Vučić, bez dana radnog staža van politike, zapenio: Ima da radite i vikendom bre! Bunite se, štrajkujte koliko god hoćete!

Vučić, bez dana radnog staža van politike, zapenio: Ima da radite i vikendom bre! Bunite se, štrajkujte koliko god hoćete!

Moramo da radimo. Da bismo radili, svi moraju da se angažuju da rade vikendom, a ne da mi dolaze svakog dana sa zahtevom da radimo četiri dana, da nedelja bude neradna, da sve bude neradno. Ne može da bude neradno, ne može. Bunite se, štrajkujte koliko god hoćete, ne može. Moramo da radimo ako hoćemo da idemo napred. I ako hoćemo da ih stižemo, ako hoćemo i Francusku i sve druge da stižemo mnogo brže, baš onako kako smo to radili u prethodne dve-tri-četiri godine – poručio je neradnicima i lenštinama Aleksandar Vučić, direktno iz Pariza.

„Japanci imaju jedan jedini praznik, pa i tada rade“, čuvena je replika iz filma „Tesna koža“, kojom se može opisati poruka Aleksandra Vučića građanima Srbije, koje je optužio da su neradnici.

Da stvar bude ironičnija, poruka dolazi od čoveka koji van politike nema dana radnog staža, a pokušava da glumi velikog kapitalističkog šefa koji je nezadovoljan produktivnošću i motivisanošću za rad svojih potčinjenih, komentariše portal direktno.rs.

Dok on, kao Atlas, nosi na leđima sav teret, mi se zabavljamo u „zlatnom dobu“ i ne razumemo njegovu žrtvu. On je vredni mrav iz basne, dok smo mi bedni cvrčci koji samo pevaju, igraju i ne misle na budućnost.

I to kaže on, čiji ljudi deru kožu sa leđa radnika, čiji tajkuni ih surovo eksploatišu… On, koji donosi antiradničke zakone, koji isteruje porodice iz svojih domova dok je on „poštenim radom“ stekao nekoliko…

Malo je partiji i bratiji, pa bi da tera roblje da još brže, jače i bolje radi za njegove tajkune kako bi zidali još stanova, imali još više automobila, vila, vikendica, provoda po belosvetskim destinacijama…

Ono što je već odavno prevaziđeno kao civilizacijsko dostignuće – osmočasovni radni rad/četrdesetočasovna rana nedelja, on bi da produži, vođen novootkrivenom protestantskom etikom. Dok taj isti svet na koji se poziva smanjuje radnu nedelju, on bi da nas vrati u 19. vek, u doba Dikensovih ili Zolinih junaka.

Još samo da kao Oliver Tvist zapitamo „Možemo li dobiti još?“, pa da upotpunimo sliku naše bede i sveopšte propasti do koje nas je dovela njegova politika.

Izvor: Direktno.rs

0 0 glasovi
Glasanje za članke

Ostavite komentar

0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare