General Kovač: Vlast u Srbiji gradi infrastrukturu za realizaciju projekta ‘velike Albanije’ – NATO PAKT I PROJEKAT TAKOZVANE VELIKE ALBANIJE

General Kovač: Vlast u Srbiji gradi infrastrukturu za realizaciju projekta ‘velike Albanije’ – NATO PAKT I PROJEKAT TAKOZVANE VELIKE ALBANIJE

NATO PAKT I PROJEKAT TAKOZVANE VELIKE ALBANIJE

SAD i UK, preko NATO pakta i EU, decenijama čine sve da dovrše okupaciju Kosova i Metohije i da lažnu državu Kosovo učlane u UN, uz pristanak vlasti Srbije, kroz tzv. pravno obavezujući sporzum. Ostatak obogaljene Srbije nameravaju da poslednju uključe u NATO pakt i eliminišu bilo kakvo prisustvo i uticaj Ruske Federacije i NR Kine. Ta strategija je dominantna nakon problematičnog “Vašinktonskog sporazuma”, kada je vlast Srbije učinila veliki strateški zaokret, gubeći deo suvereniteta države, kroz nekontrolisano približavanje zapadu, prvenstveno ka SAD-u.

General Kovač: Vlast u Srbiji gradi infrastrukturu za realizaciju projekta 'velike Albanije' - NATO PAKT I PROJEKAT TAKOZVANE VELIKE ALBANIJE
Piše: prof. dr Mitar Kovač, general-major u penziji EVROAZIJSKI BEZBEDNOSNI FORUM, Foto: banjaluka.net

Istovremeno vlast Srbije se kontinuirano distancira od Rusije i Kine, koje su do sada suštinski branile opstanak Kosova i Metohije u sastavu Srbije.

Istovremeno kroz tzv. Mali Šengen i medijsku kampanju razvija se strategija o objedinjavanja regiona tzv. Zapadnog Balkana u novu „EU Jugoslaviju“. Na taj način srpski narod bi bio potpuno marginalizovan i lišen političkog i bezbednosnog uticaja u afirmaciji nacionalnih interesa.

Ta „ludačka košulja“ se sprema srpskom narodu i po treći put za jedan vek.

Pod plaštom velikih investicija SAD, razvoja i sprovođenja tzv. Malog Šengena na “zapadnom Balkanu”, izgrađuju se predpostavke za ostvarivanje ciljeva NATO pakta, kroz podršku izgradnje tzv. velike Albanije. U tom procesu lažne regionalne saradnje i razvoja, Srbija gubi suštinsku kontrolu nad Kosovom i Metohijom, ogromnu vrednost preko 800 milijardi evra.

Kada se tome doda šteta nastala NATO agresijom od oko 100 milijardi evra, vidimo da se radi o nenadoknadivom materijalnom gubitku koji se pokriva dobijanjem “povoljnih” kredita iz SAD i lažnih investicija za izgradnju infrastrukture za potrebe NATO pakta, energetike SAD, Albanije i lažne države Kosovo.

To je put stradanja Srbije i srpskog naroda koji može imati nesagledive duhovne, političke i bezbednosne posledice.

Ideja tzv. velike Albanije mora da nestane na Kosovu i Metohiji a ne da se pothranjuje formiranjem lažne države Kosovo.

Separatistički problemi su bili izraženi više decenija na Kosmetu, da bi eskalirali 1998.godine i doveli do NATO agresije 1999.godine. U skladu sa interesima vodećih država NATO pakta promovisana je nezavisnost lažne države Kosovo 2008. godine. Sve do danas NATO i veći deo EU sprovode kontinuiranu kampanju da se ta lažna država Kosovo primi i u UN, te da na posredan način i vlast Srbije prihvati to rešenje, odnosno da se ne protivi tome.

Delovanjem brojnih političkih stranaka na vlasti i u opoziciji, medijski se priprema javnost u Srbiji da je to “cena evropsko puta” Srbije, njenog razvoja i “svetle budućnosti”, da ne postoji nikakva druga prihvatljiva alternativa. Radi sprovođenja te strategije, kroz institucije NATO pakta i EU, vrši se veliki pritisak na vlast u Srbiji da postepeno čini ustupke sve do konačnog rešenja, u skladu sa interesima vodećih država Alijanse.

Danas se u Srbiji bez srama otvoreno traži predaja i izdaja Kosova i Metohije.

Nažalost, pojedini ucenjeni političari sve više to prihvataju kao nužnost i jedino imaju problem kako da “ubede narod” da ostanu na vlasti, kako nebi snosili posledice. Dakle, na sceni jeste otvoreno protivustavno delovanje od mnogih subjekata i pojedinaca u Srbiji, koji skoro sistemski šire defetizam u mogućnost očuvanja Kosova i Metohije u granicama Srbije.

Takav odnos pojedinih političkih subjekata nije zabeležen u savremenoj istoriji.

Zapad je planirao da uloži još veća finansijska sredstva u medijsku propagandu, rad nevladinih organizacija, političkih stranaka i pojedinaca, koji su spremni u Srbiji da promovišu NATO pakt i zavisnost sudbine naroda i države od odnosa prema Alijansi, pre svega prema SAD. Narodu se indirektno preti mogućim novim nasiljem Albanaca na Kosmetu ili uvođenjem sankcija Zapada ako se insistira na očuvanju suvereniteta Srbije. Srbija i srpski narod nalaze se na istorijskoj raskrsnici, pri čemu je vlast kroz donošenje tzv. Varšavskog sporazuma napravila strateški zaokret. Cena tog zaokreta može biti, u bliskoj budućnosti, gubitak Kosova i Metohije i gušenje srpskih nacionalnih interesa u Crnoj Gori i u Republici Srpskoj.

Srpski narod to verovatno neće primiti na miran način i to može rezultirati masovnim otporom prema vlasti, nepredvidivim posledicama i poništavanjem donetih neustavnih sporazuma, u budućnosti.

Nacionalno buđenje Albanaca pod Otomanskom imperijom imalo je nameru i da objedini teritorije na koje je doveden albanski narod da živi. Zbog podaništva i vernog odnosa Albanaca prema Osmanskom carstvu susedni pravoslavni narodi su potiskivani i progonjeni zarad povećanja životnog prostora. Tako se i prostor Južne Srbije, Kosova i Metohije u više navrata osvetničkim pohodima Turaka praznio kroz srpske seobe. Albanci su želeli da iskoriste takvo stanje i te da formalizuju objedinjavanje tih teritorija pod svoju kontrolu.

Prizrenska liga osnovana je 10. juna 1878. godine sa ciljem ujedinjenja svih Albanaca u jedan veliki albanski vilajet. Zatražena je autonomija od Osmanske imperije koja bi teritorijalno objedinila četiri vilajeta u kojima su tada živeli Albanci: Bitoljski, Kosovski, Janjinski i Skadarski. Druga albanska liga osnovana je u toku nemačke okupacije 1943. godine, a treća 1946. u Njujorku. Sve tri lige desile su se pod okriljem velikih imperijalnih sila od Otomanskog carstva, nacističke Nemačke pa do NATO pakta i EU. Svaki pokušaj stvaranja Velike Albanije, koja bi, pored već postojeće albanske države, obuhvatala i srpsko Kosovo i Metohiju, Preševo i Bujanovac, Istočne oblasti Crne Gore (Plav i Gusinje, Tuzi, Ulcinj, sve do Bara), zapadni deo sadašnje Makedonije, uključujući i Kumanovo, i severozapadni deo Grčke doveo bi do haosa na Balkanu i destabilizacije Evrope.

Kao što se raspad bivše SFRJ nije moglo obaviti bez pogubnog etničkog i verskog rata, tako bi i svaki pokušaj praktičnog ostvarenja ideje “velike Albanije” bio uvod u još krvaviji etnički rat u centralnom delu Balkana.

Gubitak nacionalnog stožera i istorijskog jezgra državne teritorije doveli bi Srbe u velika i strašna iskušenja.

1.Oni bi Kosovo i Metohiju smatrali samo privremeno okupiranim teritorijama koje bi kad tad po svaku cenu, valjalo povratiti. Otuda bi između Srbije i te nove “velike Albanije” bilo uspostavljeno trajno stanje potencijalnog oružanog sukoba koji bi se svakog trenutka mogao preobratiti u rat. Aktuelno otvaranje granice i tzv. mini Šengen ne mogu zalečiti rane Kosova i Metohije niti uspostaviti suštinski tzv.veliku Albaniju.

Ostvarivanjem projekta “Velike Albanije” i posledicama koje bi on neminovno izazvao, ugrozili bi se vitalni interesi EU, a time i ceo sistem evropskih integracija. S druge strane, omogućio bi se prodor islamskog fundamentalizma, na Kosovo i Metohiju, Crnu Goru, Federaciju BiH i u zapadnu Makedoniju…

2. NATO u Srbiji stalno u medijima propagira nekakve nove vrednosti, koje običan narod odavno prepoznaje kao laži, loše i nesposobne zastarele mašinerije, koja troši ogroman novac poreskih obveznika. Prozapadni lobisti u Srbiji, političari i pojedine javne ličnosti uporno ponavljaju jedne te iste floskule, poput nekakve istrošene mantre. Stalno se govori o “zapadnim i evroatlantskim vrednostima”, pri čemu to masovno ponavljanje na momente zvuči kao karikiranje i jeftina propaganda, koja je postala ogoljela laž. NATO paktu bi bilo bolje da ga ne promovišu takvi političari i takve javne ličnosti, koje su odrođene od svog naroda. Narod im više ne veruje, pa ni onda kažu poneku istinu.

*Grupa autora, Priprema i izvođenje protivterorističkih dejstava na Kosovu i Metohiji 1998. godine, Institut ratne veštine, GŠ VSCG, Beograd, 1998.g, str.16-20.

Istovremeno jedan deo neuspešnih političara predstavljaju se kao promoteri “ruskih interesa” u Srbiji a u suštini brane svoje lične interese kroz obavezno učešće u vlasti radi zaštite ličnih privilegija i male grupe ljudi koji ih okružuju. I oni su veoma štetni po srpske nacionalne interese jer se istinski za njih i ne bore niti jačaju političke stranke kojima rukovode, a nemaju ni širu narodnu podršku zbog njihove nesposobnosti.

Srpski narod pokušava da očuva iskonske tradicionalne vrednosti i da se odupre nasilju NATO pakta, pre svega SAD i UK, ali bez jače podrške Rusije i Kine teško će se bez značajnijih posledica odupreti tom pritisku.

Pored Srbije i Republika Srpska je izložena različitim sadržajima hibridnog rata, koje sprovode pojedine države Zapada i islamskog sveta. To se ostvaruje kroz delovanje na političkom, ekonomskom, finansijskom i međunarodnom planu.

Poredeći problem duplih standarda i odnosa tzv. zapadne međunarodne zajednice prema R. Srpskoj i lažnoj državi Kosovo, član Predsedništva BiH Milorad Dodik je izjavio:

„Oni otmu Kosovo od Srbije, nas usmere u neuspešnu BiH i onda pričaju kako nema promene granice. Naravno, to treba prepusti istoriji i vremenu, u ovom trenutku deluje da nema promene. I ne tražim da se granice nasilno menjaju, već kroz dogovor između naroda. I konstelacija odnosa će se menjati, svet nije isti kao pre deset godina, videćemo šta će biti za narednih deset“.

3. Po izjavi za medije premijer Albanije Edi Rama izjavio je da Albanija i “Kosovo” nameravaju da uklone granice, Drač će uskoro postati de fakto “kosovska” luka, a kroz projekat “mini Šengen” može se postići da Srbija prizna “Kosovo”. Na sednici vlada iz Tirane i Prištine, na kojoj je potpisano 14 sporazuma i memoranduma i na kojoj je dogovoreno i da se zajednički obeleži 150. godišnjica Prizrenske lige, kao i da se dovrše svi tehnički detalji za uspostavljanje međudržavnog fonda za finansijsku podršku “Preševskoj dolini” nazire se aktuelna ideja projekta “velike Albanije”.

General Kovač: Vlast u Srbiji gradi infrastrukturu za realizaciju projekta 'velike Albanije' - NATO PAKT I PROJEKAT TAKOZVANE VELIKE ALBANIJE
Foto: Predsedništvo Srbije

Premijer Albanije Edi Rama je naveo i da će projekat “mini-šengena” uticati na bolji život u regionu i da se mora uložiti trud “za veliko priznanje Kosova od strane Srbije”:

” Ono se može postići samo diplomatijom i mudrošću, strpljenjem i sposobnošću da se dobije bitka poput one koja je diplomatska, a ne vojna, kada je Kosovo pobedilo. Sloboda i državnost ne mogu biti dovedeni u pitanje ili se ukinuti, i pripadaju “Kosovu” i nama u Albaniji.”

Ovim rečima ne treba poseban komentar. Svaka slobodna država bi uložila protest i međunarodnim činiocima dala do znanja da se Albanija meša u unutrašnje poslove Srbije.

Vlast u Srbiji to kao da ne vidi nego preduzima strateške mere u izgradnji infrastrukture i otvorenosti granica za bržu realizaciju projekta “velike Albanije”.

Projekat “velike Albanije” jeste najava velike nesreće, razbijanja i razaranja država i nacija na Balkanu. Srbija mora da zaustavi nastajanje “velike Albanije”, kroz očuvanje Kosova i Metohije u svom sastavu i sprečavanje promene granica. Ono što zapad dozvoljava Albancima ne možete zabraniti ni Srbima. Međunarodno pravo i Rezolucija SB UN 1244 su na strani Srbije.

Profesor dr Radoslav Gaćinović, naučni savetnik u Institutu za političke studije kaže za “Novosti” da je saradnja vlasti Albanije i tzv. Kosova vid pritiska na EU i druge pregovarače u dijalogu između Beograda i Prištine:

Albanija je krajem 20. veka ustupala svoju teriroriju za obučavanje terorista koji su potom dolazili da deluju na teritoriji Srbije. Ta agresija se nastavila mirnim, psihološkim i propagandnim sredstvima kojima se utiče na ljude iz Srbije i međunarodne zajednice. To se činilo potajno, a sada su upozorenja sve otvorenija i vrlo je opasno ćutanje međunarodne zajednice pred čijim se očima stvara tlo za “veliku Albaniju”.

Mikele Rizi, komandant mirovne misije NATO na Kosovu i Metohiji (KFOR), svojom konstatacijom da formiranje Zajednice srpskih opština nosi rizik od „bosnizacije“ Kosova što bi moglo da „ugrozi državni entitet Kosova“, stao je na stranu Prištine i prekršio Rezoluciju 1244, saglasni su sagovornici Sputnjika. Rizi je ovo izneo na konferenciji Fondacije NATO odbrambenog koledža u Rimu, uz dodatnu ocenu da je „formiranje Zajednice srpskih opština tačka u briselskom dijalogu Beograda i Prištine – kontroverzno pitanje.“

Albanci misle da su strateški zaokružili teritoriju i izgradili predpostavke da u povoljnom trenutku odcepe taj deo države i pripoje tzv. Velikoj Albaniji. Naravno, to je njihova procena ali to neće ići tako lako jer su ugrozili suverenitet susednih država. U nepovoljnom razvoju situacije Albanija i albanski narod rizikuju da izazovu susedne države i da nestanu kao samostalna država, te da se upravo njihova teritorija podeli između suseda. Albanija nema vojne niti privredne moći da podrži realizaciju tog velikoalbanskog projekta. Računaju na otvorenu i jaku podršku NATO pakta. Postoje države koje prećutno podržavaju ovaj projekat, prvenstveno one koje su pod uticajem globalista i nekih starih velikodržavnih projekata i interesa na Balkanu.

Pre svega to se odnosi na Nemačku, Tursku i sada SAD, nakon dolaska Bajdena na vlast.

Pod plaštom “normalizacije odnosa” između Beograda i Prištine, SAD i Velika Britanija, preko NATO pakta, nastoje da formalizuju legalizaciju okupacije Kosova i Metohije donošenjem tzv. pravno obavezujućeg sporazuma. Na taj način NATO bi postao i formalno sila koja odlučuje o svemu na prostoru lažne države Kosovo a svaki pokušaj zaštite Srba na Kosmetu, od strane Srbije, smatrao bi se “agresijom na Kosovo”, koje bi brzo postalo članica NATO pakta.

O ovoj budućnosti treba da razmišlja srpska vlast i da postane svesna koje dugoročne posledice donosi narodu i državi sa potpisivanjem “pravno obavezujućeg sporazuma” između Beograda i Prištine.

Veliki problem srpskog naroda ogleda se u tome što i u opozicionim partijama, jedan deo bi bezuslovno predao Kosovo i Metohiju.

Očekivati je da će se vlast Srbije pozivati na promašene odluke bivše vlasti, da smo mali i da ne možemo promeniti realnost odluka vodećih sila NATO pakta, kao što se desilo i u vreme priznanja lažne države Kosovo.

Velika sreća srpskog naroda jeste u tome što narod ne misli kao pojedine političke vođe ili neka prolazna vlast.

Kosovo nam ne može niko uzeti ako ga sami ne predamo. To je dovoljan razlog da Srbija nikada ne prihvati mogućnost učlanjenja tzv. Kosova u regionalne i međunarodne organizacije.

Vlast u Srbiji se uporno trudi da ubedi narod da drugog izlaza nema i da baš sad i uskoro treba da se završi Kosmetska kriza, radi “perspektive potomstva”.

Ako je perspektiva u predaji nacionalne teritorije i pomeranju i promeni međunarodno priznatih granica Srbije, onda neka pitaju narod kome je već jasno da se radi o klasičnoj otimačini istorijske nacionalne teritorije i o neustavnom delovanju i potpisivanju sporazuma koji nisu u skladu sa pravom i voljom naroda.

Zapad “pravno obavezujući sporazum” vidi kao međunarodno valjan pravni akt koji bi zauvek srpskom narodu i potomstvu osporio pravo na Kosovo i Metohiju jer bi se granica sa Košara i Paštrika premestila na Merdare, Prepolac i Jarinje.

Zapad ustupak Srbiji priprema jedino u formiranju “Zajednice srpskih opština”, kako bi se to pred narodom prikzivalo kao “rezultat i uspeh pregovora”, kojim se “štiti srpski narod” i svetinje.

Svi odlično znaju u svetu da ako Srbija pristane na legalizaciju odcepljenja lažne države Kosovo da će doći do nastavka egzodusa velikog dela srpskog naroda sa celog prostora Kosova i Metohije. Danas srpski narod na Kosmetu zadržava nada i vera da neće biti ostavljeni i izdani od vlasti svoje države Srbije. Istovremeno i albanski ekstremisti drže se suzdržano jer znaju da će se Kosmet vratiti pod suverenitet Srbije.

Srbija može da se nađe u situaciji da se, posle potpisivanja takozvanog obavezujućeg sporazuma, na administrativnoj liniji prema južnoj Pokrajini nađu Kosovske oružane snage, kao deo NATO strukture. To je iznenađenje za neke neuke političare i njihove plaćene analitičare, koji ponavljaju izanđale mantre sa Zapada na skoro svim televizijama sa nacionalnom frekvencijom.

Problem je u tome što vlast u Beogradu skoro 20 godina postepeno čini sve da servilno ispunjava naloge SAD, Velike Britanije i Nemačke, a da istovremeno osporavaju ista ta prava Republici Srpskoj u ime “lažnog i dirigovanog mira”. U takvom miru se na dva mesta paralelno urušavaju vitalni srpski nacionalni interesi.

Većina Albanaca zna da lažna država Kosovo i njene institucije neće dugo trajati i pitanje je okolnosti i vremena kada će sve to biti poništeno, a srpska zastava će se ponovo zavijoriti na Šari i Prokletijama. Kosovo i Metohija su prema Ustavu Srbije, deo srpske države, što je potvrđeno Rezolucijom 1244 Saveta bezbednosti UN. Zbog toga nelegalno formiranje takozvanih Kosovskih oružanih snaga može biti samo još jedan korak ka produbljivanju nestabilnosti i realno predstavlja pretnju za mir i stabilnost na Balkanu, u procesu mirne reintegracije i povratka suvereniteta Srbije nad pokrajinom. Srbija treba da učini sve da se proces pregovora vrati pod okrilje UN, u skladu sa Rezolucijom 1244 SB UN. U skladu sa tim potrebno je da se u sastav snaga KFOR-a uključe i oružane snage drugih države koje nisu članice NATO. Nedopustivo je dalje puzajuće ispunjavanje naloga i zahteva NATO i urušavanje vitalnih srpskih nacionalnih interesa.

Lažna je dilema “da li trebamo živeti za svoje dedove ili unuke”, kao i “nebeska Srbija ili budućnost”.

Srbiji treba i jedno i drugo, poštovanje predaka za budućnost i dostojanstvo potomstva. Bez časti i ponosa na svoje pretke nema budućnosti.

Da se srpski narod kroz istoriju rukovodio logikom “boljeg života” i zaboravljao veru i duhovne vrednosti, danas verovatno ne bi bilo ni srpskog naroda niti Srbije. Taj slugeranski i podanički karakter nije u duši srpskog naroda.

Dobro je da političari odustanu od tih “materijalnih argumenata” jer ih narod ne razume i neće im poverovati. U tim rečima će prepoznati njihovo poltronstvo, poniznost i izdaju nacionalnih interesa. Niko nema pravo da oduzme i uzurpira pravo naroda na njegove odluke.

Većini političara i stranaka narod ne veruje i stalno živi pod opterećenjem u kojoj meri će oni izneveriti javno data obećanja.

Blaženopočivši mitropolit Amfilohije Radović o potrebi očuvanja Kosova i Metohije na litijama, povodom odbrane svetinja u Crnoj Gori rekao je: „I dok bude bilo poslednjeg potomka ovoga naroda, da kažemo da je Kosovo naša zenica, da kažemo da je Kosovo srce našeg srca, da je Kosovo naš sveti grad Jerusalim i da se mi njega kao svoje duše i sudbine svoje ne možemo odreći, ni u ovom zemaljskom životu niti u onom Božijem neprolaznom.“

prof. dr Mitar Kovač, general-major u penziji EVROAZIJSKI BEZBEDNOSNI FORUM

Naslovna foto ilustracija (Foto: instagram, Printscreen, Pixabay)

IZVORI:

1. Grupa autora, Priprema i izvođenje protivterorističkih dejstava na Kosovu i Metohiji 1998. godine, Institut ratne veštine, GŠ VSCG, Beograd, 1998.g, str.10-16.

2. http://www.pravda.rs/2018/6/3/dodik-otmu-kosovo-pa-pricaju-da-nema-promena- granice/

3. http://www.vijesti.me/svijet/protest-u-skoplju-protiv-promjene-imena-drzave-i- albanskog-jezika-zapaljena-zastava-eu-972504

4. https://www.novosti.rs/vesti/politika/922636/cetiri-temelja-veliku-albaniju-vlade- pristine-tirane-zajednickoj-sednici-potvrdile-opasan-plan

5. https://rs.sputniknews.com/analize/202010011123495552-nato-se-grubo-umesao-u- status-kosova-/Pravdapravda.rs

0 0 glasovi
Glasanje za članke

Ostavite komentar

1 Komentar
Najstarije
Najnovije Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Mio
Mio
3 godine pre

Vucic nije srbin, on je VLAH! Gadi mu se bolesno srpstvo!