Miloš Jovanović – sahranio Demokratsku stranku Srbije, pa napravio udruženje da bi služio Vučiću

Miloš Jovanović – sahranio Demokratsku stranku Srbije, pa napravio udruženje da bi služio Vučiću

Pošto je doveo Demokratsku stranku Srbije na najniže grane od svog postojanja, njen predsednik Miloš Jovanović je rešio, obzirom na višak slobodnog vremena, da se bavi nacijom i demokratijom, pa je tako formirao i udruženje pod tim nazivom.

Svojevrsnim pučem uz pomoć Nenada Popovića, Andreje Mladenovića i Milenka Jovanova i postavljenjem sebe za predsednika stranke, Miloš Jovanović je po instrukcijama Bebe Popovića iz dana u dan, korak po korak, “da se Vlasi ne dosete”, doveo DSS do izumiranja i nestajanja.

Celu operaciju kao i dalje vođenje stranke sve vreme koordiniraju Nikola Selaković, do skora savetnik predsednika Srbije Aleksandra Vučića, kućni prijatelj i ideološki mentor Miloša Jovanovića, zatim nezaobilazni Goran Vesić zadužen za finansiranje i Uroš Janković, zbog prevare osuđivani bivši potpresednik opštine Čukarica i predsednik Izvršnog odbora DSS, koji posreduje u tokovima i raspodeli novca između Vesića i DSS, odnosno njenog predsednika.

A kako je sve teklo

Demokratska stranka Srbije, koja je od početka slovila za stranku patriotske i nacionalne orijentacije, posle dolaska na vlast, napunila se raznoraznim pohlepnim i gladnim tipovima, kao i onima koji su pokušali i uspeli da ih stranka zaštiti od krivičnih gonjenja, najčešće zbog privrednog kriminala. Takvih je bilo dosta, njihova imena ne treba navoditi, dovoljno je videti ko je, kad je DSS pala s vlasti, uvideo viziju, a i topli zaštitnički zagrljaj Aleksandra Vučića i pretrčao u SNS.

Tadašnji predsednik stranke Vojislav Koštunica se nije mnogo mešao u stranačko kadriranje, to je bilo zaduženje Dejana Mihalova i Andrije Mladenovića i kad je u jednom trenutku shvatio da ne vodi stranku on, već tajkuni, saradnici britanske i američke ambasade i prijatelji, tada još ne toliko moćnog Aleksandra Vučića, Koštunica je podneo ostavku.

“Neću da budem član mafije”, rekao je Koštunica napuštajući stranku, tvrdi jedan od prisutnih na poslednjoj sednici predsedništva stranke.

Odlaskom Koštunice, grupa njegovih odanih prijatelja je pokušala da izgura dr Aleksandra Popovića za lidera stranke, ali je to bilo nemoguće jer je u dogovoru sa Bebom Popovićem i uz pristanak ambasadora, kolonijalnih upravnika Srbije, Aleksandar Vučić je počeo komadanje DSS.

Usledila je kratka epizoda sa Sandom Rašković-Ivić, taman koliko je trebalo da se ojača i izgradi pozicija Jovanovića u stranci, da bi na kraju stranku preoteo na vrlo čudnim stranačkim izborima. Mnogima iz stranke je bilo vrlo čudno i prisustvo Vesića i Selakovića te večeri u restoranu koji se nalazi u blizini centrale DSS.

Kasnije je sve išlo svojim tokom, nikad osporenih pola miliona evra je blagotvorno delovalo na Jovanovića i okruženje, nežno se napadao režim Srpske napredne stranke, glumio se patriotizam uz pomoć novih i mladih salonskih intelektualaca i profesorčića, dok se stranka strmoglavo raspadala. Izlaskom na Vučićeve izbore ni uz obilatu finansijsku, medijsku i pomoć u poklanjanju biračkog tela, Vučić nije mogao, ili nije hteo da završi da DSS pređe cenzus. Izvori iz SNS-a tvrde da Vučić želi da se poigrava sa Jovanovićem, da ga stalno drži na uzici i da mu služi kao neka vrsta Miše Vacića sa doktorskom diplomom.

Ušavši u kolo sa Aleksandrom Vučićem i prihvatajući igru mačke i miša, Jovanović je posle izbornog debakla najpre raspustio sve odbore po Srbiji. Da se to nije desilo, ono što je preostalo od članstva najurilo bi njega iz stranke.

Potom mu je došapnuto da treba da se kandiduje na predstojećim izborima za predsednika Srbije i da mora da maksimalno privuče sebi sve ono što je patriotski nastrojeno u Srbiji, jer je Vučić svestan da mu samo od takvih ljudi preti opasnost.

Odjednom, budući predsednički kandidat Miloš Jovanović počinje svakodnevno da se pojavljuje u svim medijima, ponajviše u onim koji su pod kontrolom naprednjaka, a pošto je uništio stranku, da bi stvar bila dovedena do apsurda, za predsedničkog kandidata ga predlaže udruženje koje još nije tada bilo ni osnovano.

Verovatno bi svakog bilo stamota da te kandiduje nepostojeće udruženje, a da se stranka čiji si, još uvek predsednik, ne oglašava. Miloša Jovanovića nije sramota, naprotiv, on čak formira udruženje “Nacija i demokratija” dok se za DSS kupuje mrtvački sanduk.

Čemu to udruženje treba da posluži, saznali smo od jednog od učesnika gašenja DSS, bivšeg člana a sad istaknutog naprednjaka, koji kaže:

“DSS je u dugovima do guše, pare koje su dobijene nisu služile za finansiranje stranke i izmirivanje ranijih dugova, već trošene za lične potrebe stranačke vrhuške. Zato je i osnovano udruženje “Nacija i demokratija”. Pare koje će se slivati na račun udruženja će služiti za finansiranje predsedničke kampanje Miloša Jovanovića, a i za neka što manja što veća pranja para preko raznih izmišljenih projekata, naučnih radova i sličnih mutljavina. Poznato je da se preko udruženja najlakše sakriju tokovi novca, pa tako DSS odlazi u istoriju, kao što će i Miloš Jovanović posle sledećih izbora, kad odigra prljavu igru otimanja glasova za račun Aleksandra Vučića, da se bez stida i srama vrati na mesto jednog “časnog” profesora, sa verovatno još dužom i šarolikijom imovinskom kartom.”

O datumu i mestu sahrane upokojene DSS bićete naknadno obavešteni…

Miša Milovanović

Foto ilustracija politicki.rs/ DSS, Pixabay, Printscreen

0 0 glasovi
Glasanje za članke

Ostavite komentar

2 Komentari
Najstarije
Najnovije Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
naxis605
3 godine pre

Baraba.

Данко Б. Марин
Данко Б. Марин
3 godine pre

Ех, Војислав Коштуница да за ово зна: све би остало исто 🙂