Džefri Saks: SAD od 1992. planira Ukrajinu u NATO, ne verujem ni jednoj reči koju izgovori Vašington

Izvor:
Sputnjik, Foto: Ilusracija

Amerika je počela da pravi planove po pitanju širenja NATO na račun Ukrajine još 1992. godine, izjavio je američki ekonomista Džefri Saks. On je u razgovoru za jutjub kanal „Kanejdijen forin polisi“ rekao da je Alijansa ubeđena da može bez posledica da se približi bilo čijim granicama, što je i bio glavni razlog za izbijanje konflikta u Ukrajini.

Bio sam deo ekonomske konsultantske grupe za vreme predsednika Gorbačova pre 34 godina, bio sam savetnik Jeljcina pre 31 godinu, bio sam i savetnik ukrajinskog predsednika Kučme pre 30 godina, kao i savetnik Juščenka pre 27 godina. Znam tu priču od samog početka, a priča je o širenju NATO-a.

Mejnstrim mediji niša o tome neće pisati. Tu priču američke vlasti će svim snagama pokušati da prikriju. I to je veoma tužno.

Mnoge zemlje lažu, ali od SAD neću dočekati da makar jednom kažu istinu jer više ne verujem ni jednoj reči koju izgovori Vašington po pitanju tog konflikta. I ne samo o tome. Žalosno je samo to što je postojalo toliko prilika da se ovaj konflikt izbegne.

Lideri SSSR, zatim i Rusije su mnogo puta ponavljali – ne treba uključivati Ukrajinu u NATO. Šta je to bilo toliko teško razumeti? Hajde da zamislimo da su Kina i Meksiko kojim slučajem poželeli da stvore vojni savez. Naravno da Amerika i Trudo neće samo reći da je to bio njihov izbor, da su vrata otvorena za sve, da oni mogu da rade šta god požele. To je licemerno i arogancija – ni sam ne znam šta je.

Amerika je rekla da je njoj svejedno šta o tome misli Rusija. U zvaničnoj politici NATO u više navrata je spominjano da treće zemlje ne mogu da utiču na odluke organizacije. I tačka. NATO smatra da može bez ikakvih posledica da se približi bilo čijim granicama. Upravo zato je i pokrenut konflikt – ako ćemo u dve reči. Sve ostalo je sekundarno.

Mnogi će reći da to nije istina: „Šta vam je profesore, da li ste poludeli?“.

Upravo je to što mi govore čitaoci „Njujork tajmsa“ jer ih hrane glupostima. Izvinite, ali bio sam tamo i video kako se to zapravo dešavalo. Bio sam tamo dan posle Majdana jer me je zamolila nova vlast da tamo dođem. Objasnili su mi kako su američke nevladine organizacije finansirali proteste na Majdanu. Mi smo ih platili.

Kako bi se nama svidelo da je Kina finansirala proteste ispred Kapitola 6. januara? SAD su sponzorisale Majdan, međutim, o tome nećete pročitati u „Njujork tajmsu“.

Živimo u svetu laži i SAD vode svoju politiku tajno, izuzev par slučaja kada neko krišom objavi neku informaciju u javnost. Sve treba da bude tajno. Stoga, hajde da posvetimo nekoliko minuta našeg vremena da rezimiramo šta se zapravo desilo.

Tokom 1989. i 1990. godine SAD i Nemačka su direktno ubeđivali Gorbačova da NATO neće ni na jedan inč da se približi Sovjetskom Savezu ukoliko SSSR raspusti Varšavski pakt. Možete da uđete u arhiv nacionalne bezbednosti univerziteta Džordž Vašington, a članak se zove „Širenje NATO: Šta je čuo Gorbačov“. Potražite na internetu i naći ćete oko 30 arhivskih dokumenata u kojima se nalazi istinita informacija.

Dakle, Amerika je obećala da neće širiti NATO i, evo odaću vam jednu tajnu, Amerika je slagala jer je već 1992. godine planirala da proširi NATO, između ostalog, i za račun Ukrajine. Nedavno sam pričao sa jednim istaknutim istoričarom koji se bavi arhivskim materijalima i on mi je rekao da je Ukrajina bila na tom spisku još 1992. godine.

Amerika je arogantna. Izvinite što otkrivam još jednu tajnu. Amerika smatra da upravlja svetom, da su jedina superdržava i da može da radi šta god poželi. Upravo zbog tih američkih vrednosti mi i radimo sve što poželimo – bilo da je reč o subverzivnim operacijama, rušenju vlada, pokretanju ratova pod lažnim izgovorom, bombardovanju Beograda, Libije. Nije bitno. Ne očekujte da ćete saznati istinu jer vam je niko neće ni saopštiti.

Foto: Printscreen YouTube

Počev od sredine 1990-ih godina postojao je detaljni plan po godinama kako će se sve odvijati. Navešću primer Bžežinskog koji je napisao u svom članku u „Forin afersu“ septembra 1997. godine:

„Širenje NATO treba da se odvija u određenim fazama. Ovo je spekulativni, ali i realistični plan – do 1999. godine prve tri centralnoevropske zemlje će ući u sastav NATO (pod njima misli se na Poljsku, Mađarsku i Češku) iako će se njihovo uključivanje u sastav EU verovatno desiti najranije 2002. ili 2003. godine (a desilo se 2004. godine). Do 2023. godine EU će verovatno pokrenuti pregovore o članstvu tri Baltičke države, a zatim će se na njihov račun proširiti i NATO nakon što zatraže članstvo u toj organizaciji, kao i na račun Rumunije i Bugarske, ali će njihovo članstvo biti realizovano do 2005. godine. Ukrajina će postati članica između 2005. i 2010. godine ali samo ukoliko sprovede unutrašnje reforme kako bismo je prepoznali kao centralnoevropsku zemlju, čime će se steći uslovi da se pokrenu pregovori i o članstvu u EU (to se dogodilo 2008. godine).

To nisu samo razmišljanja Bžežinskog, on zapravo otkriva realne planove.

Ti planovi se nisu svideli Rusima. Rekli su: „Ne, ne treba širiti NATO do naše granice sa Ukrajinom, koja se prostire dužinom od oko 2.000 kilometara. Ne treba to činiti“. Međutim, Amerika to nije želela da sluša. Prvi talas širenja se već dogodio, uključene su tri zemlje, zatim još sedam pri Džordžu Bušu – Litvanija, Estonija, Slovačka, Slovenija, Bugarska, Rumunija. A zatim 2008. godine – SAD su saopštile da će Ukrajina i Gruzija takođe postati članice Alijanse.

Ako pogledate na mapi, Amerika realizuje plan Bžežinskog – da opkoli Rusiju u crnomorskom regionu budući da Ukrajina, Rumunija, Bugarska, Turska i Gruzija u potpunosti opkoljavaju Rusiju u Crnom moru. I to nije ceo plan, to je samo vrh ledenog brega.

Još 2007. godine Putin je govorio: „Želimo da sarađujemo ali prekinite da širite NATO. Govorili ste da se nećete proširiti na istok, a sada je još 10 zemalja ušlo u pakt, a biće i 12 i 14 i u potpunosti ćete nas opkoliti“. Ni tada Amerika nije slušala.

Međutim, NATO-u se nije posrećilo to što je ukrajinski narod, ako pogledate ankete, bio protiv širenja alijanse.

Viktor Janukovič je postao predsednik 2010. godine i zalagao se za neutralnost Ukrajine. On se zalagao za to da Rusija plati zakup vojne baze Crnomorske flote u Sevastopolju do 2042. godine. Ruska flota se tamo nalazi od 1783. godine. To je bio dobar povod da se on ukloni, a krajem 2013. godine svrgavanje Janukoviča postalo je cilj američke politike.

Izbili su protesti zbog toga što Janukovič nije želeo da potpiše sporazum o stabilizaciji i pridruživanju EU. Da li su to bili protesti koji su organizovani spolja ili su se oni dogodili spontano – to ćemo ostaviti za kasnije. Ali ubrzo zatim u te proteste su se uključile agresivne militarizovane grupacije, posebno iz zapadne Ukrajine.

Mi smo o tome saznali iz telefonskog razgovora Viktorije Nuland, koji je održan 6. januara 2014. godine, da je razgovarala o tome ko će ući u sastav nove vlade. U tom razgovoru ona je spomenula svoje partnere iz Vašingtona. A ko su oni? Džo Bajden i Džek Salivan. Odnosno, oni koji su učestvovali u svrgavanju Janukoviča danas su na vlasti.

Kada se dogodio prevrat pozvali su me i rekli: „Dođi i pogledaj novu vlast“. Kada sam došao na Majdan, tamo su i dalje bile gomile ljudi. Jedan od američkih predstavnika mi je govorio da se diči time što su Amerikanci finansirali ove proteste. Nevladina organizacija se hvalila koliko je para uložila u finansiranje protesta. Šokiran sam bio kada sam shvatio kakva je uloga Amerike u državnom prevratu u Ukrajini.

Mi takođe moramo da shvatimo da oružani konflikt u Ukrajini nije počeo 2022. godine, već februara 2014. godine. Čak je i 2015. godine NATO već isporučivao Ukrajini naoružanje.

Zatim je postojao pokušaj da se konflikt reši uz podršku UN, između ostalog, sporazumom „Minsk 2“ u kojem su Francuska i Nemačka bili garanti. Međutim, novo ukrajinsko rukovodstvo, koje podržava NATO i SAD, još tada je reklo da neće ispuniti stavke iz tog sporazuma. Potpisali su ga i nisu ga ispunili. Pre nekoliko meseci Angela Merkel je u skandaloznom intervjuu rekla da je taj sporazum bio potpisan samo zato da bi se Ukrajini kupilo vreme da se pripremi za borbena dejstva. Kijev je dobio naoružanje vredno milijarde dolara.

Pixabay

Putin je predložio nacrt sporazuma Rusije i SAD o garancijama bezbednosti čiji je cilj bio da se zaustavi širenje Alijanse. Krajem 2021. godine razgovarao sam sa visokim zvaničnicima Bele kuće i rekao sam im: „Zaboga, zaustavite širenje NATO, to je koren svih problema“, na šta su mi rekli: „Nikada. Mi nikada nećemo o tome razgovarati“.

Citiram: „Vrata NATO su otvorena“. Siguran sam da bi mi baš to rekli i Meksiku kada bi ta zemlja stupila u savez sa Kinom. Rekao bih vam kako to zvuči, ali takve reči jednostavno nije pristojno izgovarati javno. Sve u svemu, to se tako ne radi, to je provokacija rata.

U januaru 2022. godine NATO je zvanično obustavio da vodi pregovore o širenju Alijanse. Ako pogledate protokol sednice Saveta bezbednosti Rusije uoči specijalne operacije videćete da su se sve stavke ticale Alijanse. Putin je rekao da je Rusija nastojala da zaustavi proces širenja Alijanse ali da Amerika to nije shvatila ozbiljno, tako da im je nemoguće više verovati. Zatim je Lavrov rekao da su propali svi pregovori sa NATO i da Alijansa ne želi da razgovara o zaustavljanju procesa njenog širenja.

I nakon toga je izbio konflikt. Mesec dana kasnije Zelenski je rekao: „Dobro, saglasni smo da budemo neutralni“.

Zatim su pokrenuti pregovori u Ankari uz posredništvo Turske. Razgovarao sam sa turskim posrednicima koji su rekli da je bio napravljen veliki progres po pitanju ukrajinske neutralnosti.

Međutim, nakon toga Ukrajina je rekla da želi da napravi pauzu u pregovorima. Bivši premijer Izraela je ispričao šta se sve desilo: „Da, SAD su prekinule pregovore. Nisam saglasan sa njima, ali su smatrali da moraju da pokažu Kini svoju snagu. Bio bi znak slabosti ako bi sudelovali u pregovorima“.

Ruku na srce, ta logika ne pristaje ni petogodišnjem detetu. Birokrate koje su se nastanile u Vašingtonu ne mare za ljudske žrtve. Čak je i Romni u svom članku pisao da je to jedan prelep rat – Rusija krvari, a Amerika nije izgubila ni jednog vojnika. Da li možete da verujete da je on toliko glup ili ogorčen da ozbiljno piše takve stvari.

Eto vam i cela priča. Ako želimo da završimo konflikt, moramo da pokrenemo pregovore, a oni moraju biti zasnovani na zaustavljanju širenja NATO. Ne postoji drugi način da se okončaju borbe. Zašto? Jer ako Ukrajina pobedi na bojnom polju, Rusija će upotrebiti nuklearno oružje.

Ako Ukrajina izgubi, onda ne znam kako će se sve ovo završiti. A treća opcija – konflikt može da traje beskonačno. To je veoma „američki“. Ako želimo mir, moramo da govorimo istinu o tome da o širenju NATO treba da postoje granice.

Ukrajinska vlast je sve karte stavile na podršku Amerikanaca. To je strašna opklada. Pokušao sam da ih upozorim. Pitajte Vijetnamce, Avganistance, pitajte Libiju, Siriju – kako je to igrati za istim stolom sa Amerikancima. Ništa dobrog od toga ne može biti.

0 0 glasovi
Glasanje za članke

Ostavite komentar

0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare