Plačući za umetnicima iz vremena stare domovine, mi ustvari neutešno ridamo nad samima sobom
Plačući za umetnicima iz vremena stare domovine, mi ustvari neutešno ridamo nad samima sobom.
Nad zauvek izgubljenim idealima, zvezdama koje su sijale i ugasile se, ostavljajući zastrašujući mrak.
Kako se svanuću ne nadamo, ostaje nam samo žal za jednom viđenim svetlom.
Ne odnosi se ovo samo na jednu ličnost, ovo se odnosi sveukupno na vreme i ljude, stvaralačko, plodonosno, pre nego što smo postali bezoblična masa jada i borbe za opstanak.