O Šumadijskoj rasi, koja je nestala u bunama i ratovima, u epidemijama i našim mirovima

O Šumadijskoj rasi, koja je nestala u bunama i ratovima, u epidemijama i našim mirovima

Gledamo danas Saška i ja sa Kosmaja Šumadiju, kolevku izumrle Šumadijske rase, koja je nestala u bunama i ratovima, u epidemijama i našim mirovima i čiji su se ostaci danas, u tragovima, rasuli po gradovima, da u njima ne umre Šumadijska rasa, nego svaka rasna crta u Srbima uopšte.

O Šumadijskoj rasi, koja je nestala u bunama i ratovima, u epidemijama i našim mirovima
Foto: Milan Milenković

Nikada, u istoriji Srba, niije nikla tako snažna, samosvesna, tako u tlo ukorenjena rasa, čija su htenja i pregnuća daleko nadilazila njen broj.

Istina: bilo je u našem narodu i drugih rasa, ali ni jedna nije tako ludo i besmisleno trošena za bemislene državne ciljeve, od oslobođenja “Stare Srbije”, do stvaranja Jugoslavije. Čitava mišićna snaga jednog naroda, čitava njegova biomasa, nestala je za ciljeve kojih se deca više i ne sećaju.

Makedonija i Kosovo su otperjali, Sandžak se sprema, a stvaranje Jugoslavije, kao države svih Srba, završilo se tako što je u njoj bilo svih Srba, sem onih koji su iskrvariili za njeno stvaranje.

Ja, sa mojim precima, ne pripadam toj rasi, mi smo planinci sa Kopaonika, ali me to ne sprečava da vidim veličinu Šumadijske rase.

Ona danas tiho počiva po grčkim grobljima, ili pobijena tifusom, satrvena u dve okupacije.

Posle nje, Šumadiju i Srbiju su naselile druge rase Srba, koje se nisu ukorenile, a i neće, jer naseljavaju gradove.

Bluz izumrle Šumadijske rase

Već danas, Srbija je pustinja između gradova, zemlja koju više niiko ne doživljava kao otadžbinu, nego samo kao prebivalište, ako može privremeno.

Noć pada na Srbiju: ne puše se odžaci u Koraćici i Nemenikućama, nema svetala u prozorima sela, tiho i stidljivo uklopljena u prirodu, sela koja se vide tek kada se u njih uđe, ustuknula su pred osvetljenim gradovima, koji su čelik i beton podigli nasuprot, za inat prirodi.

Tu, gde je nekad vrvelo od života, sada je pustinja.

Noć pada na Srbiju i ja, sa svojih gotovo šezdeset godina, njenu novu zoru neću videti.

O Šumadijskoj rasi, koja je nestala u bunama i ratovima, u epidemijama i našim mirovima

Pratite emisije Milana Milenkovića svakog radnog dana od 20h na Jutjub kanalu Radio2M ili čitajte Milanov blog

0 0 glasovi
Glasanje za članke

Ostavite komentar

0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare