Preuzeto sa Fejsbuk stranice Vladana Vukosavljevića
Iznenada, skrovito, u mraku, bez prethodnog obaveštavanja naroda o namerama i ciljevima, nesaborno, fanariotski lukavo, na sumnjiv način, zbrzano, brzopleto, bez saopštenja sa SA Sabora, suprotno svim poznatim principima i u neskladu sa okolnostima, bez bilo kog potvrđenog ili ostvarenog srpskog interesa, uprkos osamstogodišnjoj tradiciji, bez uvažavanja i poštovanja slavne i krvave istorije srpskog naroda i crkve u Staroj Srbiji i Maćedoniji, uz okretanje glave od bezbrojnih mučenika Srba stradalih za veru u borbi protiv Bugara, Turaka, Arnauta i Titovih komunista, uz zgražavanje velikog dela vernog naroda, desilo se i to.

Nakon zabrinjavajućeg prologa pre dve nedelje, usledio je i tužni epilog.
SPC je na današnji dan uručila raskolničkoj MPC tomos kojim joj daruje autokefalnost i to u obliku i na način po kojima srpska crkva i narod zauvek ostaju bez svoje istorije i bez baštine Nemanjića.
Dali smo svoje telo i dušu a zauzvrat dobili gordost i uzdržane osmehe novopečenog makedonstvujušćeg klira koji je dobio ono o čemu ni Tito ni Lazar Koliševski nisu smeli ni da sanjaju da je moguće.
Na srpskom je teško izraziti se o svemu ovome.
Svima koji su, bilo svojim činjenjem bilo uzdržavanjem od činjenja, do ovoga doveli, čestitaću na turskom, možda im je nakon svega bliži srcu i razumljiviji.
Aferim!





























Niti smo dali telo, niti dušu, iza ovakve patetike krije se nonsens. Crkva je na teritoriji druge države, i to mora nekako da se reguliše. A vi, umesto što pametujete u prazno, posvetite se istinskoj veri, ljubavi i nadi, i preskočite materijalizam (posede) koji vas opseda. Takođe se pozabavite svojim unutrašnjim demonima. Valja se, pre nego što osudite bilo koga i bilo šta.