Nema naroda koji nije pustio krv zbog evropskih „vrednosti“, onda dođu ovi izrodi i kažu da je to naš put

Izvor:
Politički.rs

Kada bih pisala o zločinima koje su nad nama sproveli nosioci evropskih „vrednosti“ objava bi bila predugačka i verovatno bi se na pola zgadilo većini, na stranu što bi dobar deo to čitao kao naučnu fantastiku jer ko još uči istoriju.

Piše Marija Alimpić, Foto: Privatna arhiva

Zamislite kada bih tek pisala sva zla koja su naneli po celoj planeti, pa to bi već morao biti feljton.

Nema naroda koji nije plakao i pustio krv zbog evropskih „vrednosti“.

Države koje su legalno ubijale, izrabljivale, ponižavale i krale sve one koji su „drugi“, dakle manje vredni u svakom pogledu.

Države koje su otimale teritorije, od naroda, životinja i za svoju pohlepu ubijale svaki oblik života na i u njima.

Države koje su legalizovale trgovinu ljudima i ropstvo.

Sve svoje zlo i prošlo i današnje finansirali su upravo onim što su ne samo pokrali nego nasilno otimali.

Države koje i dalje rade sve to isto samo se to sve zove drugačije sve ono što su ukrali nazivaju „vrednostima“ kojima sada i mi koji smo uvek bili žrtva treba da težimo.

Treba da molimo Evropsku uniju da nas pusti da uđemo u njihovo predsoblje kako bismo mogli svakodnevno da ljubimo čizme potomcima ubica srpske dece. Mi, potomci onih koji su našu današnju kakvu-takvu slobodu platili krvlju na tolikim stratištima gde god se živeli.

Nikad ove „razvijene“ države a i njihovi narodi nisu priznali svoje zločine ni za njih odgovarali.

Ako je i bilo neke pravde na svetu od kraja XIV veka je počelo njeno serijsko i masovno ubijanje. Svakog dana.

 

I sada dok ja ovo pišem a vi čitate, neko negde pati u nekakvom rudniku jer je potrebno Evropi i Americi da svaka porodica ima bar jedan automobil više no članova, na nekoj plantaži neko radi ceo dan za svoja dva dolara a možda ni toliko, radnik u Srbiji u logor-fabrikama ne sme da pije vodu kad je žedan nego kad mu se dozvoli, dok vam se smeška radnica u Maksiju se nada da su deca dobro jer ako nisu i ako im nešto treba majku na telefon dobiti neće, neka druga majka neke druge gladne dece odlazi u ništa bolji Lidl da kupi dopingovano pile iz poslednjeg ledenog doba jer samo to može da priušti i to ponekad, a deca su gladna, rastu, dok neka druga na žalost ili na sreću ne može da priušti ni tu nemačku svraku, neko u Indiji bere čaj za „zemlju čaja“, Englesku a neko kakao za „zemlju čokolade“, Belgiju…

Onda dođu ovi izrodi i kažu da je to naš put, da stremimo da postanemo šta? Zločinci?

I svi se u tome slažu i vlast i nazovi opozicija. Onih što su protiv EU puta (a mogu se na prste jedne ruke nabrojati) nam nekako dođu kao dekoracija jer su protivni samo deklarativno, ne i aktivno.

Nema ovo veze ni sa kakvom rusofilijom niti sa bilo kakvom drugom ljubavi sem prema pravdi i istini. Samo osoba kojoj je potrebna stručna pomoć usled nekog oblika poremećaja može da sve ovo gore navedeno predstavlja kao nešto za bilo koga dobro i da pljuje po Rusiji koja nije savršena, ni ne odgovara svakome, ni ne mora da nam se sviđa kao što ne mora da nam se sviđa ni bilo šta drugo, ali nikad nije udarila na Srbiju, nikad ničim nije oštetila njen narod, ruska vojna pomoć Srbiji u Velikom ratu najveća je BESPLATNA (pošto vidim da to mora da se podvlači) pomoć ikada u istoriji onda kada naši prađedovi nisu imali ni dugih gaća ni opanaka dovoljno i kad nije pomagala nije odmagala, nije nas ponižavala, nije nas ubijala. I ti bosi i gladni prađedovi nisu otrčali Nemcima nego su čuvali to svoje parče zemlje jer su znali da sloboda nije kad ti neko nešto da pa makar ti dali i svega.

Koliko je ruskih oficira poginulo u srpsko-turskim ratovima od 1876. do 1878. oslobađajući istočnu i južnu Srbiju pred Berlinski kongres da bi našu državu proširili, a ne svoju, rusku?

Eto toj „neprijateljskoj“ Rusiji sada mi čiji politički uticaj ne dopire ni do iza ćoška treba da pokažemo šta tačno? Kako se biva nečovek?

Crkvu su nam zauzeli neki ljudi budi Bog s nama, sreća pa nemaju uticaj na veru, nadu i ljubav. Ali samo zato što vera, nada i ljubav nisu profitabilne, ne možeš ih ni dati ni prodati.

Svako ko može da kaže da je nama mesto u toj uniji samoproklamovanih evropskih zemalja, od kojih se svaka koja se tu smatra bitnom „izgradila“ na zločinima koje ne da nikad nije prestala da čini nego njihove počinitelje redovno i nagrađuje, je ne samo izdajnik srpske zemlje i naroda nego je izdajnik ljudskog roda, pravde i istine i gori od tih krvnika jer kao neko ko dolazi iz žrtvenog i stradalnog naroda hoće da bude jednak dželatima sopstvenog naroda.

Samo apsolutno dno i ljudsko blato može da glorifikuje zlo i da teži njemu i to vam zaista i otvoreno i mislim i Vučiću i Zorani i jadnoj Brnabi koja nema kapacitet ni da stigne do ovog dela teksta, i tebi Đilase i tebi Marinika i tebi Grboviću mlada zvezdo krvavog evropskog neba i svim jadnicima koju su saterani u koaliciju Moramo jer sad moraju da odrade što su ručkali pa težnju ka zlu pravdaju levičarenjem, ali i vama lažna srpska opozicijo koja stidljivo tek tu i tamo kao seoska mlada prozboriš po neku i tebi Filipe Karađorđeviću kome ćemo ipak oprostiti i Jugoslaviju ako treba samo da više ništa ne diraš i ne radiš među Srbima i da ne potežeš previše kumu Liz, zauzeta je ovih dana, treba Toni Blera da proglasi vitezom, i da ne trošiš previše te iste ljude koji, kako kažu zli jezici, savetuju i tebe i onog što je pola čovek pola peticija a kapaciteti su mu kao i Brnabini, jer njemu treba više pomoći sad zbog čega ćemo morati da sami organizujemo jednu ozbiljnu peticiju, da mu se pomogne.

Vi svi da ste iole ljudi, makar greškom neki delić ljudi, ustali biste protiv svega gore navedenog. Umesto toga vi ćete sutra ljubomorno iz prikrajka gledati i zavideti Vučiću kome je pripao najveći deo Šolcove fašističke čizme.

I na kraju isto ovo mislim i Prvoslavu Periću, kojekuda poznatijem kao Porfirije, koji ne ostavi ni jednu jedinu crkvu Srbima u toj „makedoniji“ da se bar negde mogu Srbima osetiti. Osim što si izdao i pocepao crkvu i uveo podelu i raskol u sam narod što nikad ni jedna crkva svojim vernicima nije uradila, trebalo bi da javiš u Maticu srpsku da si uspeo da promeniš i značenje reči „jednoglasno“. To više ne znači kada svi prisutni glasaju za isto, nego kada jedan sam glasa i donosi odluku, u ovom slučaju lično ti Periću.

Episkopi ćute, tu je samo lajfkouč biskup Griša naš nova Saveta za „kako da volite sebe“. Neka, ćutite. Ima ko će da govori. Svakom svoje ili ako bolje razumete blagoglagoljivi francuski – chacun à sa façon.

„A sada ostaje vera, nada i ljubav, ovo troje; ali od njih najveća je ljubav“, po rečima apostola Pavla, kao apsolutna istina, jedina vredna svega što činimo.

4 1 glas
Glasanje za članke

Ostavite komentar

1 Komentar
Najstarije
Najnovije Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Branislav
Branislav
1 godina pre

Odl8can tekst i pravo u centar , sve pršti.