Galijašević: Srbija i Hrvatska imaju razloge da tuže BiH Međunarodnom sudu pravde – zašto to ne čine?

Izvor:

BiH POD NASILNIM PROTEKTORATOM STRANACA NIJE DRŽAVA I NE MOŽE BITI DRŽAVA

* Dejtonski sporazum je pisan da ga sprovode Srbi i Hrvati, a mjenjaju i negiraju – Amerikanci, Britanci, Njemci i Muslimanska braća iz političkog Sarajeva. Što znači da je Dejtonski sporazum u stvari, jedna od mnogih papirnih prevara američke politike, podržane NATO alijansom i američkim nasilničkim mentalitetom

* Amerikanci su„pravo nadzora“ i „kršenja“ Dejtonskog sporazuma dodijelili Velikoj Britaniji i Njemačkoj, obavezujući ih da zajednički rade u BiH

* Samo tužba Srbije ili Hrvatske Međunarodnom sudu pravde, protiv BiH, zbog kršenja Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora i jednostrane promjene međunarodnog ugovora o miru – „Dejtonskog sporazuma“ – zloupotrebom Aneksa 4. i 10. (član 5.), može prekinuti samovolju i zavjeru ćutanja o načinu upravljanja BiH

* U tom slučaju bi se Visoki predstavnik vratio u okvire aneksa 10. i uloge „tumača sporazuma“ a ne zakonodavca, a Ustavni sud BiH bi „tumačio Ustav BiH“, a ne stvarao nove norme i mjenjao Dejtonski sporazum, (Aneks 4., Ustav BiH). Ako do toga ne dođe, ovo će trajati, izazivati stalne međuetničke sukobe i provocirati novi rat u BiH

______________________________________________________

Autor: Dževad GALIJAŠEVIĆ, „Pečat“

USTAVNI sud BiH, 15.07.2022.u Brčkom doneo je odlukuo stavljanju van snage Zakona RS o neprimjenjvanju „Inckovog Zakona“ o zabrani negiranja genocida o čemu je javnost obavjestio potpredsjednik tog suda Miodrag Simović, ističući da je svih devet sudija glasalo, ne otkrivajući kako je ko glasao.

Kao po pravilu, dva Srbina i dva Hrvata bili su na jednoj a tri „evropljanina“ i dva Bošnjaka na drugoj strani.

Drugi potpredsjednik Ustavnog suda BiH, Mirsad Ćeman, obrazložio je da je visoki predstavnik postupao kao zakonodavna institucija i zamjenio nadležni organ, a to je, u ovom slučaju Parlamentarna skupština BiH.

BiH kao država na Evropskom putu, članica Ujedinjenih nacija ogledalo je slike međunarodnog protektorata, koji održava Zapad u interesu jedne nacije, islamske vjere.

Na sve to, iz Sarajeva stižu aplauzi, iz Banjaluke osude odluke, dok u Mostaru mudro šute.

Ustavni sud BiH je jedini sud na planeti što radi bez zakona, po svojim Pravilima i Poslovniku, baš kao što je funkcija Visokog predstavnika u BiH, apsolutno jedinstvena u svijetu.

Samo u zadnjoj deceniji, Ustavni sud BiH je zaprimio 65,592 predmeta a riješio čak i više: 69.139: održao je 273 plenarne sjednice tokom decenije a u zadnje dvije godine još 126. sjednica.

Od preko 95. donesenih političkih Odluka, njih 14. još uvjek nije provedeno.

I Kristijan Šmit, lažni Visoki predstavnik bez odobrenja Savjeta bezbjednosti UN, donosi takve odluke, koje po Povelji Ujedinjenih nacija nema pravo donijeti ni Savjet Bezbjednosti UN.

I tako, 27.godina, stranac kao Visoki predstavnik i tri stranca, sudije u Ustavnom sudu BiH, postojanjem i djelovanjem, otkrivaju neke istine o BiH.

Prvo, da Bosna i Hercegovina nije država i da ne može biti država, izgrađena na naslijeđu nasilnog protektorata.

Drugo, da je Dejtonski sporazum pisan da ga provode Srbi i Hrvati a mjenjaju i negiraju Amerikanci, Britanci, Njemci i Muslimanska braća iz političkog Sarajeva. Što znači da je Dejtonski sporazum u stvari, jedna od mnogih papirnih prevara američke politike, podržane NATO alijansom i američkim nasilničkim mentalitetom.

Jer Amerikanci su, kao potpisnike Međunarodnog ugovora o miru iz Dejtona i Pariza, smišljeno i u to doba, prilično čudno, odredili ko su ugovorne strane.

Stvarne, zaraćene strane su potpisale (ovjerile) sve anekse, koji uz preambulu i čine cjeli sporazum ali iako imaju pravo da potpisuju međunarodne ugovore zaraćene strane (Republika Srpska, Republika BiH i Herceg Bosna) nemaju objektivnu mogućnost da podnesu tužbu Međunarodnom sudu pravde u Hagu, jer nisu pristupile Bečkoj konvenciji o pravu međunarodnih ugovora i nemaju međunarodnu pravnu legitimaciju.

One to i ne mogu, pa su Amerikanci u Dejtonu, tzv. Republiku Bosnu i Hercegovinu zadržali a „Herceg Bosnu“ predstavili kao realni entitet „ujedinjenih Hrvata i Bošnjaka“, koji sve anekse sporazuma potpisuju kao muslimansko-hrvatska „Federacija BiH“.

Kao ugovorne strane i zemlje potpisnice Međunarodnog ugovora o miru, nastupile su, i potpisima garantovale one strane koje nisu direktno ni učestvovale u ratu u BiH ali su podržavale neku od zaraćenih strana.

Jedna strana bila je Srbija, koja tada nije ni bila država, nego Republika, unutar Savezne Republike Jugoslavije pri čemu Država, Savezna Republika Jugoslavija, u Dejtonu potpisuje Anekse a Srbija, bez punog međunarodnog legitimiteta. potpisuje Međunarodni ugovor o miru, u Parizu. Savezna Republika Jugoslavija će ratifikovati sporazum nakon što je on već bio prilično načet i oslabljen, 21. novembra 2002. poslije svrgavanja Slobodana Miloševića i sa pet godina zakašnjenja.

Druga ugovorna strana je bila BiH a kao potpisnik nju je predstavljao ratni gubitnik i radikalni islamista Alija Izetbegović, koji je efektivno kontrolisao tek 24% BiH.

Antidejtonski Ustavni sud BiH

U proces podrške miru nisu bili uključeni, Muslimanska braća i Al Kaida, iako su bili dio te zaraćene strane.

Treća ugovorna strana bila je, uvijek poslušna Hrvatska, nagrađena „etničkom čistotom“ i sporazumnim izgonom Srba, u zamjenu za lagano odumiranje Hrvata u BiH.

Strane potpisnice Dejtonskog sporazuma prihvatile su odgovornost i same sebe imenovale učesnicama rata.

Nakon prihvatanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 21. novembra 1995.godine, prije no što je u Parizu14. decembra i formalno potpisan, u Londonu je 8. i 9. decembra 1995. održana Konferencija o provedbi mira čiji je navodni cilj bio da osigura međunarodnu podršku za provedbu Sporazuma.

Na konferenciji je formirano Vijeće/Savjet za provedbu mira (PIC) koje će se nakon Londona, na ministarskom nivou sastati još pet puta, da razmotri postignuti napredak i definiše ciljeve provedbe mira u narednom periodu: u junu 1996. u Firenci; u decembru 1996. u Londonu; u decembru 1997. u Bonu; u decembru 1998. u Madridu i u maju 2000. u Briselu.

Odlukama i preporukama ovog„organa“, data su krila samovolji Visokog predstavnika i božanska ovlaštenja.

Dodatni organ za razaranje Mirovnog sporazuma bio je Ustavni sud BiH čini devet sudija, od kojih šest sudija biraju parlamenti entiteta (Predstavnički dom Federacije BiH bira četiri, a Narodna skupština RS dva); preostalu trojicu bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava uz konsultacije sa Predsjedništvom BiH.

Konsultacije su zanemarene jer je Ustavni sud morao obezbjediti britansko-njemački balans moći u BiH.

Njemačka ojačava svoj uticaj kontrolom izbora tri strane sudije, kao faktora ključnih odluka samog suda. Dakle; Amerikanci su„pravo nadzora“ i „kršenja“ Dejtonskog sporazuma dodijelili Velikoj Britaniji i Njemačkoj, obavezujući ih da zajednički rade u BiH.

Njemačka uloga ojačana je dodatno, prvom sjednicom ovog suda u maju 1997 i odlukom od 29. jula 1997. kad Ustavni sud BiH usvaja Poslovnik o radu, po kome će suditi do 23. jula 2005. god. kad će, samovoljno usvojiti Pravila Ustavnog suda, koja će promijeniti 2014.

I sastav Ustavnog suda govori mnogo: evropske sudije su, u stvari iz Moldavije i Sjeverne Makedonije, a samo ponekad penzioneri iz Njemačke ili Italije i u savezu su sa bivšim generalnim sekretarima Stranke demokratske akcije, Mirsadom Ćemanom i Suadom Palavrić.

Paralelno je tekaodrugi proces: na Konferenciji Savjeta za inplementaciju mira u Bonu u decembru 1997.god. su patentirana, „naddejtonska“ i antidejtonska Bonska ovlaštenja. Od tada Dejtonski sporazum ne postoji kao akt međunarodnog prava i značaja, već kao skup efemernih pravila koja se svakodnevno mjenjaju na štetu Srba i Hrvata. Bez demarša, diplomatske note ni tužbe, od potpisnica sporazuma – Srbije i Hrvatske.

Mirsad Ćeman

Više od devet stotina raznih odluka, izmjena ustava i zakona, donošenja novih zakona, poništavanja odluka izborne komisije i proglašenja novih pravila pred Izbore ili nakon održanih izbora smjene više stotina zvaničnika uz zabranu bavljenja političkim poslom, sankcionisanje političkih stranaka, izmišljanje mreže pomogača Ratka Mladića i Radovana Karadžića – sve je to radio OHR.

Sve odluke su bile uglavnom antisrpske ali ponekad i antihrvatske.

Preko 40 usvojenih Rezolucija Savjeta bezbjednosti UN činile su samo masku za ozvaničenu tiraniju zapadnih političara, najnižeg kalibra, u BiH.

Samo tužba Srbije ili Hrvatske Međunarodnom sudu pravde, protiv BiH, zbog kršenja Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora i jednostrane promjene međunarodnog ugovora o miru „Dejtonskog sporazuma“ zloupotrebom Aneksa 4. i 10. (član 5.), može prekinuti samovolju i zavjeru ćutanja o načinu upravljanja BiH. Visoki predstavnik, bi se vratio u okvire aneksa 10. i uloge „tumača sporazuma“ a ne zakonodavca a Ustavni sud BiH da „tumači Ustav BiH“, a ne da stvara nove normei mjenja Dejtonski sporazum, (Aneks 4., Ustav BiH).

Inače će ovo trajati, izazivati stalne međuetničke sukobe i provocirati novi rat u BiH. Hoće li neko, na kraju, pročitati Aneks 10 i konačno presaviti tabak?

ANEKS 10 – Sporazum o sprovođenju civilnog dijela mirovnog rješenja

Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska, Savezna Republika Jugoslavija, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska („Strane“) sporazumjele su se kako slijedi:

Član I

Visoki predstavnik

1. Strane su saglasne da sprovođenje civilnih aspekata mirovnog rješenja obuhvata širok spektar aktivnosti uključujući nastavak napora za pružanje humanitarne pomoći onoliko dugo koliko to bude potrebno; obnovu infrastrukture i privredni oporavak; uspostavljanje političkih i ustavnih institucija u Bosni i Hercegovini; promovisanje poštivanja ljudskih prava i povratak raseljenih lica i izbjeglica; kao i održavanje slobodnih i poštenih izbora u skladu sa rasporedom iz Aneksa 3 Opšteg okvirnog sporazuma. Značajan broj međunarodnih organizacija i agencija će biti pozvano da pruži svoju podršku.

2. U pogledu složenosti sa kojima su suočene, Strane traže postavljanje Visokog predstavnika koji će biti imenovan u skladu s relevantnim rezolucijama Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih naroda, kako bi pomogao Stranama u njihovim naporima da mobilizuju te, po potrebi, koordinišu aktivnostima organizacija i agencija koje su uključene u civilne aspekte mirovnog rješenja, izvršavajući dole navedene zadatke, na način na koji mu je to povjereno rezolucijama Savjeta bezbjednosti UN-a.

Član I I

Mandat i metode koordinacije i saradnje

1. Visoki predstavnik će:

a. Vršiti nadžor nad sprovođenjem mirovnog rješenja;

b. Održavati bliske kontakte sa Stranama radi promovisanja njihovog potpunog poštovanja svih civilnih aspekata mirovnog rješenja i visok nivo saradnje između njih i organizacija i agencija koje učestvuju u ovim aspektima;

c. Koordinisati aktivnostima civilnih organizacija i agencija u Bosni i Hercegovini kako bi osigurao efikasno sprovođenje civilnih aspekata mirovnog rješenja. Visoki predstavnik će poštovati njihovu autonomiju unutar njihovog područja đelovanja, dajući im, prema potrebi, opšte smjernice o uticaju njihovih aktivnosti na sprovođenje mirovnog rješenja. Od civilnih organizacija i agencija se traži da pomognu Visokom predstavniku pri izvršenju njegovih/njenih obaveza davanjem svih informacija relevantnih za njihov rad u Bosni i Hercegovini;

d. Pomagati u rješavanju bilo kakvih poteškoća koje nastanu u vezi sa civilnim sprovođenjem, kada Visoki predstavnik prosudi da je to potrebno;

e. Prisustvovati sastancima donatorskih organizacija, naročito o pitanjima obnove i izgradnje;

f. Ujedinjenim narodima, Evropskoj uniji, Sjedinjenim Državama, Ruskoj Federaciji i drugim zainteresovanim vladama, stranama, te organizacijama podnositi periodične izvještaje o napretku u sprovođenju mirovnog sporazuma u vezi sa zadacima izloženim u ovom Sporazumu;

g. Davati smjernice i primati izvještaje od Komesara Međunarodnih operativnih policijskih snaga, uspostavljenih u skladu sa Aneksom 11 Opšteg okvirnog sporazuma.

2. U sprovođenju svog mandata, Visoki predstavnik saziva i predsjedava Komisijom („Zajednička civilna komisija“) u Bosni i Hercegovini. Ova Komisija će biti sastavljena od predstavnika Strana, komandanta IFOR-a ili njegovog/njenog predstavnika, te predstavnika onih civilnih organizacija i agencija čije prisustvo Visoki predstavnik smatra neophodnim.

3. Visoki predstavnik će prema potrebi uspostavljati podređene Zajedničke civilne komisije na lokalnim nivoima u Bosni i Hercegovini.

(Karikatura: Tošo Borković)

4. Zajednička savjetodavna komisija će se sastajati povremeno ili u skladu sa dogovorom između Visokog predstavnika i komandanta IFOR-a.

5. Visoki predstavnik ili njegov imenovani predstavnik će održavati bliske kontakte sa komandantom IFOR-a, ili njegovim imenovanim predstavnicima, te će uspostaviti odgovarajuće sisteme veze s komandantom IFOR-a kako bi se olakšalo izvršenje njihovih obaveza.

6. Visoki predstavnik će razmjenjivati informacije i održavati redovnu vezu sa IFOR-om, prema dogovoru sa komandantom IFOR-a, te putem komisija opisanih u ovom Članu.

7. Visoki predstavnik će prisustvovati lično ili putem svog predstavnika na sastancima Zajedničke vojne komisije, te ponuditi savjete, naročito o pitanjima političko-vojne prirode. Predstavnici Visokog predstavnika će isto tako učestvovati u radu podređenih komisija Zajedničke vojne komisije kako je navedeno u Članu VIII (8) Aneksa 1A Opšteg okvirnog sporazuma.

8. Visoki predstavnik može takođe osnovati druge civilne komisije unutar ili izvan Bosne i Herceovine kako bi olakšao/la sprovođenje svog mandata.

9. Visoki predstavnik nema nikakvu nadležnost nad IFOR-om i ne može se na bilo koji način miješati u sprovođenje vojnih operacija ili lanac komande u IFOR-u.

Član I I I

Osoblje

1. Visoki predstavnik će imenovati osoblje koje on/ona bude smatrao/la potrebnim, a koje će pružati pomoć u izvršenju zadataka iz ovog Sporazuma.

2. Strane će olakšavati rad Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, uključujući pružanje odgovarajuće pomoći na zahtjev u smislu transporta, ishrane, smještaja, komunikacija i drugih kapaciteta prema uslovima jednakim onima koji se obezbjeđuju u skladu sa sporazumima koji se primjenjuju za IFOR.

3. Visoki predstavnik će u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine uživati pravnu moć koja mu je neophodna za izvršavanje njegovih/njenih funkcija, uključujući i mandat za sklapanje ugovora, kao i za sticanje i raspolaganje nepokretnom i pokretnom imovinom.

4. Povlastice i imunitet su usaglašeni kako slijedi:

a. Strane daju saglasnost da kancelarija Visokog predstavnika, kao i njegove/njene prostorije, arhive i ostala imovina uživaju iste povlastice i imunitete koje u uživaju diplomatska predstavništva i njihove prostorije, arhive i ostala imovina u skladu sa Bečkom konvencijom o diplomatskim odnosima.

b. Strane daju saglasnost da Visoki predstavnik i profesionalni članovi njegovog/njenog osoblja, kao i njihove porodice uživaju iste povlastice i imunitete koje imaju diplomatski predstavnici i njihove porodice u skladu s Bečkom konvencijom o diplomatskim odnosima.

c. Strane daju saglasnost da ostali članovi osoblja Visokog predstavnika i njihove porodice uživaju iste povlastice i imunitete koje imaju članovi administrativnog i tehničkog osoblja i njihove porodice u skladu sa Bečkom konvencijom o diplomatskim odnosima.

Član IV

Saradnja

Strane će u potpunosti sarađivati sa Visokim predstavnikom i njegovim/njenim osobljem, kao i s međunarodnim organizacijama i agencijama, kao što je predviđeno Članom IX Opšteg okvirnog sporazuma.

Član V

Najviša nadležnost za tumačenje

Visoki predstavnik ima najvišu nadležnost na terenu u vezi sa tumačenjem ovog Sporazuma o sprovođenju civilnog dijela mirovnog rješenja.

Član VI

Stupanje na snagu

Ovaj Sporazum stupa na snagu potpisivanjem.

Potpisi u Parizu
0 0 glasovi
Glasanje za članke

Ostavite komentar

0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare