđinu.

To dalje ukazuje da ovaj zakon ima podršku „napredne Evrope“.

Jasno je da su tamo prevaziđene vrednosti porodice muškarca i žene sa što više dece. Tako bi i „napredne žene“ u Srbiji koje bi zato što im je to zakonom dozvoljeno uskoro trebale u što većem broju da se venačavju između sebe, da šetkaju, šminkaju… (verujem i da će im izmisliti lek koji će ih rešiti menstualnog ciklusa) i kao prave dame iz Evrope, da rade u svetskim kompanijama, da imaju muškarce za dodatne kućne i ostale poslove po potrebi, ili možda gotovu hranu specijalno proizvedenu za istopolne zajednice… jer, pošto nemaju decu, nemaju muževe, ništa više im ne treba.

One van gradske sredine, možda će ponegde na Pešteru ili nekoj zabitoj i zavejanoj sredini tipa Sjenice da im dođe rob muškarac i nacepa im drva.

Tako će, pored sve većeg učešća u političkom životu Srbije imati više vremena da pojačaju svoje prisustvo na izbornim listama Evrope, pa će to biti izuzetan doprinos Srbije evropskoj istopolnoj zajednici. Jedino će biti problem kako će jednom nogom biti u Evropi drguom u Srbiji. Prenapregnuito je. Verujem da krojačica predloga zakona ima praktične savete.

Nejasno je takođe, šta će biti ako u istopolnim brakovima dođe do preljube. Da li je to pravo na pravo ili je prirodno?

Neizvesno je i šta će biti ako se kod žena u Srbiji, koje budu prevedene u istopolnu zajednicu pojavi, po sistemu korona virusa i on je došao niotkud, iznenadni nagon za seksom pa svoju svoju izabranicu prevari sa muškarcem?! Da li je i to prirodno?

To što se ženskog pola tiče.

Što se tiče muških istopolnih zajednica, već se čuju glasovi da su muškarci i ženomuškarci nezadovljni. Ne veruju minstarki da misli na njih! A i nema čime!

Predlog pomenutog zakona Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog i njegovi predstavnici ovih dana su se uzdigli na nivo Sinoda Srpske pravoslavne crkve. Hoće da razgovaraju jer bože moj „kao što je potreban dijalog o tome da se ženama ne mogu ukidati slobode i prava i zabranjivati prekid trudnoće zato što tako smatra SPC, tako je isto potreban dijalog sa SPC o tome da se ne mogu osporavati prava i slobode onima koji žele da žive u istopolnoj zajednici.“

Sinod Srpske pravoslavne crkve izjasnio se da je Predlog zakona o istopolnim zajednicama neprihvatljiv, jer je u suprotnosti „sa Jevanđeljem Hristovim i sveukupnim iskustvom i SPC.“ Ali krojačica zakona je dobila svoje mišljenje i sebe stavila u rang sa Jevanđeljem Hristovim i sveukupnim iskustvom i SPC.

To otprilike može da se tumači da, ako može SPC i ostale crkve da imaju svoje mišljenje i svoj stav, mogu i ja. Oni su Bog, a ja sam boginja.

I, pored toga što protiv ovog zla nema vakcine, tragedija ovog zla jeste u poistovećivanju sa Jevanđeljem Hristovim i sveukupnim iskustvom SPC ali i još gore od toga je i u sedenju na izmišljenom i nepostojećem pijadestalu vrednosti.

Ali ima i rupa!

Menotri krojačice zaboravili su, ili možda nisu informisani zašto su i u koliko ratova muškarci i žene Srbije bili pobednici. Koliko god da je tih pobeda bilo, makar i da je jedna, pobeđivali su zato što su iskonski orijentisani da rađaju i imaju. I u ratu i u miru. I imaju i pravo i slobodu i misli i dela i tela. I vrede više.

Sudeći po tome da su istoplone zajednice protivprirodni čin, o pravima na način koji im se nudi, teško se može govoriti. Vrednije od ponuđenog zakona je pravo da budu to što jesu jer takvi kakvi su, kao što su, primera radi roditelji bez dece, prirodni nikome ne smetaju.

Izvor: SEDMA SILA

0 0 glasovi
Glasanje za članke

Ostavite komentar

0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare