Najveći trik koji su NVO izvele je kad su ubedili narod da nije važno odakle dolazi novac

Izvor:
Politički.rs, Foto: Društvene mreže

Preuzeto sa Fejsbuk gupe “Zaštitimo Jadar i Rađevinu”

Rokfeler (i slični) su shvatili da po godišnjoj ceni jednog vojnika okupatora u Iraku i Afganistanu mogu da kupe celu organizaciju u nekoj državi koja će da zastupa interese krupnog kapitala. Vojnik uz to izaziva otpor i ne može se iskoristiti rudno bogatstvo u uslovima stalne pobune, dok finansirani igrači treba samo da skrenu pažnju javnosti sa pljačke na neku drugu stranu, u krajnjoj liniji da prave rijaliti.

Piše Nikola Radovanović, Foto; Facebook

Džon Rokfeler je nameštajući igru u naftnom biznisu postao najbogatiji čovek na svetu.

Kako je “prešao igricu” u svom sektoru?
Tako što je igru namestio.

Njegov Standard oil zauzeo je oko 90% tržišta i stvorio monopol, potpuno uništivši konkurenciju. Posle decenije borbe američko ministarstvo pravde je uspelo da dokaže nezakoniti monopol i razbije kompaniju, ali Rokfeler je ipak zadržao ogroman uticaj a i 1913. smislio je način kako da sačuva svoje bogatstvo od oporezivanja kroz VEKOVE, i kroz svoju fondaciju nastavi da širi uticaj i “namešta igricu”.

Džon D. Rokfeler, Foto: Wikipedia

I njegovi sinovi su 1940. osnovali svoju Fondaciju braće Rokfeler.

Teško je ukratko opisati sve, suština je da im je danas u fokus Zapadni Balkan i Kina (najveći protivnik Amerike koji im u ovoj deceniji preuzima dominaciju svetskom privredom).

Fondacija Rokfeler se zatim (zajedno sa Fondacijom Bila Gejtsa) bavi i rešavanjem pitanja gladi u Africi preko upotrebe GMO hrane, finansiranjem Monsanta i Bayera (sad su jedna kompanija).

Srbija jedina u Evropi ne dozvoljava uvoz i proizvodnju hrane sa GMO, što može da bude najbolja preporuka za našu hranu, reklama, koja se NE KORISTI, verovatno jer se sprema liberalizacija uvoza (“pod uslovom da bude jasno označeno, jadni mi moramo zbog ulaska u EU 2067”).

Čak je i Gardijan pre nekoliko godina pisao kako ove fondacije svojim finansijskim uticajem podrivaju strategije UN agencija i država u segmentima borbe protiv gladi ili bolesti.

Pisali smo o predsedniku Burkine Faso Tomasu Sankari koji se par nedelja pred atentat usprotivio zapadnom kolonijalizmu baš rečima “Ko te hrani taj te kontroliše”.

Rokfeler, Soroš, USAID i desetine sličnih zapadnih fondacija plasiraju velike sume novca u civilno društvo zemalja u razvoju, ali i svakom ko sutra može da ima bilo kakav uticaj na zakone ili politiku tih zemalja. Ako plaćaš sve igrače, svejedno ti je ko će da pobedi na izborima, svi su tvoji. Svejedno ko će da nadzire njihov rad, i oni su tvoji.

Napravljena je simbioza vlasti i onih koji govore da su protiv vlasti a viđeni su kao moguća sledeća zamena.

Ovo nije samo izum Balkanaca, na primer jedne godine je samo Soroševa fondacija objavila direktna plaćanja koja je imala prema 300+ članova parlamenta EU (od 750).

Slika Soroševog sina sa timom A u Ohridu govori u prilog tome, gde se vidi ko je tu od njih najopušteniji, a ko je gazda.

Instagram

Volju Zapada o stvarima koje im donose profit sprovešće tim A ili tim B. Kupiće i tim C.

Ova naša srpska žaba je čudo, kako još nije skuvana. Naravno, ima tu i obećavanja tima A i B Zapadu ko će bolje da ispuni želje.

Savo Manojlović i “Kreni promeni” su samo završni deo projekta NVO hobotnice koji traje više od decenije.

Učio je dugo kako se fondaši u “Građanskim inicijativama” (pretpostavljam da će taj deo pokušati da prikrije, malo su tu nezgodne finansije i akcije za budućeg političara koji pokušava sad da glumi centar), u “Srbija u pokretu”, odradio kurs za kampanje na Harvardu, napravio svoju organizaciju UZUZ…

Savo pre Save je Marina Pavlić sa “Srbija u pokretu” (Savo je tu bio privezak), ali se ona i pored izdašnih donacija nije probila sa online peticijama, dok je Savo tu imao više uspeha jer se nakačio na nesreću naroda sa litijumom.

Online peticije koristi za prikupljanje baze mejlova koje će kasnije koristiti u političkoj karijeri.

Zaštitimo Jadar i Rađevinu je Savo kontaktirao “da nam pomogne sa online peticijom”. Odbili smo, rekli da ako je već pravnik, i ako već godinama ima organizaciju za zaštitu ustavnosti i zakonitosti, onda može da pomogne pravno, jer smo tad kretali u rad na žalbi za Bernsku konvenciju. Lik je nestao.

U online peticiju je po svaku cenu gurao Miroslava Mijatovića (pisali smo već o njegovoj ulozi), iako nam je sam rekao da “zna ko je Mijatović, ali nema veze, on mora da bude potpisan”.

Tu je stigla potvrda da uloga koju je Savo odigrao oko Parkića na Banovom brdu nije slučajna (posle godinu dana borbe građana, koji su zaustavili radove a Savo se naknadno pojavio, Savo je odradio genijalno rešenje sa Vesićem da grad nadoknadi štetu investitoru drugim placem – nikad nismo dobili odgovor koji je to plac dat, koliko vredi, koliko je sve građane Beograda koštalo da se sve zataška i Vesićevi opštinari sa Čukarice izvuku).

Pobeda za slikanje koju smo svi mi debelo platili.

Još jedna potvrda da centrala može jednom da pogreši ali ne 100 puta desila se sa blokadama, kad je neočekivano na ulice Srbije izašlo 100k ljudi. Da se Vučiću ne desi narod pobrinuo se Savo, koji je najavio da će pozvati ljude da se povuku ako se ispune dva zahteva: Zakon o referendumu i o eksproprijaciji.

Narodu je rekao da je ispunjeno. A nije.

Kod referenduma nema više cenzusa (pa tako može i sutra Kosovo da se ukine iz Ustava bez izašlih 50%), a eksproprijacija je moguća, po Zakonu o rudarstvu.

Ispada da su ljudi izašli na ulice da bi se Savo reklamirao.

Ukidanje projekta Jadar početkom januara je odrađeno da bi se krajem januara Srbija izjasnila po našoj tužbu u Strazburu – da je projekat završen, a i zbog blizine izbora. Znamo već kako će pokušati da ga nastave, ali Strazbur je pročitao te namere pa će još nadzirati Rio Tinto.

O Savinoj igri sa Moratorijumom na litijum i bor (ne zabrana, nego samo moratorijum) sam već rekao da je u pitanju podvala koja samo obezbeđuje 20 godina fondašenja i zarađivanja na temi.

Obratio sam pažnju i ko je tih dana govorio u prilog Savi, da ne smemo da zabranimo budućim generacijama da kopaju “kad se nađe neko ekološkije rešenje”. (Pozdrav za Ponoša. Dvoje su se tako smuvali)

Potvrda je i ova nova donacija Rokfelera od 60k dolara, dok ostale donacije nisu dostupne, ali koliko su imali kao “Srbija u pokretu” govori da će sad imati još više.

I pored toliko novca se traži od srpske sirotinje da finansira akcije “Kreni promeni”, i plati nalepnice (500 dinara za 10 komada?) koje će sami donatori posle da lepe. U videu se kaže “svaka naša akcija je pokrenuta donacijama pojedinaca”. Rokfeler se prećutkuje.

Pretpostavljam da se radi na širenju baze aktivista koji će sutra biti baza za odbore u političkoj kampanji širom Srbije.

“Sukob” sa Mitrovićem je dobro osmišljen rijaliti, marketing (tipa Karleuše “samo nek se priča o meni”) za oba aktera, i opet win-win za obe strane.

U februaru je ionako bio najavljen kraj Zadruge.

Novi projekat je sigurno već spreman (sad i penzioneri bulje u telefone).

Pinku neće oduzeti nacionalnu frekvenciju, neće se više ni dovoditi u pitanje kao što sad niko više ni ne spominje kako to da je eksproprijacija moguća i kako to da za referendum o Kosovu može da odluči i dva glasača. Biće ovo samo još jedan rijaliti koji ćete moći da gledate iz studija Hepija u Zemunu (pošto javni servis RTV i Gojgićka tamo snima, ne smeta Peconi u susednoj prostoriji.

Koliko se plaća zakup Hepiju? Tj, mi koliko plaćamo?)

Ovaj tekst je izazvan fondaškim ubijanjem aktivizma. Teško stanje naroda, koji je pod stalnim napadom vlasti na opšta dobra svih nas, civilni sektor koristi da se dočepa sve većih donacija sa Zapada, ne boreći se da spreči štetu nego samo za to da se do penzije “bore”.

Posebno je revolt izazvao maneken Rokfeler braća fondacije, Dojčinović svojom izjavom o Asanžu.

Asanž je Prometej slobodnog sveta, kojeg je licemerni “demokratski svet” izdao, najverovatnije baš zato što nije glumio, i nije bio fondaš.

Više je učinio jedan Asanž za istinu nego svi novinari sveta zajedno, koji nisu imali obraza ni da se pobune da ga spasu razapinjanja na krst.

Posle decenije provedene u 4 zida biće izručen Americi gde ga čeka još gori tretman do smrti, ali nema protesta, nema miliona ljudi na ulicama Londona i demokratskog Zapada, a domaći fondaši znaju ko ih finansira i šta za te pare moraju da rade.

Foto: Pixabay/ hafteh7
0 0 glasovi
Glasanje za članke

Ostavite komentar

0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare