Bankari – najveći gubitnici rata u Ukrajini

Izvor:
Energija Balkana, Foto: Regnum
Nova poskupljenja goriva u Evropi i SAD pokrenula su u parlamentima SAD i Velike Britanije raspravu o uvođenju dodatnih poreza na profite koje ostvaruju naftne kompanije. Već je jasno – svetski bankarski sektor platiće puno višu cenu zbog rata u Ukrajini od naftne industrije. Pri tome, naftne kompanije, iako imaju koristi od visokih cena goriva, nisu te koje diktiraju poskupljenja. Nakon početka rata u Ukrajini, gotovo preko noći, rafinerije nafte u Evropi su postale „štamparije novca”. A čelnici najvećih svetskih trgovinskih kompanija procenjuju da će u Evropi biti sve manje dizel goriva.

Visoke cene nafte dovele su do velikih profita naftnih kompanija, a ne obrnuto. Nisu naftne kompanije krivci za inflaciju, već političari koji su doveli do naglog poskupljenja energenata. Ne mogu naftne kompanije da se okrive za inflaciju, kao što to tvrde neki političari. Inflaciju su podstakle visoke cene nafte, a ne profiti kompanija. Visoki profiti su posledica, a ne uzrok problema. A nova poskupljenja goriva u Evropi i SAD pokrenula su u parlamentima SAD i Velike Britanije raspravu o uvođenju dodatnih poreza na profite koje ostvaruju naftne kompanije. Međutim, nije uzeto u obzir da naftne kompanije, doduše, imaju koristi od visokih cena goriva, ali ih one ne određuju.

Piše Miloš Zdravković. Foto: mc.rs

Bajdenova administracija mesecima pokušava da izbegne političke posledice visokih cena benzina. Sada ima još veću noćnu moru o kojoj mora da brine. Cene prirodnog gasa su se utrostručile, dodajući još snage inflaciji koja pogađa popularnost šefa Bele kuće. Ove nedelje cena benzina u SAD oborila je novi rekord, 4,40 dolara po galonu (Izvor : Bloomberg).

Novi veliki skok cena benzina i dizela u EU izazvao je razumljivu zabrinutost i ogorčenje građana. Ipak, ispravno je reći da su cene benzina i dizela u Srbiji, iako nesrazmerno velike spram našeg standarda, među jeftinijima u Evropi, što govori o tome da je ceo kontinent krenuo u lošem smeru. U Nemačkoj, na primer, litar benzina košta 2,182 evra, u Grčkoj 2,107, u Francuskoj 1,802, u Italiji 1,778, u Španiji 1,837, dok u Srbiji litar benzina košta 1,55 evra.

Cene u tim zemljama određuju proizvođači i kupci, koji su spremni da plaćaju tako skupo gorivo. Cene diktira tržište. Čim je cena nafte iznad 80 dolara po barelu, raste profit naftnih kompanija, tj. moglo bi se reći da ostvaruju ekstraprofite.

Duplirana cena gasa u SAD

Sjedinjene Države se svrstavaju u najveće svetske proizvođače prirodnog gasa, zahvaljujući bumu frakinga (proizvodnja iz uljnih škriljaca), koja je rasla tokom administracije Džordža Buša, a vrhunac dostigao za vreme predsednika Donalda Trampa.

Uprkos tome, cene prirodnog gasa u SAD više su nego udvostručene od početka godine. Analitičari predviđaju se da će, u proseku, do kraja 2022. godine iznositi više od osam dolara za milion britanskih termalnih jedinica, što je znatno iznad raspona od dva do četiri dolara, koliko je cena gasa, obično, iznosila protekle decenije.

Image by David Mark from Pixabay

Iako promena cena možda neće biti tako odmah vidljiva prosečnom potrošaču, kao poskupljenje benzina, ovaj skok će pojačati inflaciju, koja je pratila Badena mesecima, uglavnom povećanjem troškova za hranu, grejanje, plastiku i račune za režije. Jer, poskupljenje gasa direktno utiče na rast cene struje.

Sve analize koje su rađene pokazale su da je uzrok poskupljenja električne energije to što je čak patina kilovata, da bi se zadovoljila tražnja na evropskom tržištu, morala biti proizvedna u termoelektranama koje troše prirodni gas. Skok cena gasa pratila je i cena struje. To je, praktično, bilo preslikavanje – jedan na jedan. Inače, treba imati u vidu da za proizvodnju jednog megavat-sata električne energije treba sagoreti dva megavat-časa energije u gasu.

Istorijski profiti naftnih kompanija

Novo poskupljenje goriva u Evropi i SAD pokrenulo je u parlamentima SAD i Velike Britanije raspravu o uvođenju dodatnih poreza na profite koje ostvaruju naftne kompanije.

Naftaši su se odmah pobunili objašnjavajući da im države nisu uskočile u pomoć kad su u posljednjih 10 godina tri puta, 2014., 2015. i 2020., pretrpele velike gubitke. Šest najvećih kompanija, ExxonMobil (najveća svetska naftna kompanija), BP, Shell, Chevron, Eni i Total Energies izgubile su 2020. blizu 80 milijardi dolara (Izvor : https://www.iea.org/).

Takođe su upozorile da će svi oni koji su poslovali s Rusijom i kupovali njenu naftu pretrpeti velike gubitke. Sve ovo je istina. Ali ih, ipak, ne treba preterano žaliti. Premda su izgubile milijarde dolara zbog povlačenja iz Rusije, radi visokih cena energenata sada ostvaruju istorijski visoke profite.

Povrh toga, SAD su postale vodeći svetski izvoznik tečnog naftnog gasa, što znači da se američki potrošači sve više takmiče sa kupcima u inostranstvu. Ipak, većina tog izvoza ne ide evropskim saveznicima, koji žele da smanje svoje oslanjanje na ruski gas – kao odgovor na sukobe u Ukrajinu. Tako je administracija predsednika Bajdena izvoz gasa ocenila korisnim “geopolitičkim alatom”. Ali, to istovremeno znači da se američki potrošači moraju takmičiti sa stranim kupcima. A poznato je da je ekonomska moć amerike počivala na vrednim Amerikancima i jeftinim energentima.

Gubici zbog obustave poslovanja u Rusiji

Gubici naftnih kompanija su značajni. Tako je, primera radi, kompanija Shell zbog obustave poslovanja u Rusiji samo u prvom kvartalu 2022. godine izgubila više od pet milijardi dolara. Shell je, takođe, odustao od zajedničkih ulaganja s ruskom državnom gasnom kompanijom Gazprom. Završio je svoje učešće u projektu Severni tok 2.

British Petroleum upravo prodaje 20 posto svojih akcija u ruskom naftnom gigantu Rosneft (najveći svetski proizvođač nafte). Ali će, uprkos tome, njegovi gubici, zbog povlačenja s ruskog tržišta, preći iznos od 25 milijardi dolara.

Image by Rudy and Peter Skitterians from Pixabay

Gubici u perspektivi se ne mogu ni izračunati. To nije nikakvo čudo. Već je ranije pisano o velikim problemima za BP u slučaju povlačenja iz Rusije, s obzirom na velike zajedničke projekte koje ta kompanija ima sa Rosnjeftom (velike rezerve nafte na nalazištima na teritoriju Ruske Federacije). Navodno gotovo čak polovina svojih nalazišta nafte u svetu BP ima upravo na tlu Rusije. A to sada postaje prošlost.

Američki Exxon Mobil se, takođe, povukao sa ruskog tržišta. I, pri tome je izgubio oko četiri milijarde dolara (u ovu sumu nije uključena nepovoljna stavka sa neplaniranim izlaskom iz ruskog LNG projekta Sahalin-1), dok norveški naftni i gasni operater Equinor ostaje bez 1,2 milijarde dolara. Uprkos tim enormnim gubicima, kvartalni bilans velikih, ali i malih naftnih kompanija, biće više nego odličan – sve zahvaljujući rastućim cenama nafte i gasa.

Raste vrednost petrolejskih kompanija na berzama

Od početka godine vrednost energetskog sektora na berzama porasla je za gotovo 40 posto. Samo prošle nedelje vrednost je skočila za 10,2 posto. Pri tome su akcije BP-a porasle za više od 11 posto, Shella za 26 posto, ExxonMobila za 37 posto i norveškog Equinora za 46 posto.

Uz energetske kompanije, najveći dobitnici rata u Ukrajini su evropske rafinerije nafte. Zbog pandemije koronavirusa i pada potražnje za naftom, poslednjih godina one su zadavale velike glavobolje svojim vlasnicima, jer su gomilale enormne gubitke. Zbog toga su mnoge rafinerije prekinule rad. Ipak, nakon početka rata u Ukrajini,  preko noći su postale „štamparije novca”.

Moguća ograničenja potrošnje dizela

Primera radi, marže za preradu dizela učetverostručile su se od početka godine, što je najviša cena u poslednje tri decenije. Francuski Total objavio je da je nakon godinu i po dana pokrenuo rad svoje rafinerije Donges, koja prerađuje 222.000 barela nafte. Izvršni direktor Totala objasnio je da će zbog velike zarade rafinerije od sada raditi punim kapacitetom.

Ipak, to neće biti dovoljno da se izbegne globalna kriza tržišta naftnih derivata. Čelnici najvećih svetskih trgovinskih kompanija procenjuju da će u Evropi biti sve manje dizel goriva. A kako vrieme prolazi situacija će se sve više pogoršavati, što bi moglo dovesti čak i do ograničenja potrošnje dizela.

Zalihe dizela na globalnom6- nivou već su bile niske. Čak i pre ruske intervencije u Ukrajini. A sada se situacija dramatično pogoršava – zbog smanjenog uvoza dizela iz Rusije. Ako se namere pojedinih političara ostvare, situacija će, verovatno, postati nepodnošljiva.

Evropske rafinerije podešene za preradu ruske i iračke nafte

Problem je što je većina evropskih rafinerija programirana za preradu takozvane teške ruske i iračke nafte. Zbog zabrane uvoza ruske nafte, kompanije su prisiljene da kupuju takozvanu laku naftu, koju evropske rafinerije ne mogu da prerađuju ako nemaju vakumsko gasno ulje, mešavinu ugljovodonika proizvedenu tokom ekstrakcije sirove nafte.

Image by Denny Franzkowiak from Pixabay

Vakumsko gasno ulje je bilo relativno beskorisno sve do nedavno, kad je utvrđeno da se laka nafta može s tim dodatkom prerađivati u rafinerijama koje su dizajnirane za tešku rusku naftu. Vakumska destilacija omogućuje da se mešavina ugljovodonika razbije na manje i korisnije proizvode, poput benzina, propana i dizela. Tokom poslednjih nekoliko godina upotreba vakumskog gasnog ulja (VGU), a zbog toga je naglo porasla.

Problem je, međutim, u tome što se VGO najviše proizvodi u Rusiji. A embargo na uvoz roba iz Rusije obuhvata i VGU. Zbog toga je sada u Evropi započela panična utrka za nabavkom VGU-a. Pri tome se ne pita za cenu.

Nisu naftne kompanije krive za inflaciju

Zbog svega toga, naftne kompanije traže od političara da objasne zašto ne pitaju Apple, koja nije izgubila novac ni u jednoj od poslednjih decenija, kako je moguće da njihov iPhone košta 1.000 dolara i time ostvaruje enormne prihode. Ili, kako je moguće da akcija Applea košta 162 dolara, zašto je Apple kompanija vredna 2,7 hiljada milijardi dolara. U isto vreme, prozivaju naftne kompanije zato što plaćaju barel nafte više od 100 dolara, što je cena koja je formirana na svetskom tržištu.

Inače, čak ni OPEK i Rusija ne kontrolišu u potpunosti cene nafte, iako imaju ogroman uticaj u odnosu na naftne kompanije. Ako su one odlučile da proizvode manje nafte, kako bi povisile cene goriva, OPEK i Rusija to mogu lako da nadoknade povećanjem proizvodnje. Ali, ako OPEK i Rusija odluče da proizvode manje nafte, ostatak sveta ne može puno da učini da to nadoknadi.

Skupa nafta dovela je do velikih profita naftnih kompanija. A ne obrnuto. Ne mogu naftne kompanije da se okrive za inflaciju. Inflaciju su podstakle visoke cene nafte, a ne profiti kompanija. Visoki profiti su posledica, a ne uzrok problema.

Bankarski sektor će platiti najvišu cenu

Zbog međunarodnih sankcija, koje su uvedene protiv Rusije, svetski bankarski sektor platiće puno višu cenu od naftne industrije. Zapadne banke, koje u Rusiji imaju 40.000 zaposlenih, zajedno imaju više od 100 milijardi dolara idirektnih investicija u toj državi, pa su već izdvojile više od 10 milijardi dolara u očekivanju gubitaka u svojim ruskim poslovima.

Image by Sergei Tokmakov Terms.Law from Pixabay

Italijanska banka UniCredit tokom maja je izdvojila 1,3 milijarde evra za pokrivanje potencijalnih gubitaka. A ako u potpunosti prestane da posluje sa Rusijom izgubiće više od 5,5 milijardi evra. Ova banka je u Rusiji već 17 godina, ima u toj zemlji 4.000 zaposlenih i dva miliona klijenata. Societe Generale, koji je ušao u Rusiju pre 150 godina, izdvojio je 561 milijun evra rezervi samo za prvi kvartal. (Izvor : Bloomberg)

Banka je prodala za 3,1 milijarde evra svoju ekspozituru Rosbank investiciskom fondu koji je osnovao Vladimir Potanin. Societe Generale u Rusiji ima 12.000 zaposlenih, 3,1 miliona klijenata, ali joj preti gubitak od čak 18 milijardi evra. (Izvor : Bloomberg)

Francuska banka Credit Agricole rezervirala je 389 milijuna evra zbog izloženosti u Rusiji. A već je otpisala 195 miliona evra. U najvećoj je opasnosti austrijska Raiffeisen banka, koja u Rusiji ima 4,2 miliona klijenata i 9.400 zaposlenih, kao i imovinu vrednu 22,9 milijardi evra. Za sada je rezervisala 319 miliona evra za pokrivanje gubitaka samo u prvom kvartalu.

Credit Suisse je u prva tri meseca izgubio, takođe zbog rata u Ukrajini, 211 milijuna dolara. A švajcarska banka UBS smanjila je svoju izloženost za 400 miliona dolara od početka godine.

Najveća Američka banka Citigroup objavila je da su potencijalni gubici zbog poslovanja sa Rusijom veći od tri milijarde dolara, pa je prošlog meseca izdvojila milijardu dolara za svoju delatnost u Rusiji. JP Morgan Chase osigurao je 300 miliona dolara za pokrivanje gubitaka u Rusiji, premda se očekuje da će izgubiti do milijardu dolara.

Goldman Sachs je imao 260 miliona dolara kreditne izloženosti, u odnosu na 650 miliona dolara u januaru. Banka je saopštila da je imala neto gubitak od oko 300 miliona dolara na ulaganjima koja se odnose na Rusiju i Ukrajinu (Izvor : Bloomberg).

Nafta bila i ostala krvotok planete

Sada je potrebno da se ponovo osvrnemo na samo tržište nafte, što naravno čitaoce najviše i zanima. Jer, nafta je bila i ostala krvotok planete, najvažniji pokretač industrijskog i ekonomskog razvoja uopšte (zelena maštanja o zameni nafte i gasa još dugo neće biti moguća, uprkos velikoj propagandi, uloženom trudu i novcu). Poremećaje na tržištu osećaju svi. I, kao po pravilu ga skupo plaćaju. Tako je bilo i u vreme pandemije Covida-19. Međutim, sada nestabilnost oko nafte otvoreno stvara (geo)politika.

Otprilike polovina ruskog izvoza sirove nafte od 4,7 miliona barela dnevno odlazi u EU, snabdevajući četvrtinu uvoza nafte potrebne EU 2020. (Izvor : Business Standard). U vreme dok su zapadne zemlje obuzdale kupovinu ruske nafte, jer su sankcije pogodile ruski energetski sektor, uticaj na globalni ruski izvoz ublažila je Indija – preuzimanjem ruske nafte po nižoj ceni. Britanski Rojters je izvestio kako indijske rafinerije pregovaraju o šestomesečnom sporazumu sa Rusijom o uvozu miliona barela nafte mesečno.

Rusija počinje naplatu svojih energenata u rubljama (prema zapadnim zemljama). Istovremeno sa ostalim partnerima, poput Kine i Indije, počinju plaćanja vršiti u rubljama, ili nacionalnim valutama tih država. Dakle, velika igra na globalnoj geopolitičkoj šahovskoj ploči nikako nije završena. Ušla je u kulminaciju za koju niko ne zna čime će rezultirati. Rusija je počela sa praktičnim ostvarivanjem svojih energetskih pretnji na tlu EU. Verbalnim akrobacijama je došao kraj! Počela je nova velika igra u kojoj oni koji ne znaju pravila nemaju baš nikakve šanse. A pravila znaju samo malobrojni i privilegovani.

Miloš Zdravković završio je Elektrotehnički fakultet Univerziteta u Beogradu, na odseku za fizičku elektroniku, smer biomedicinski i ekološki inženjering. Član je Inženjerske komore Srbije i NUNS-a. Stalni je saradnik Centra za geostrateške studije i autor portala Iskra i Energija Balkana
0 0 glasovi
Glasanje za članke

Ostavite komentar

0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare