Radko Polič: Nisam pristao da menjam zastave kao prljave gaće. Uvek ću govoriti da sam Jugosloven

Radko Polič: Nisam pristao da menjam zastave kao prljave gaće. Uvek ću govoriti da sam Jugosloven

Slovenački glumac Radko Polič:

Uvek ću govoriti da sam Jugosloven, makar me i vređali zbog toga. Nisam pristao da menjam zastave kao prljave gaće.

Šljam sastavljen od ratnih profitera, kvazinacionalista i politikanata nedoraslih istorijskim okolnostima razorio je moju domovinu Jugoslaviju. Pošteni i plemeniti ljudi nisu uspeli da se odupru histeriji u kojoj je bilo sasvim prihvatljivo da se koljemo sa komšijama samo zato što se drugačije krste ili nose drugačiju kapu. Pristajanje na takvo zlo već dve decenije plaćamo preživljavanjem u tajkunskim feudima.

Mali broj secikesa i prevaranata se valja u parama, političari pokušavaju da im ponekad prave društvo, a narod im više ne treba.

U genima nam je da se stalno svađamo i ratujemo. Da mi je znati šta je to bilo u „velikim glavama“ zbog kojih smo se rastali devedesete godine. Pola ih je pomrlo, a baš me zanima kakvu su to budućnost oni videli, šta su hteli? Veliku Srbiju? Veliku Hrvatsku ili Sloveniju?

Pa Slovenija je mogla da bude kao Švajcarska, ali iza tih uređenih travnjaka krije se otimačina para od naroda – priča Polič u jednom dahu.

Svaki put se rastužim kada neko kaže bivša SFRJ. Neke pametnije, odlučnije i organizovanije generacije stvoriće je u budućnosti iznova. One će prepoznati da ih veže širina duše ljudi koji većinski žive na ovim prostorima. Širina duše koju imaju Sloveni.

S druge strane, prepoznaće i ekonomski interes velike države koja izlazi na Jadran i Alpe. Meni danas fali upravo širina duše Srba i Hrvata… nedostaje mi zajednička kulturna scena.

Pa ime za svoje pozorište Ljubiša Ristić je preuzeo iz moje pristojnosti… U teatrima gde sam igrao širom Jugoslavije govorio sam pozorište, gledališče i kazalište, u zavisnosti gde bi me uloga zatekla. A sve je to u stvari teatar… Pa je tako nastao KPGT (Kazalište, Pozorište, Gledališče, Teatar).

Imao sam čast da igram sa bardovima i dobro smo se družili. Umeli smo da poštujemo i inspirišemo jedni druge. Umeli smo da živimo boemski.

Danas se novi klinci iz svih krajeva nekadašnje države druže na festivalima i ignorišu blebetanja političara. Rade Šerbedžija i ja im govorimo šta su vrednosti jugoslovenske ideje i siguran sam da će je ti klinci ponovo oživeti.

0 0 glasovi
Glasanje za članke

Ostavite komentar

0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare