Ruski mediji: Kosovo više nije Srbija

Izvor:
Nedeljnik Zvezda, Foto: Instagram/buducnostsrbijeav, Nedeljnik Zvezda, Prinatscreen

Vučić je predao Kosovo, Borel prihvatio Kosovo

Kosovo više nije Srbija – zvanični Beograd je praktično priznao nezavisnost Prištine.

Ovaj nedvosmislen zaključak može se izvesti iz rezultata razgovora koji su u Ohridu, u Makedoniji, pod pokroviteljstvom EU, vođeni između predsednika Srbije i „premijera” nepriznatog Kosova. Patriotske snage nazivaju rezultat sastanka “izdajom”

Piše Igor Pšeničnikov
„Strane će međusobno…”

Izveštaji iz makedonskog Ohrida ukazuju da je rezultat poslednje runde pregovora na visokom nivou između Srbije i nepriznatog Kosova bio odlučan napredak zvaničnog Beograda ka priznavanju nezavisnosti Kosova. Šef diplomatije EU Žozep Borel, pod čijim nadzorom je održan 12-časovni sastanak predsednika Srbije Aleksandra Vučića i kosovskog „premijera“ Aljbina Kurtija, jasno je i glasno rekao: „Dogovor je postignut krajem februara. A danas je bilo razgovora o tome kako to sprovesti. […] Dogovorili smo se kako da sprovedemo implementaciju, kada i ko treba da je sprovede.” U principu, ovo bi mogao biti kraj. Ali, ne postoji jedno ali.

Podsetimo, prethodni sastanak Vučića i Kurtija održan je 27. februara u Briselu uz posredovanje Borela. Zatim su strane razgovarale o „Sporazumu o putu za normalizaciju odnosa između Kosova i Srbije“ koji je izradila Evropska unija. Borel je, nakon rezultata briselskog sastanka, rekao da su se strane usaglasile oko teksta dokumenta i da o njemu „nije potrebna dalja rasprava“.

Predsednik Srbije je, sa svoje strane, tada rekao da ništa nije potpisao u Briselu, ostavljajući, u stvari, da visi u vazduhu pitanje kako on lično, ne vodeći računa o mišljenju šefa evropske diplomatije, ocenjuje ovaj sporazum.

U međuvremenu, srpsko društvo je Briselski sporazum nazvalo „izdajom“, pošto u njemu Srbija de fakto priznaje nezavisnost Kosova. „Strane polaze od činjenice da nijedna od njih dve ne može predstavljati drugu stranu u međunarodnim odnosima niti govoriti u njeno ime. Srbija se neće protiviti članstvu Kosova u bilo kojoj međunarodnoj organizaciji“, kaže se u 4. članu sporazuma. U stvari, ovo je priznanje Kosova od strane Beograda, pošto nakon potpisivanja takvog dokumenta Priština dobija direktan put u UN, čiji član može postati samo suverena država, čiji teritorijalni integritet i državnost nisu sporni. Osim toga, 1. član sporazuma navodi da će „strane međusobno priznati svoja dokumenta i nacionalne simbole, uključujući pasoše, diplome, registarske tablice i carinske pečate“.

Kad postoji saglasnost među “prijateljima”
Ilustracija

Na sastanku u Ohridu, naglasio je Borel, strane se, kako je ranije dogovoreno, više nisu vraćale na tekst Briselskog sporazuma, već su razgovarale o „aneksu“ istog, koji je deo ovog sporazuma i koji sadrži mehanizme za njegovu primenu. „Posle 12 sati dogovorili smo se kako da sprovedemo sporazum. Kosovo i Srbija dogovorili su aneks za sprovođenje sporazuma, potvrdio je Borel. – Strane su se saglasile da će poštovati sve članove sporazuma i bez odlaganja ispuniti sve obaveze. Sporazum i aneks se smatraju potvrđenim i kao takvi će biti objavljeni“.

Ali kako onda razumeti reči Vučića da ništa nije potpisao ni u Briselu ni u Ohridu? Iako to nije ni bilo potrebno. Vučić se izjasnio, sad je red na Evropsku uniju. Aljbin Kurti je to potvrdio: „Došli smo u Ohrid da potpišemo sporazum sa aplikacijom za njegovu implementaciju. Postigli smo javni dogovor o aneksu koji će dovesti do sprovođenja glavnog sporazuma… Ali druga strana je, kao i na poslednjem sastanku u Briselu 27. februara, izbegla potpisivanje, ovoga puta aneksa. Sada Evropska unija mora da pronađe mehanizam da ovaj sporazum učini pravno obavezujućim.

Istovremeno, Žozep Borel je potvrdio da su obe strane odbile da potpišu sporazum, ali su se obavezale da će ga primeniti.

I to treba shvatiti tako da je predsedniku Srbije Vučiću veoma teško da prihvati činjenicu da je predao Kosovo. Teško mu je to objasniti svom narodu. U Srbiji, svaki političar koji direktno govori o priznanju Kosova, može da stavi tačku na svoju karijeru. Vučić još ne odustaje od sebe. A u tome mu pomažu kolektivni Zapad i… Kosovo. Ispostavilo se da je rezultat sastanka u Briselu 27. februara, kako je već ranije rekao Borel, da su se strane zapravo usaglasile oko teksta „Sporazuma o putu normalizacije odnosa između Kosova i Srbije“, a neće se više na to vraćati. A Vučićevi komentari su bili samo verbalni paravan koji je skrivao pravo stanje stvari.

Nema priznanja Kosova – nema članstva u EU

Predsednik Srbije, pokušavajući da izbegne direktne odgovore na pitanje da li Srbija priznaje nezavisnost Kosova, rekao je u Ohridu posle sastanka: „Ako želimo da nastavimo evropskim putem, naš napredak će se ceniti. Ovaj odgovor sve objašnjava – Srbija namerava da uđe u EU, a za to je neophodno priznati Kosovo.

Foto: Printscreen RTS

Kako su mnogi politički posmatrači ranije primetili, svi pregovori oko Kosova koje je ikada vodio i vodi zvanični Beograd pod Vučićem, mimo volje većine stanovništva, na ovaj ili onaj način približavaju zvaničnom priznanju Kosova od strane Srbije. Obraćajući se naciji u nedelju 19. marta, po povratku iz Ohrida, predsednik Vučić je još jednom istakao da će „od ovih pregovora zavisiti naš evropski put“.

A onda je izgovorio reči koje će opozicija sigurno pamtiti: „Svako može da kaže da ga ne zanima evropski pravac Srbije, ali mene zanima. Ne zato što imam idolopoklonički pristup i mislim da je tamo sve u redu, već zato što sam predsednik koji mora da brine o državi i građanima, koji ovo ne moraju uvek da razumeju i prihvataju”. Ovo je direktan napad na one koji su protiv razmene Kosova za članstvo Srbije u EU.

Uoči sastanka u Ohridu, centar Beograda je bio zahvaćen masovnim demonstracijama protiv pregovora sa kosovskim Albancima i protiv priznavanja Kosova u bilo kom obliku. Vučića to nije interesantno.

Tekst aneksa sporazuma o kome se razgovaralo u Ohridu dodatno pojašnjava situaciju. Kako navodi srpski portal Danas, koji je došao u posed ovog dokumenta, u njemu „strane primećuju da će sporazum i aneks o njegovoj primeni postati sastavni deo odgovarajućih procesa za pristupanje Kosova i Srbije EU.” U aneksu se dalje navodi da će „posrednik sa strane EU, odmah po usvajanju sporazuma i ovog aneksa, započeti proces izmene uslova” koje je EU postavila za ulazak Srbije u EU.

Pojednostavljeno, vrata EU biće otvorena za Srbiju i Kosovo nakon što potpišu sporazum „o normalizaciji odnosa“. To znači potpuno i bezuslovno priznanje nezavisnosti Kosova od strane Srbije. Ovo je konsolidacija takvog stvarnog priznanja, već sadržanog u glavnom sporazumu.

Foto: Twitter/@JosepBorrellF

Kakva je Vučićeva pobeda, pokazuje zalaganje kosovskih Albanaca da „odmah počnu pregovore, uz posredovanje EU, o uspostavljanju konkretnih sporazuma i garancija za obezbeđivanje adekvatnog nivoa samouprave za srpsku zajednicu na Kosovu, u skladu sa relevantne prethodne sporazume uz posredovanje EU“. Međutim, to ne menja situaciju. Ono malo Srba koji i dalje ostanu na severu Kosova, posle formalnog potpisivanja i primene sporazuma o „normalizaciji“, živeće u drugoj zemlji, ali ne u Srbiji, kako se danas pravno smatra.

Pravni hokus pokus

Srpska patriotska opozicija uverena je da Vučić, uz podršku EU, obmanjuje srpsku javnost, pretvarajući se da se bori za interese Srbije, posebno za očuvanje Kosova u sastavu zemlje, kako to predviđa srpski ustav. Ali u stvari, on vodi zemlju u EU uz zamenu za odvajanje Kosova i Metohije (pokrajine koju Srbi smatraju kolevkom svog naroda i svoje pravoslavne crkve) od Srbije

Predstavnici srpske opozicije tvrde da „imaju posla sa izdajom“. „Vučić se hvali da ništa nije potpisao. Ali niko ga za to nije ni pitao. Podmukla izdaja se nastavlja, implementacija sporazuma biće sprovedena u roku od nekoliko meseci“, piše srpski portal SRBIN.INFO.

Profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Kragujevcu, doktor pravnih nauka Zoran Čvorović je na svom blogu primetio da Vučić uopšte nije morao da potpisuje nikakve papire. Dovoljno je dati usmenu saglasnost.

Evo šta se desilo u Briselu i Ohridu: „Stranke su se danas usaglasile o Aneksu koji sadrži plan za implementaciju glavnog sporazuma, o kome su se strane usaglasile 27. februara. Pošto je Aneks sastavni deo Ugovora, njegovo prihvatanje potvrđuje prihvatanje celog Ugovora. Prema Bečkoj konvenciji o ugovornom pravu iz 1969. godine, ugovorne strane mogu dati saglasnost na sporazum u nekoj drugoj formi, a ne samo potpisivanjem. U ovom slučaju, strane daju saglasnost na Sporazum … u skladu sa planom njegove implementacije koji su danas usaglasili u formi Aneksa.

Pošto proces pristupanja Srbije Evropskoj uniji služi kao sredstvo pritiska na Srbiju da se odrekne Kosova i Metohije, Aneks sporazuma će sledeće nedelje usvojiti Savet EU, a njegova primena će postati obavezna za Srbiju i tzv.Kosovo. kroz mehanizam evropskih integracija“.

O tome je Kurti govorio: „Sada Evropska unija mora da pronađe mehanizam da ovaj sporazum učini pravno obavezujućim. Bukvalno za nedelju dana Srbija će snositi „pravnu odgovornost da prizna Kosovo“, pošto se sa sporazumom i njegovim dodatkom saglasila – iako ne pismeno, nego usmeno. Evo pravnog hokus-pokusa.

Otkriće Amerike-yes

Američki državni sekretar Entoni Blinken predstavio je kristalno jasno razumevanje onoga što se dogodilo 27. februara u Briselu i 18. marta u Ohridu. Njegovu izjavu, u kojoj „odaje priznanje predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću za njegovo vođstvo u postizanju ovog sporazuma“, objavio je američki Stejt department. Podseća me na nešto…

„Tada su se buržuji oduševili, brzo su nevaljalog Malčiša upisali u svoju buržoaziju i dali mu celo bure džema i celu korpu kolačića.

Malchish-Bad Boy sedi, jede i raduje se.

„Sjedinjene Države će nastaviti da budu aktivno uključene u koordinaciju sa partnerima iz EU u podršci Srbiji i Kosovu kako bi se osigurala praktična implementacija u nastojanju da budu predvidljivi i mirni odnosi. Nastavićemo da podržavamo promociju stabilnosti i prosperiteta na Zapadnom Balkanu“, obećao je državni sekretar.

Što se tiče „stabilnosti i prosperiteta“, Blinkenu bi bilo bolje da nije mucao. Istim rečima, SAD su 1999. godine bacale granate sa osiromašenim uranijumom i kasetne bombe na vojne i civilne objekte u Jugoslaviji, namerno uništavajući privredne sektore zemlje. Inače, NATO intervencija je upravo postala kulminacija Kosovskog rata – zapravo, separatističke pobune kosovskih Albanaca koja je rasplamsala februara 1998. godine.

Pa ako američki emisar kaže da je sve u redu, onda Kosovo više nije Srbija. Ostaje samo tehnička “implementacija” ovog svršenog čina.

Priredio Politički.rs

4 1 glas
Glasanje za članke

Ostavite komentar

0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare