Višeslav Simić: Moskvo, ne veruj suzama (beogradskim)!

Izvor:
Politički.rs, Foto: Facebook, Printscreen YouTube

Zvanični Beograd

i beogradske kulturne i crkvene

”elite” ne samo da nisu prijateljske[1]

već su neprijateljske!

Već je preko 100 godina od kada je lažna beogradska crème de la crème, posle otimanja javnih i zajedničkih srpskih poslova, prigrlila etičko zamiranje i razdruživanje sa moralom tako grozničavo da se ta zaraza polako izlučila u psihu svih pripadnika našeg naroda koji zavise od te vladajuće kaste. Takođe je prezasitila kako Državu tako i Crkvu, obe skoncentrisane u tom glavnom gradu odvratnosti koja pustoši i truje naš zajednički uspostavljeni ustroj, opoganivši svaku narodnu ustanovu do nemogućnosti opstanka.

Piše dr Višeslav Simić, Foto: Printscreen YouTube

Do sada je bila smrtonosna uglavnom za Srbe i (donekle) za ostale Jugoslovene, ali je njena kužna trulež zagrebla sada i Rusiju, za koju danas može biti štetna poput onog zajedništva od pre oko jednog veka.

Moskva bi danas imala potpuno pravo da zapita Beograd: ”Prijatelju, za šta mi dođe?”[1]

I to ne samo zbog toga što će uskoro, uprkos brojnim izdajama, Beograd bestidno stići u Moskvu da traži ruski plin po najjeftinijoj mogućoj ceni, već i zato što će Balkanska Bludnica opet zaigrati Ples sedam velova u pokušaju da ponovo zavede Rusiju u ”partnerstvo” kojim će se samo osigurati nastavljanje već predugovečnog vladanja beogradskih partokratskih i kleptokratskih struktura moći koje služe NATO-EU-SAD.

U svakom prirodnom jeziku – koji je omiljeno sredstvo beogradskih ”elita” kada su primorane da ili mole nekoga ili prete nekome – reč ”Brat” je jedna od najmoćnijih. Te ”elite” vole da je koriste kao najprimamljiviji mamac pri opisivanju svojih odnosa sa Rusijom – ili kada mole Moskvu za pomoć, da bi obezbedili svoje privilegije, ili, u svrhu ostvarivanja istog tog cilja, kada prete Zapadu svojom glumom ”Ljubavi prema Rusiji”, kada ih Zapad previše pritisne (i prestravi ih!) da delaju protiv istinskog interesa prezrenog i zatočenog srpskog naroda kojeg te ”elite” tvrde da vode i predstavljaju.

Ipak – zaboravljaju da kada se ta reč – Brat – koristi moraju se ispuniti svi uslovi, i Neophodan i Zadovoljavajući, kao i da se toj reči mora obezbediti prava vrednost kroz dela, kao i stanje za uspostavljanje i održavanje takvog odnosa između onih koji se oglašavaju ”braćom”.

Stoga – pripadnost slovenskoj rasi i pravoslavlju jeste neophodan uslov da se bude brat ruskom narodu ali nije i za bratstvo celom raznovernom i raznorodnom građanstvu Ruske Federacije. To je malo teže zadovoljiti samim praznim pozivanjem na rod i veru!

Još je teže ispuniti zadovoljavajući uslov jer se za to zahteva mnogo više od pravog bratskog sudelovanja u odbrani već je neophodno i žrtvovanje (hrišćansko, pravoslavno, svetosavsko) kroz dela pravog brata kako bi mu brat napredovao, a u današnjem slučaju Rusije, i preživeo.

Današnje beogradske ”elite”, baš kao i njihovi prethodnici tokom poslednjih manje-više sto godina, padaju na ispitu zadovoljavanja bilo kojeg od ova dva uslova. Većina ih se ne oseća Slovenima (a naročito ne Srbima!), i duboko se, i nepopravljivo, stide veze sa njima, čeznući da budu Anglosaksonci, ili barem Francuzi, pa makar i Italijani, kako bi bolje pripadali svojoj zamišljenoj ”Evropi”.

Druga, mnogo manja, grupa su samoproglašene ”patriote”, ”tradicionalisti” i ”pravoverni”, koji veličaju junaštvo na bojnom polju ali su hrabri samo kada napadnu pečenje na banketima posvećenim odbrani, na primer, Kosova i Metohije, i jurišnici su samo, na rečima, kada svoje istomišljenike utvrđuju u uverenju u svoju muškost dok vode zamišljene bitke sa takozvanim ”Paradama Ponosa”.

Stanje je mnogo gore kada treba nešto zaista žrtvovati, naročito ako je to (po njihovom uverenju) u zatucanom verskom smislu, ne samo kada je Rusija u pitanju već još mnogo više kada se to tiče njihovog srpskog naroda i nacionalnog interesa Srba! Jasno je da su do sada žrtvovali (naročito u onom satanskom smislu) mnogo Srba, one proste i neokupane gomile pučanstva koje je listom nacionalističko i protiv NATO-a i EUropstva, kao i da su spremni da ih sve prinesu na žrtvu svojih zapadnjačkih zabluda o prijemu u NATO i EU – što oni smatraju svojim garantovanim ljudskim i građanskim pravom.

U tome su i Država i Crkva u Srba dosegle onaj pravoslavni ideal Simfonije – u našem slučaju tragične, sramne, grdobne i kriminalne izdaje i Rusije i srbskog naroda!

Mogli bismo za to, na jednostavan aristotelovski način, potražiti objašnjenje kroz četiri osnovna odgovora na pitanje Zašto? – šta je Uzrok?

Suštestvo – Šta je suštestvo tih ljudi, šta je njihova srž, od čega su sazdani, i kako lako se slamaju?

Mogao bi se dati lakši odgovor time što bismo ih proglasili za nedorasle, za odraslu decu koja pate od sindroma Pitera Pana, jer su u ogromnom postotku muškog roda iako su suštinski i dalje nemuški. Stoga je, u njihovoj neophodnosti da budu viđeni kao ”super-muški”, došlo do istiskivanja i potiskivanja, pa čak i do unižavanja žena, kao i bilo kojeg muškarca za kojeg se sumnja da ne odgovara njihovim standardima muškosti. Ipak, analizirajući im dela, može se zaključiti da se ponašaju više kao oni frustrirani i neispunjeni zavidni sredovečni luzeri koji su u svom mentalnom razvoju zastali na nivou pubertetlija, ali i kao lenje i sujetne dive-kukumavke okupljene oko grobova svojih mrtvih snova. A naročito kada se vidi kako zamuknu i razbeže se pri prvom mrkom pogledu onoga koga smatraju svojim gazdom! Čak i kada samo pokorno zapevaju, jadikuju i nariču zbog svojih propuštenih života…

Pojavnost – Kakva je forma tih ljudi, na šta liče pred očima drugih, kako su usaglašeni u svom opštestvu i ustrojstvu, i da li su imalo nezavisni?

Površnom (ili provincijskom) oku se javljaju kao nadmeni, gospodstvujući, slavoljubivi, nagli, goropadni i osioni, možda zbog svog uzvišenog roždestva beogradskog (kako vole da kažu za sebe da su ”rođeni”, što ih, nekom čarolijom, čini sve jednakima ali i nedostižnim onim ”nerođenim”). Ipak, hijerarhija je među njima najkrepkija i neprikosnovena, pri čemu svako nemilosrdno gazi onog ispod sebe dok vrat razvlači da poljubi čizmu onog iznad. Trenutni (kao i svi raniji) bedni primerak predsednika Srbije je vrhunsko ukazanje te pojave. Oni su svi u tom provincijskom ”matriksu” koji nazivaju ”svetom”, u kojem ih kljukaju mislima i isporučuju im naređenja (koja nekada oni i sami naslute i izvršavaju ih pre nego što i sam ”sistem” to učini) kuda, kako i kad da usklade koračnicu, i koliko žarko, ili žestoko, da slave ili kude onoga koji bude trenutna meta njihove dirigovane pažnje.

Ovih prolećnih dana 2022, na primer, prisustvujemo njihovom retko jedinstvenom skupnom graktanju u cilju opravdavanja ”jednoglasne odluke” ”Crkve” (a zapravo je bilo izvršenje naređenja američke ambasade) da se prizna za istinsku ”Crkva” koju su komunistički diktatori ustrojili u ”Makedoniji”, a još su slavopojniji u veličanja odluke da joj se još pridoda i autokefalnost – sve to proglašavajući ”najvećom mudrošću” i ”Svetim Duhom vođeno” delanje njihovih ”svetosti” i ”preosveštenstava”.

Činodejstvovanje – Šta je pokretačka snaga tih ljudi, šta ih vodi, i kuda, KO je njihov spiritus movens?

Zvanični srpski, tj. beogradski (jer se oni van njega i ne uračunavaju u postojeće) ”intelektualni” i ”ekspertski” državni ”instituti” (a privatnih, od ikakvog značaja, i nema!) su smišljeno stvorena udobna gnezda za taj društveni stratum beskičmene, sujetne, kukavičke i malograđanski pohlepne samoslaveće (ali i međusobno odstreljujuće!) bezidejne, jalove i većinom monolingvalne kaste nakačene poput pijavica na narodni budžet, potpuno irelevantne u narodu a još manje u globalnoj zajednici hrabrih i slobodnih mislilaca koji su na prvim linijama fronta u borbi za opstanak i budućnost ljudskog roda, onakvog kakvim ga je Bog stvorio i namerio.

I sami su se mnogo puta javno ispovedili da misle, govore i delaju ”do određene granice” jer ”rade za državu” pa je jasno ko je, i šta je, njihov spiritus movens, naročito kada je dokumentovano da fondovi zapada, tj. NATO, EU i SAD, hrane čudovište srpske države koja proždire pravi spiritus movens srpskog naroda.

Cilj – Šta je cilj, šta je svrha ovih ljudi, šta je to zbog čega su takvi kakvi su?

Dublje osmatranje može da iznedri zaključak da su baš iz onog otpada koji je Karl Marks opisao kao gomilu koja se provlači kroz istoriju, razmnožavajući se u dve istovetne ali javno suparničke sekte koje su raznele, a i dan-danas raznose blago srpskog naroda časno stečeno i negovano dostojnim precima današnjih Srba tokom stoleća samodržavlja u slavi i vlasti čojstva, junaštva i milosrđa na Helmu. Jedna grupa se naziva ”patriotama” i ”rusofilima” dok je druga zakleta u ”Evropu” i ”atlantske integracije” (NATO). Ipak, obe služe iste gospodare, koji su stameni u istrebljenju čak i sećanja na Srbe, na bilo koji način. Jedini razlog zbog kojeg ne uspevaju u tom zadatku je kukavičluk i podsvesna spoznaja da kraj Srba znači i njihovo okončanje – jer, iako su sram i stid Srba, Srbi su, kakvi god da su – a time je i njihov usud istovetan, da Velikim Resetom budu samleveni kao i svi nepokorni, samosvesni i slobodoljubivi narodi.

To je, zapravo, i najvažnija svrha i njihov cilj – da posluže Srbima da se probude i preuzmu svoju sudbinu u svoje seljačke narodne ruke – nadajmo se uskoro, i uz pomoć bratskih ruku Rusa!

Vojvoda de la Rošfuko je izvanredno napisao, Licemerje je naJveće poklonjenje greha vrlini – a ovi upravo to i čine i Srbima i Rusima, misleći, govoreći i radeći protiv njih dok sebe proglašavaju boljim i uzvišenijim, čime čine da spoznajemo Istinu bolje i brže, i da njome budemo vođeni.

Dakle… Rusijo! Čuvaj se! I odbaci ove nedostojnike i smradne čireve na telu tvog istinskog i večnog prijatelja i saveznika – Srbskog Naroda!

Dani stradanja i muka su jedini način da se razbudi ova komatozna nacija iz nasilno izazvane kakatoničke paralize, a kad se to desi ukazaće nam se Srbija onakvom kakva je danas – zemlja i narod – veličanstveni u ispunjenju uzvišenog mučeništva svojih predaka ali i poniženi u podlosti sramne dušegubnosti njihovih potomaka. Ali – kao što je pesnik Zlatnog Doba Srbije napisao u 14. veku, Srbija će biti ”ukrašena pobožnošću, jevanđeoskim životom, i dostojanstvom dobrih naravi”.

Samo – ne prevari se ponovo u izboru ko će ti biti saveznici i braća među budućim voždovima tvog jedinog uvek vernog prijatelja u Evropi!

dr Višeslav Simić

Meksiko

 

0 0 glasovi
Glasanje za članke

Ostavite komentar

1 Komentar
Najstarije
Najnovije Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Mussa Kessedžija
Mussa Kessedžija
1 godina pre

Šta napriča rusofilni čoveče.