Preminuo Mustafa Nadarević – Robert De Niro jugoslavenskog filma

Preminuo Mustafa Nadarević – Robert De Niro jugoslavenskog filma

Poznati glumac Mustafa Nadarević preminuo je nakon duge borbe sa teškom bolešću u 77. godini.

Vest o njegovoj smrti potvrdio je kolega Moamer Kasumović koji se i oprostio od njega putem Fejsbuka.

“Zbogom dragi moj Muice”.

Njemu mu je bio dijagnostikovan karcinom pluća, nedavno je otpušten iz bolnice i bio je u kući u Zagrebu, a kako su pisali mediji nije izlazio iz kuće zbog epidemiološke situacije sa korona virusom.

O Mustafi u tekstu Mustafa Nadarević – Robert De Niro jugoslavenskog filma, Jasmin Agić za Al Jazeeru piše:

U ‘Ocu na službenom putu’ je Nadarević više rekao o načinu na koji UDBA hapsi, nego sve historijske knjige.

Dugo je bolovao, znala je to javnost cijele Jugoslavije: i baš kao što je decenijama bio „slavno lice“ jugoslovenske kinematografije i u bolesti je uspio povezati rascjepljene umjetničke veze. Oni koji su ga poznavali, a koji su dolazili iz pozorišnog svijeta, uvijek su ga opisivali kao čovjeka širokih pogleda i osobu koja se nije libila priznati kada nešto ne zna ili kada nije u pravu.

Prije nego se sredinom 80-tih pojavio u nizu umjetnički uspješnih filmova jugoslovenske kinematografije Mustafa Nadarević je bio glasovit kao nenadmašan pozorišni glumac. Izdvajao se, na tada veoma zahtjevnoj i cijenjenoj pozorišnoj sceni, magičnom harizmom, titanskom voljom i samopoštovanjem, koje i nije odlika ljudi u glumačkoj branši.

Prijatelji iz Zagreba, tačnije prijatelji mojih roditelja, sa dubokim strahopoštovanjem su prepričavali jednu „epizodu“ koju su imali sa Nadarevićem. Jednom prilikom je glumac, zbog žamora koji je dolazio iz zadnjih redova gledališta, prekinuo igranje predstave i sa onozemljaskim autoritetom zatražio da „zajebancija prestane“.

Nakon toga, pričali su, salom se „prolamala“ tišina.

Preminuo Mustafa Nadarević - Robert De Niro jugoslavenskog filma
Printscreen

Filmski Mustafa Nadarević

Filmski Mustafa Nadarević nešto je neviđeno u kinematografiji bivše Jugoslavije. Bio je dojmljiv u mnogim filmovima ali u Kusturičinom Ocu na službenom putu bio je nenadmašno precizan u opisu čovjeka demonske prirode. Više je Nadarević rekao o načinu na koji UDBA hapsi nego sve historijske knjige koje smo imali priliku pročitati, a Zijo će zauvijek biti najveći negativac bosanske kinematografije. Kad sam prije dvije godine dobio sestričnu, a sebe volim zamišljati kao socijalistu i revolucionara, pomislio sam neću valjda jednom biti Zijo i hapsiti vlastitog zeta, jer toliko je ubjedljivo Mustafa Nadarević odigrao ulogu šure kojem do porodice i sestrine sreće nije mnogo stalo.

Mustafa Nadarević, danas to mnogi ne znaju, odigrao je najveću ulogu hrvatske i jugoslovenske drame i književnosti. On je bio Krležin Leon Glembaj, taj najtragičniji od svih tragičnih junaka naše književnosti i s tom je ulogom potvrdio status najvećeg karakternog glumca svoje generacije. Tih godina otjelovio je lik Španca u filmu Bate Čengića rađenom po romanu Branka Ćopića Gluvi barut i ko god je gledao Mustafu Nadarevića na filmskom platnu nije se mogao osloboditi utiska jeze.

Njegov talent za glumačku transformaciju omogućavao mu je da se uvijek iznova preobrazi, ali najzapamćeniji ostaje po nevjerovatnoj vještini da se uživi u karaktere koji imaju jaku, nesalomljivu volju ili osobe koje se bore sa teškom psihičkom traumom. Mirnog, često minimalistički nepokretnog lica, skupljenih očiju i usana igrao je uloge jakih muškaraca koji ne prežu ni od čega kako bi ostvarili ciljeve. Takav je bio Zijo, a sličan mu je i Španac, prekaljeni partizan koji ne pristaje uzmaći pod pritiskom prilika.

Filmski Leon Glembaj

Iako je živio u Zagrebu redovno je igrao u bosanskim filmovima, a saradnja sa Ademirom Kenovićem ostaće posebno zabilježena. U kultnom Kuduzu glumio je sporednu ulogu policajca Šemse, ali nekoliko godina kasnije maestralno će u Savršenom krugu odigrati ulogu pjesnika Hamze koji sa dvojicom dječaka, siročića, preživljava u opkoljenom Sarajevu.

Tu je već Nadarević počeo razvijati lik svojih kasnijih interpretacija, lik pomalo luckastog i senilnog starca a takav performans biće i više nego pogodan da utjelovi visprenog i pragmatičnog patera familia u sada već kultnoj humorističkoj TV seriji Lud, zbunjen, normalan. Posljednju deceniju u potpunosti se posvetio televizijskom poslu, a Izeta Fazlinovića igrao je sa toliko prisnosti i znanja da mlađe generacije njegov glumački život poistovjećuju sa likom kojega je kreirao Feđa Isović.

I to je vejrovatno najveća nepravda načinjena prema Mustafi Nadareviću, glumcu koji je u pozorištu igrao sve velike Šekspirove uloge, a na filmu bio Leon Glembaj. Frenetični, luđački pogled osobe opsjednute smrću zamijenila je u javnom doživljaju njegovog glumačkog talenta slika nasmijanog starca koji se bavi kućnim podvalama i priča viceve.

Za sve nas zagrižene filmofile Mustafa Nadarević je, i uvijek će biti, jedan od dvojice glavnih protagonista priča “šta bi bilo da je ovo”. Zato, nemojte se čuditi ako ovih dana žalovanja od nekoga čujete kako kaže da je Bekim Fehmiu Al Paćino jugoslovenske kinematografije, a Mustafa Nadarević Robert De Niro jugoslovenskig filma.

POSLEDNJE OBJAVLJENO
, , , , , , ,

Ostavite komentar