Alimpić: MORATORIJUM je dogovor da se RUDNIK OTVORI, samo sa izmenom datuma.

Izvor:
Politički.rs, Foto: Privatna arhiva, Printscreen, Pixabay

Upozorenje: nije za osetljive i one koji ne čitaju duže od tri rečenice

Pošto smo strpljivo sačekali predstavljanje izuma „topla voda 2.0“ red je da se neke stvari kažu jasno, onakve kakve jesu.

Piše Marija Alimpić

Rio Tinto je prolazna pojava u Srbiji. Tu je još tušta i tma štetnih projekata, lešinara sa svih strana sveta (o da, čista egzotika) i naš najveći problem – domaća logistika.

Evo već par dana gledam i ćutim (koliko mogu) da vidim šta će i dokle će, vlast, opozicija (svaka čast retkim izuzecima) i mladi spasioci nvo.

Kako god izgledalo, prašina se sleže polako jer se zahtevi i želje prepoznaju.

Ko to zavarava narod Srbije, a da godinu dana sam nije u stanju da zaključi manjkavosti recimo PPPPN-a?

MORATORIJUM nije rešenje. Naprotiv, samo raspravljanje o moratorijumu je ništa drugo do dogovor da se rudnik otvori, samo sa izmenom datuma.

Preko sto puta smo ponovili do sad da bilo kakav dogovor i razgovor i rudniku znače otvaranje rudnika. Pre neki dan moratorijum je predložio vođa lično, a koliko danas, sasvim očekivano, predvodnik kreni-stani. I ne samo on, ima ih još, nek se sami prepoznaju i promene taj neodrživi stav ako im je do ičega stalo. Verovatno će se naći negde na sredini, kao i do sad.

Moratorijum predlažu i neke opozicione partije. Dovoljno je samo jednu stvar da kažem pa da shvatite da je onaj ko predlaže moratorijum unapred spreman da krši zakon Republike Srbije kao i međunarodne zakone na koje smo se sami obavezali i da je očigledno spreman na dalji dogovor. Da li je to tek tvrđenje pazara ili odrađivanje već utvrđenog pazara, više nije ni bitno.

Ako znamo da u Rađevini i Jadru živi preko 150 zaštićenih i strogo zaštićenih vrsta i da ih osim zakona RS štiti i Bernska konvencija jasno je da se tu ništa ne sme graditi, posebno ne rudnik, ni sad ni nikad. Dakle, ko predlaže moratorijum mora da zna da će isti slučaj biti i za 20, 50 i 100 godina. Samo ćemo problem prebaciti na našu decu i unuke iz pristanak da svi živimo u stalnom strahu i oprezu na taj dogovoreni broj godina. Pa ko to želi?

Dalje, danas je konačno posle godinu dana bavljenja temom, mladi wannabe vođa uspeo da skapira o čemu Zvezdan i ja govorimo godinu dana i koje su to mane Prostornog plana područja posebne namene. Pa bravo! Znači ima jedan među vama sposoban koji je uspeo da to shvati. Svakog ko bi sad da napiše komentar neka pregleda sve intervjue koje smo Zvezdan i ja dali, a onda neka pokuša da nađe bar jedan pre današnjeg dana u kome taze doktor ume da kaže šta je tačno problem, iako je to njegovo stručno polje a ne moje.

Kako to da smo sad najednom svi zaboravili Studiju procene uticaja na životnu sredinu?

Ovaj projekat ne može da proće zbog životne sredine. Tačka.

Mada, ne očekujem da će mnogi ovo želeti da shvate jer im je ispod radara prošlo i da nam je isti taj sredio Zakon o referendumu bez cenzusa i nemoguću narodnu inicijativu, prećutao Zakon o rudarstvu i mnogo još šta.

Hajdemo dalje, zašto i čemu uporno priča o odšteti? I ko to nas sad spasava od nepostojeće odštete i zašto, u čiju korist?

Više puta smo elaborirali da odštete ne može biti od nas ka kompaniji, ali da kompanija itekako treba da plati odštetu, na prvom mestu zbog štete po životnu sredinu, a razloga ima još. Nemojte da na kraju otkupljujemo Rađevinu i Jadar kao što smo onomad kupili jedan “parkić” u Beogradu. Neće da valja.

Prostorni plan područja posebne namene je usvojila Vlada Republike Srbije i može da ga poništi ona i samo ona, niko drugi, nikakvo veće staraca, starleta i plagijatora.

Nemojte nas više pitati zašto nismo svi zajedno. Shvatite ne može, nije isti cilj, nećemo mi da ponavljamo vučićevske fiks ideje, da se smeškamo sa onima koji otvoreno rade protiv interesa ove zemlje, sa onima kojima je u redu da se odreknu dela NAŠE zemlje, koji sebi daju za pravo da predlažu moratorijume, da obmanjuju, lažu, nećemo da ovima na vlasti nudimo izlaz, nikome, ni na lokalu ni na republičkom nivou.

Kako to samo KORS i ZJR traže da krivci odgovaraju krivično i materijalno? Kako to samo nama nije dovoljno da se daju ostavke?

Kako to da niko ne uzima u obzir Prirodu i živi svet i samo svako kmeči „a gde ću ja“?

Dokle egoizam? Dokle neuki poliuntelektualci da se nameću svima i predlažu pogubna „rešenja“?

E pa ovako, ovo udruženje i naši najbliži saradnici ne pristaju ni na kakve gluposti i dogovore, ma ko da ih predlaže. I nemojte od nas očekivati ništa manje od toga.

Ostali mogu da porazmisle dok im još nije kasno ako su iole iskreni i da shvate da se valjanjem u blatu, osim prljanja, ništa ne postiže.

Na delu je tipičan pokušaj izdaje nacionalnih interesa i kao takav će se i tretirati.

Još napominjemo, Skupština Srbije gotovo do juče nije znala ni da postoji projekat „Jadar“. Ne znaju oni ni sad ništa, nije im to posao.

Ergo, Vlada Srbije koja je donela Uredbu o usvajanju Prostornog plana područja posebne namene za projekat „Jadar“ može to da ukine koliko na sledećoj sednici Vlade Republike Srbije, čemu uopšte Skuptšina? Zašto prebacivanje težišta na drugo telo?

Danom usvajanja moratorijuma ušli bismo u dužničko ropstvo prema Rio Tintu jer bismo im nagovestili da je dozvola odštampana i da se samo čeka da istekne određen broj dana.

NEMA KOMPROMISA

NEMA DOGOVORA

NEMA MORATORIJUMA

NEMA ODLAGANJA

Marija Alimpić,

Zaštitimo Jadar i Rađevinu

0 0 glasovi
Glasanje za članke

Ostavite komentar

0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare