Hrvatski novinar i publicist Davor Dijanović u svojoj kolumni na portalu Direktno.hr analizirao je koncept tzv. srpskog sveta
Davor Dijanović, Foto: YouTube/Davor Dijanović
U tekstu pod naslovom ‘NAČERTANIJE 21. VEKA’: Evo što donosi koncept ‘srpskog sveta’, Dijanović piše da se izraz “srpski svet” prvi put pojavljuje sredinom 19. veka u srpskoj periodici, neposredno nakon sticanja autonomije i de facto nezavisnosti od Osmanskog Carstva.
Pozivajući se na srpskog istoričara Aleksandra Ljubomirovića, Dijanović navodi da su “pre stvaranja monarhističke Jugoslavije pojam ‘srpski svet’ koristili pripadnici tada značajne srpske elite među koje Ljubomirović ubraja Nikolu I. Petrovića Njegoša (bilo bi zanimljivo videti što o tome kažu crnogorski suverenisti), Svetozara Markovića, Žarka Lazarevića, Vladimira Ćorovića i Jovana Jovanovića Zmaja “
Citirajući Ljubomirovića, Dijanović dalje piše u tekstu:
“… koncept srpskog sveta, na kojem se inače radi od 2006. godine, ima potencijal da preraste u svojevrsno Načertanije 21. veka i da uz pomoć meke moći vrati ugled Srbiji širom regiona i sveta, ali i da postepeno, u skladu sa međunarodnim i geopolitičkim dešavanjima, mirnim putem dovede do ujedinjenja srpskog naroda.”
– Stvaranjem prve, a zatim i druge Jugoslavije, “u kojoj je velika većina Srba bila ujedinjena u zajedničkoj državi, pojam ‘srpski svet’ je naprosto nestao iz upotrebe. Tako je bilo sve do raspada jugoslovenske države, te se termin ‘srpski svet’ po prvi put pojavljuje u novijoj srpskoj periodici 1993. godine u Australiji, što svedoči o značaju dijaspore za očuvanje i negovanje srpskog identiteta i običaja širom sveta”, navodi Dijanović deo iz magistarskog rada Aleksandra Ljubomirovića.
Od 2006. do danas učinjeni su i konkretni koraci u realizaciji ideje “srpskog sveta”. Tako je od velike važnosti Strategija očuvanja i jačanja odnosa matične države i dijaspore i matične države i Srba u regiji, usvojena 2011. godine. Ona je postavila temelje za stvaranje koncepta “srpskog sveta”, piše autor, koji dalje u tekstu, čiji vam deo prenosimo u integralnoj verziji, podseća:
Mlađan Đorđević, Foto: Privatna arhiva
– Tadašnji ministar za dijasporu, Srđan Srećković, zajedno sa savjetnikom predsjednika Srbije, Mlađanom Đorđevićem, sastavlja detaljnu strategiju za Srbe u regiji i iseljeništvu. Dokument predviđa “otvaranje novih obdaništa, osnovnih i srednjih škola za srpsku decu u regionu i dijaspori, pod jurisdikcijom Srpske pravoslavne crkve, a finansiran iz budžeta Republike Srbije. Glavni cilj strategije je očuvanje i negovanje nacionalnog identiteta i jačanje veza između Srba u regionu, primarno kroz obrazovanje, kulturu i pravoslavnu veru”.
Ljubomirović naglašava da je “i Vladan Vukosavljević takođe veoma važan akter u implementaciji koncepta srpskog sveta jer je kao ministar kulture učestvovao u pisanju i usvajanju dva značajna dokumenta: (1) Zakon o upotrebi srpskog jezika u javnom životu i zaštiti i očuvanju ćiriličnog pisma i (2) Strategija razvoja kulture Republike Srbije od 2020. do 2029, u kojoj se naglašava da se nemali broj srpske kulturne baštine nalazi izvan granica Republike Srbije, uglavnom spomenici kulture u vlasništvu SPC-a, te podvlači potrebu za sistematsku podršku institucijama i udruženjima koja okupljaju Srbe u inostranstvu i koja služe kao neformalni Srpski kulturni centri (Matica srpska, Vukova zadužbina, Prosvjeta itd.)”.
Vladan Vukosavljević, Foto: Privatna arhiva
Podsjećamo da je upravo Vukosavljević u studenom 2020. prilikom potpisivanje tzv. Povelje o srpskom kulturnom prostoru izjavio: “a srpskom kulturnom prostoru, od Hilandara, preko Skoplja, Arada, Temišvara, Kotora, Dubrovnika, Pešte, Budima, Sent Andreje, gdje god živi srpski narod i gdje god postoje srpski kulturni tragovi, moći će se provoditi jedinstvena kulturna i obrazovna politika”.
Vidimo dakle da se i Dubrovnik i Kotor (mjesto hrvatske katoličke kulture) ubrajaju u srpski kulturni prostor.
Konkretni koraci u realizaciji “srpskog sveta”, dodaje Ljubomirović, mogu se primijetiti prvenstveno na primjeru suradnje Srbije i Republike Srpske, gdje se “uveliko pripremaju i sprovode zajednički projekti, bez konsultacija sa zvaničnim Sarajevom, kao što je dogovorena izgradnja memorijalnog centra u Donjoj Gradini posvećena srpskim žrtvama u jasenovačkom logoru”.
Svi su oni bili deo vlasti, i šta sad?!
Pomenuti Vukosavljević,npr. se usputno bavio strategijom koja mu nije ni usvojena, ali je zato jeo, pio i jurio za lakim ženama širom Srbije. To su mu glavna dostignuća… Ni ostali nisu bolji. Ne može ološ da brani Srpstvo!!!!!
Svi su oni bili deo vlasti, i šta sad?!
Pomenuti Vukosavljević,npr. se usputno bavio strategijom koja mu nije ni usvojena, ali je zato jeo, pio i jurio za lakim ženama širom Srbije. To su mu glavna dostignuća… Ni ostali nisu bolji. Ne može ološ da brani Srpstvo!!!!!