Aleksandar Tutuš: Vladiko, trepnite dva puta ako ste oteti

Izjava mitropolita Joanikija o francusko – njemačkom planu za Kosovo je treptaj otete Srpske Pravoslavne Crkve, znak koji i kazuje da je neuronska veza crnogorsko – primorske Mitropolije i njenog vjernog naroda sa Kosovom i Metohijom neuništiva.

Međutim, ova izjava dolazi u vrijeme završne faze kampanje pred predsjedničke izbore u Crnoj Gori. Ako je sveštenstvo, monaški klir i vjerni narod jedna glava i jedno tijelo po pitanju Kosova i Metohije, da li je tako i po pitanju podrške predsjedničkom kandidatu. Sada, kada je prošao prvi krug, to pitanje je uslovno rečeno lakše, jer načelno stav Mitropolije je bio da podržava sve one kandidate uoči prvog kruga izbora, koji se bore protiv bogoboračkog režima koji je već bio u prilici da ugrozi SPC u Crnoj Gori.

Međutim, da li je u saglasju pomenuta izjava mitropolita o neprihvatljivosti njemačko – francuskog plana sa recimo javnom podrškom vladika iz Crne Gore koji su otvoreno stali uz Andriju Mandića, eksponenta Vučićeve politike, kojoj je njemačko – francuski plan za Kosovo itekako prihvatljiv? Ako gledamo tako, stav SPC po pitanju izbora, koji su egzistencijalno važni za sve, pa i za našu Crkvu, je veoma nekoherentan.

Tekovina veličanstvenog Litijskog pokreta, koji iako ga i danas svojataju čelnici DF –a, i svi oni koji bi da ga uokvire na stranačko, interesno i plemensko – je jedinstvo i širina, blagoslov zajedništva koji je davno počeo graditi blaženopočivši mitropolit Amfilohije vršeći opijela nad ostacima zavađene braće. Mireći ih u vječnosti. Put je bio dug, ali, sloga biće poraz vragu!

Da se Litijskom pokretu nisu odazvali oni umorni od podjela, a željni slobode i normalnog života, to bi ostali samo protesti u nizu. Ovako su to bili i protesti, i sabori, i litije i molitve – i Pobjeda.

Tekovina Litija je najmanje Temeljni ugovor. Brzo se zaboravio kao što vidimo. Poslužio je određenim krugovima, crkvenim i političkim, znamo kojim, da se obračuna sa Vladom Zdravka Krivokapića, odnosno sa jedinstvenom Crnom Gorom. Na sve načine se aktiviralo ono što danas Đukanović zove “rezervoar“ da se prodube podjele.

Međutim, pobjedili su “umorni“ od podjela. Temeljni ugovor ostaće u fioci, a stvaran i životan će biti predstavnik one ideje da Crna Gora može zajedno. Možda su rijetki slučajevi da se duhovna lica mogu i trebaju ugledati na svjetovna.

Ako je Gospod htio da Đed nema dostojnog nasljednika među episkopima, svakako je Božja volja da njegova djeca, narod koji je krstio i duhovno obnovio, pokažu primjerom vladikama kako treba.