I po ko zna koji put “tu knezovi nisu radi kavzi” – THE SOUND OF SILENCE

Izvor:
Politički.rs, Foto: Pixabay, Wikipedia

Preuzeti sa Fejsbuk stranice Vladana Vukosavljevića

THE SOUND OF SILENCE

Uveren sam da je odluka o davanju autokefalnosti raskolničkoj MPC i o “ustupanju”/poklanjanju imovine SPC toj verskoj organizaciji, duboko pogrešna sa verskog, kulturnoistorijskog, psihološkog i političkog stanovišta.
O tome sam proteklih dana pisao i govorio koliko sam bio u prilici.

Piše Vladan Vukosavljević, Foto: Privatna arhiva

Isto su radili i drugi ljudi, neveliki broj, ovde na Fb ali i na Tviteru i ponekom Ju Tjub kanalu ili internet portalu.

Dakle, čulo se izvesno brujanje koje je odražavalo nezadovoljstvo.

Sada novi događaji brzo zamenjuju stare i sva je prilika da će priča o srpskom odricanju od sopstvene istorije, vere i tradicije u svojoj kolevci, kako god da se ona danas zove, proći tiho i nezapaženo.

Bez većeg osećaja stida, nemanjićko-vardarska struktura našeg identiteta, pala je šapatom.

Ovo malo nas što je govorilo, činilo je to glasno i jasno. Oni koji su podržavali takav stav takođe su bili odlučni i jasni.

Ipak, zanemeli su mnogi. Tišina se, poput magle u Karpenterovom filmu, zavukla u sve pore i uglove društva.
Glasno ćute episkopi i niže sveštenstvo i monaštvo SPC, ćute SANU, Matica srpska, Univerziteti i fakulteti širom Srbije, elektronski i pisani mediji, njihovi urednici i vajni komentatori, celomudreni i samozaljubljeni profesori, ti profesionalni solitelji pameti svima i u vezi sa svakom temom, pokondirena i šupljoglava, precenjena i prepotentna srpska “elita” iz industrije zabave, reditelji, glumci, scenaristi, dramaturzi ali i uglavnom nadobudni slikari, vizuelni umetnici, sujetni muzičari, gordi dirigenti, pompezni pevači, igrači.

Kada se ne kolju oko para na konkursima i oko budžeta stranih i domaćih fondova, srpski kulturni poslenici uglavnom spavaju mrtvijem snom, uljuljkani u rasprostranjenu iluziju o sopstvenom značaju.

Ćute književnici i pesnici, pravi i lažni kovači i tumači sopstvenih i tuđih emocija.

Ćute sportisti, “veliki vernici” sa istetoviranim krstovima i Ostrozima.

Tihuju uvodničari,influenseri, komentatori, voditelji, gutači vatre, budisti, džudisti.

Zanemela je “nacionalna” srpska “opozicija”, veliki bukači na male teme, profesionalni Srbi snažnih zamaha i malih učinaka, večiti lovci-skupljači budžetskih para.

Ćuti Srbija.

U jedan od velikih uspeha Titove antisrpske politike, bez sumnje spada i skoro potpuno brisanje narodne svesti o istoriji srpstva u Staroj Srbiji i o tome šta je Maćedonija za Srbe. Plodove tog truda u punom svetlu vidimo danas.
Bojim se da već sutra može biti slično kada počne eskalacija zapadnih pritisaka u vezi sa KiM.

Ta tema je prisutnija od Makedonije u svesti ljudi i razumno je očekivati da će otpor pritiscima za priznanje biti veći. Pitanje je samo koliko veći.

Duga i tužna priča je ona o ružnom i velikom posrtanju pretežnog dela srpske društvene “elite” koja to zapravo nije. Osim izolovanih ada tu i tamo, odnela ju je i sprala reka istorije.

Danas smo tu gde smo. Jasno vidimo sopstveni, precizni odraz u ogledalu povesti.

I po ko zna koji put “tu knezovi nisu radi kavzi”.

A da li je “sirotinja raja” rada ičemu, saznaćemo onda kada se najmanje budemo nadali.
Od nje uvek sve i počinje…

0 0 glasovi
Glasanje za članke

Ostavite komentar

1 Komentar
Najstarije
Najnovije Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
FLU
FLU
1 godina pre

A što bi se naše institucije bavile crkvom, što pojedinci koji nisu religiozni? Da brane vašu poziciju? Ovo je sekularna država. Vi ste dovoljno ćutali, ne brinući o našim potrebama kad ste bili na vlasti. Red je da vas zaboravimo. Po zasluzi.