12. marta je rođen vojvoda Stepa Stepanović, umro Mihajlo Pupin

Izvor:
Politički.rs

Na današnji dan se sećamo na dva velikana koja je iznedrila Srbija.

12. marta 1856, rođen je srpski vojvoda Stepan Stepa Stepanović, jedan od najistaknutijih vojskovođa u oba balkanska i u Prvom svetskom ratu.

Rođen je u Kumodražu kod Beograda.

U Cerskoj bici u avgustu 1914. Druga armija pod njegovom komandom razbila je austrougarske trupe, za šta je dobio čin vojvode, a na Solunskom frontu u septembru 1918. Druga armija je, napadajući na glavnom pravcu, u sadejstvu sa Prvom armijom, probila neprijateljsku odbranu, potom izbila na bugarsku granicu i prinudila Bugarsku na kapitulaciju.

Posle završene Artiljerijske škole u Beogradu, u srpsko-turskim ratovima od 1876. do 1878. iskazao je veliku ličnu hrabrost i umešnost u komandovanju.

Učestvovao je i u Srpsko-bugarskom ratu 1885, a potom je profesor istorije na Vojnoj akademiji u Beogradu i pomoćnik načelnika Glavnog generalštaba.

U generalski čin unapređen je 1907. i postavljen za komandanta Šumadijske divizije, 1908. postao je ministar vojske, zatim komandant Drinske, pa Moravske divizije i od 1911. do 1912. ponovo ministar vojske.

U Prvom balkanskom ratu komandovao je Drugom armijom u Kumanovskoj bici, zatim je krajem 1912. i početkom 1913. učestvovao u opsadi i zauzimanju Jedrena.

U Drugom balkanskom ratu s Drugom armijom odbranio je prilaz Pirotu.

Na početku Prvog svetskog rata je, zamenjujući načelnika štaba Vrhovne komande vojvodu Radomira Putnika, uspešno sproveo mobilizaciju i koncentraciju srpske vojske, a posle Cerske bitke u septembru 1914. njegova Druga armija je upornom odbranom osujetila austrougarsku Petu armiju da forsira Drinu. U Kolubarskoj bici u drugoj polovini novembra 1914. snage pod njegovom komandom vodile su teške borbe na području Lazarevca i sprečile austougarske trupe da sa juga obuhvate srpsku vojsku i potom u decembarskoj kontraofanzivi učestvovale su u izbacivanju austrougarske vojske iz Srbije. Prilikom povlačenja srpske vojske krajem 1915. i početkom 1916. uspeo je da sa Drugom armijom, u sadejstvu sa Timočkom vojskom, uspori napredovanje bugarske Prve armije.

12. marta 1935. godine umro je srpski fizičar, elektroinženjer i pronalazač Mihailo Pupin, naučnik svetskog glasa.

Iz rodnog Idvora u Banatu, posle školovanja u Pančevu i Pragu, otišao je 1874. u SAD gde je završio Kolumbija univerzitet u Njujorku na kojem je potom bio profesor teorijske fizike i 40 godina predsednik Instituta radio-inženjera.

Električni rezonator pomoću kojeg je preko istog provodnika mogućan istovremeni prenos vesti na različitim talasnim dužinama bio je prvi od njegovih mnogobrojnih pronalazaka.

Najvećim otkrićem – samoindukcionim kalemovima (“Pupinovi kalemovi”) omogućio je prenos telefonskih razgovora na veliku daljinu.

Takođe je otkrio sekundarne radijacije rendgenskih zraka, elektromagnetske detektore, napisao je univerzitetski udžbenik termodinamike.

Za naučni rad odlikovan je 1920. Edisonovom medaljom, a za knjigu o svom životu “Immigrant to Inventor”, na srpski prevedenu pod naslovom “Od pašnjaka do naučenjaka”, 1924. dobio je Pulicerovu nagradu.

Njegovo ime nose fizičke laboratorije Kolumbija univerziteta.

Pupin je bio čovek izrazitog srpskog patriotskog naboja, pomagao je brojne patriotske akcije, humana društva, i u zemlji i u emigraciji. Kao čovek izuzetnog društvenog ugleda a lični prijatelj Vilsona veoma je pomogao srpskoj vladi tokom prvog svetskog rata i prilikom određivanja konačnih granica Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

0 0 glasovi
Glasanje za članke

Ostavite komentar

0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare