Tako je govorio Irinej ili episkope, piši drugo pismo

Izvor:
Politički.rs, Foto: Printscreen

Tebe boli tvoja Bačka. A Kosovo je srce i temelj i Bačke i Hercegovine i sve Srbije.“, reči su koje je blaženopočivši episkop Atanasije Jevtić uputio Irineju Buloviću opominjući ga zbog ćutanja i podrške Aleksandru Vučiću u “izdaji” Kosova i Metohije i pitajući ga: “Može li se budućnost naroda kao žive Crkve graditi na servilnim lažima i propagandnim obmanama…?”.

Veliki Tasa nije ni slutio da će se pre pitanja Kosova i Metohije završtiti pitanje Srpske pravoslavne crkve u Makedoniji.

Tajanstvenom smrću vladika Amfilohija i Atanasija, Srpska pravoslavna crkva je, po mnogima, izgubila poslednji štit u borbi da opstane i ostane i srpska i pravoslavna. To se pokazalo odlukom patrijarha i  SA Sabora SPC da se odreknu svoje istorije, svojih svetinja i svog naroda u Makedoniji, priznavanjem autokefalnosti MPC. I to na brzinu, skoro preko noći, uz ćutanje srpskih vladika,  sveštenstva, SANU, intelektualca, političara…

Foto: Privatna arhiva

Samo malobrojni su se oglasili, dobronamerno kritikovali takvu odluku i postavljali pitanja na koja nisu dobijali odgovore, bar ne konkretne.

Jedan od najmoćnijih ljudi u SPC  episkop bački Irinej Bulović, u razgovoru sa “dragim prijateljem” Miloradom Vučelićem¹ za list “Pečat“, komentarisao je neka od najvažnijih pitanja čije će rešavanje uticati na budućnost srpskog naroda, kao i pitanja koja će uticati “na sudbinu naše planete”.

Episkop bački je u razgovoru izrazio zabrinutost zbog dešavanja u Ukrajini, bavio se pitanjem raskola u ukrajinskoj crkvi, bavio se mikro i makrokosmosom, bioetikom, školstvom… ali nikako Srbe na Kosmetu da spomene. Pričao je episkop bački o litijama i događajima u Crnoj Gori, hvalio Dritana Abazovića (“smatram ga ne samo časnim čovekom i odgovornim državnikom „staroga kova” nego i svojim prijateljem“), ali nikako ime blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija da izusti. Zašto i kako, on to najbolje zna, mi naslućujuemo.

Episkop Irinej se u razgovoru sa dragim prijateljem Vučelićem najviše potrudio da objasni zašto je priznata MPC, a dobronamerne kritičare optužio da nisu bogoslovski kompetentni, da su deklarativni hrišćani, a ne hrišćani-praktikanti, pri čemu, kako kaže, “jedan deo njih vrlo retko i ulazi u hram, ali ipak smatra da može da deli lekcije Patrijarhu srpskom.”

Reče episkop Irinej Bulović da je tzv. Makedonska pravoslavna crkva “vekovima bila samostalna”, ljutio se na Bugarsku pravoslavnu crkvu jer nije u potpunosti prihvatila autokefalnost makedonske, tvrdio je da su sad nemanjićke svetinje svetinje dostupne SPC, okarakterisao odnose između SPC i MPC kao bratske…

Ne osećajući se dostojnim da polemišem sa jednim srpskim vladikom, mogu samo, na sve to što je rekao, da podsetim na komentare, pitanja i apele od mene mnogo umnijih glava, sigurno iskreno zabrinutih za Srbiju, srpski narod i SPC.

“Dali smo svoje telo i dušu” – Đorđević, Vukosavljević, Stojković, Stančić, Foto: Privatna arhiva, Printscreen YouTube, Wikipedia/ Pavle Marjanović

Bivši ministar kulture i informisanja i nosilac orden Svetog Save drugog stepena Vladan Vukosavljević u svojim tekstovima piše: “Dali smo svoje telo i dušu a zauzvrat dobili gordost i uzdržane osmehe novopečenog makedonstvujušćeg klira koji je dobio ono o čemu ni Tito ni Lazar Koliševski nisu smeli ni da sanjaju da je moguće.“

Vukosavljević u “Otvorenom pismu Svetom Arhijerejskom Saboru Srpske pravoslavne crkve” podseća na “komunističko i kominternovsko otrovnu doktrinu o Srbima kao ugnjetačima drugih naroda” i brisanju srpstva iz makedonske istorije. “Deo tog projekta je i stvaranje MPC na način koji je SA Saboru sigurno dobro poznat”, piše Vukosavljević i podseća da je jula 1967. u Ohridu, pod Titovom slikom, doneta odluka o proglašenju autokefalnosti MPC i tako započet raskol, te tako čudi i tera na sumnju tvrdnja iz intervjua episkopa Irineja da je Makedonska pravoslavna crkva “vekovima bila samostalna…”

Drugi tzv. crkveno-narodni sabori u Ohridu 1967. kada je ispod ikone Josipa Broza Tita proglašena autokefalnost tzv. Makedonske Pravoslavne Crkve

Izjava Milutina Stančića iz Kulturno-informativnog centra Srba u Makedoniji “Spona” je najbolji pokazatelj, po episkopu bačkom Irineju bratskih odnosa, između SPC i MPC:

“I pored uspostavljanja kanonskog poretka i dodeljenog tomosa, činjenica je da Srbi objektivno, nemaju mogućnosti za normalan verski život, ostajući uskraćeni za najosnovnije ljudsko pravo, slobodu veroispovesti. Stanje je takvo, uprkos činjenici da je Makedonija verifikovala Evropsku konvenciju o ljudskim pravima čiji deveti član najkonkretnije reguliše striktna prava u oblasti slobode verospovesti.”

Dušan Ilić iz Instituta za evropske studije pita se u tekstu “Ne damo svetinje ili ih poklanjamo (slučaj makedonskog crkvenog pitanja“: “Postavlja se pitanje motiva srpskih velikodostojnika da rade na ukidanju sopstvene crkvene nadležnosti na iskonskoj srpskoj teritoriji. Da podsetim, na području Severne Makedonije nalazi se gotovo podjednak – ako ne i veći – broj srpskih pravoslavnih svetinja kao na Kosovu i Metohiji. Na ovom području nalaze se i kolevka srpske pismenosti, duhovnosti, kao i stare srpske prestonice.

Kaže se da je odluka SA Sabora doneta jednoglasno a i dalje niko iz SPC ne daje odgovor da li se na Saboru uopšte i glasalo?!. Mlađan Đorđević je više puta postavljao to pitanje i jedini ogovor je bio od vladike Grigorija da “to nije važno“.

Đorđević tvrdi da je davanje autokefalnosti MPC izvršeno po nalogu Zapada i  Aleksandra Vučića kako bi Severna Makedonija dobila bar nešto, pošto do sad za ispunjavanje svih ponižavajućih uslova na putu ka EU nije dobila baš ništa. Đorđević je siguran da je to sve u sklopu stvaranja američkog projekta “Open Balkan” i između ostalog piše:

“Nažalost, nekada je Crkva vodila i gradila Državu. Danas Država vodi i razgrađuje Crkvu. Ono čega se pribojavam jeste da je ovo samo probni balon kako bi se testirao scenario priznanja tzv. Kosova od strane Vučićevog režima, u kom bi SPC imala ulogu nemog posmatrača i anesteziranja patriotske javnosti. Na primeru Makedonije i MPC vidi se koliko ovakva zajednička podvala Vučića, Njegove Svetosti, Patrijarha Porfirija i stranih centara moći, pre svega SAD, može biti opasna.”

Episkop Irinej Bulović i dalje može da ignoriše sve ovo, ali je dužan da objasni nama, običnim malim vernicima i grešnicima koji nismo “bogoslovski kompetentni” kad nas je lagao? Sad, dok govori da je pobeda zatiranje srpstva u Makedoniji i ustupanje onoga što naši preci gradiše i vekovima čuvaše od Turaka, Bugara, Šiptara? Ili je lagao u pismu episkopu Lavrentiju govoreći da je davanje nezavisnosti ili autokefalnosti takozvanoj Makedonskoj crkvi jedan crkvorazbijački puč, antisaborski i antisaborni akt:

“…podstaknut njegovom krajnje nepromišljenom, neozbiljnom i crkveno-kanonski neprihvatljivom izjavom da naša Crkva treba da dâ nezavisnost ili autokefalnost takozvanoj Makedonskoj Crkvi. Znači, po lavrentijevskoj logici, jedan crkvorazbijački puč, antisaborski i antisaborni akt samoproglašenja, izvršen uz aktivno učešće i podršku svetovne, pritom bezbožničke i anticrkvene vlasti, treba prosto-naprosto priznati: bezakonje treba proglasiti zakonitošću, raskolništvo crkvenošću, mržnju ljubavlju, zlo dobromKuda bi nas to odvelo? Šta bi ostalo od Crkve i njenog bogoustanovljenog poretka? Ima li u istoriji Crkve ijednog primera za takvu metodologiju rešavanja kanonskih pitanja? “ ( Blic 25.10.2012.)

Kom episkopu bačkom da verujemo, onom od pre nekoliko godina ili ovom sad, poštovani Irineju?

Zato za kraj, možda je najbolje da postavimo objavu sa  Fejsbuka Vladana Vukosavljevića, kao komentar na ono što je episkop bački izrekao u razgovoru sa Vučelićem:


Premudri vladika Atanasije je jednom prilikom rekao:

“Zato nemojte mnogo da verujete izjavama ni Sinoda. Srpska crkva nije u izjavama, u stavovima, u tome koji je zvanični stav Sinoda. Narod je umeo odluke Vaseljenskih sabora da obori jer nisu odražavale narod.

Pravoslavlje je nešto drugo nego zvanične izjave Vatikana, Ujedinjenih nacija, Vlade, Sinoda. Ja Vam to govorim kao pravoslavni teolog, pre svega, znam šta govorim.

Govorim i kao vladika, moje odluke nemojte sutra da slušate, ni moji sveštenici, ni moji vernici u Banatu, ako nisu izraz onoga što jesmo, što verujemo, u šta se nadamo.“


Napomene

¹ On ne može da odoli ničemu što nije njegovo, što je tuđe. Neodoljivo ga privlače tuđe ideje, tuđi novac, tuđe žene, tuđe partije, tuđa borba, tuđi ideali. On nema ništa svoje. Sve što upotrebljava oteo je od drugih. Skromno obrazovan i nekreativan nije mogao da dođe ni do jedne ideje, ni do jednog izbora upoređivanjem i usklađivanjem sa svojim sistemom vrednosti. Sve je preuzeo od drugih, dopalo mu se kako su na drugima izgledali: politička uverenja, cipele, izbor muzike, marka košulje, ime restorana, vrsta hrane, cigare… Kad bi sreo nekog novog, nekoga kome drugo političko uverenje i druge cigare stoje lepše, odmah je prelazio na njih – na druga politička uverenja i na druge cigare. Pošto je uglavnom malo radio, i dok je kratko vreme bio zaposlen, a najveći deo života nije ni bio zaposlen, novac za život nije mogao da zaradi. Ali je, ipak, celog života živeo sjajno – opisala ga je Mira Marković 2002. godine u „Nacionalu“. (Izvor: Predrag Popović)

Agencije

M. Milovanović

1 1 glas
Glasanje za članke

Ostavite komentar

2 Komentari
Najstarije
Najnovije Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
drug Tita
drug Tita
1 godina pre

Vukosavljević je jedan duboko nesređen i nesrećan čovek. U crkvene stvari se uopšte ne razume, a ni u istorju i kulturu. Sve što je radio je najstrašniji amaterizam i nesreća. Samo mu je stalo do pažnje javnosti, pošto ne poseduje ni lične ni profesionalne kvalitete. Jednom reči, propali i prolupani političar. Crkvi je prebacivao mnogo para iz budžeta, zato misli da ima na crkvu tapiju. Ali nisu svi trgovci (nekretninama). Što se Vučele tiče, on je namazan, al zna znanje.

KG
KG
1 godina pre

hahaaa, ovaj V.V. navikao da piše gadna pisma svakom kome stigne, ružne reči i strašne greške uvek dolaze iz mraka, teško da će ovaj ikad ugledati svetlo hrišćanske ljubavi