Dimitrije Marković: “Svetosavski proglas” služi kukavičkoj inteligenciji za samopromociju

Izvor:
Politički.rs, Foto: Printrscreen YouTube, Press centar UNS

Pozivam sve istinske rodoljube da ne potpisuju ovu peticiju.

Razlika između kapitulacije koju planira Aleksandar Vučić i kapitulacije koja se nudi u tekstu ove peticije (proglasa) je samo u tome da li će Republika Kosovo imati predstavnika u UN ili neće.

Piše Dimitrije Marković, Foto: Prinatscreen YouTube

Organizatori i potpisnici ove peticije (proglasa) nude samoproglašenoj Republici Kosovo nezavisnost samo pod eufemizmom “suštinska autonomija”. Na sličan način su između Kosova i Metohije i centralne Srbije postavljeni granični prelazi korišćenjem eufemizma “administrativni prelazi”. Nije šija nego vrat.

To što Republika Kosovo neće biti članica UN ne menja ništa u životu kosovskometohijskih Srba.

Dozvolite mi da vas podsetim da Kosovo ni sada nije članica UN ali da je faktički nezavisno. Koja je onda razlika u odnosu na predlog Aleksandra Vučića? Kada je reč o svakoj dnevnom životu – nikakva. Sve ostaje isto.
Nećemo mnogo preterati ako kažemo da je razlika samo marketinške prirode – Aleksandar Vučić je izdajnik jer će se saglasiti sa članstvom ove samoproglašene Republike u UN a mi smo rodoljubi jer nećemo, iako ćemo se saglasiti sa nezavisnošću koja uključuje i samostalnu spoljnu politiku i druga obeležja nezavisnosti. Ali nećemo sa članstvom u UN i zbog toga smo mi rodoljubi.

Nasilje Albanaca nad Srbima nije ni u kakvoj uzročno-posledičnoj vezi sa članstvom u UN. Albanci napadaju Srbe i sada kada nisu u UN a napadaće ih i ako nekim slučajem tamo i uđu. Dakle, iz ugla Srba koji žive na Kosovu i Metohiji i u jednom i u drugom slučaju sve ostaje isto.

Za tvrdnju da je reč o reintegraciji u ustavno-pravni poredak Republike Srbije bismo mogli da kažemo da je protivna zdravom razumu ako bismo pošli od pretpostavke da je o grešci ili neznanju. Zašto? Ako otvorite važeći Ustav Srbije videćete da u preambuli piše da je Kosovo i Metohija deo Srbije. O kakvoj je onda reintegraciji reč? Ali ovo nije napisano iz neznanja nego u marketinške svrhe – da bi naivan građanin pomislio da se Projektom reintegracije nešto suštinski menja u odnosu na sadašnju situaciju. Ali ne menja se ništa. Kao što sam rekao na početku, u pitanju je kapitulacija koja se od one Vučićeve razlikuje samo u nevažnim detaljima.

O oslobođenju Kosova i Metohije nema ni pomena – sve se prepušta Albancima.

Ono što je poražavajuće za mene kao pravoslavnog hrišćanina jeste da se ovim proglasom istovremeno njegovi potpisnici nedvosmisleno odriču Kosovskog zaveta i pljuju na žrtvu ne samo kneza Lazara nego i svih učesnika buna, ustanaka, odbrambenih i oslobodilačkih ratova. Grade se mudri i napredni odbacujući rat kao sredstvo a zapravo je reč o kukavičluku i samoljublju.

Kosovski zavet je po svojoj suštini zavet ljubavi. Ljubav zahteva žrtvu. ,,Od ove ljubavi niko nema veće, da ko život svoj položi za prijatelje svoje“ (Jov. 15, 13). Ovom peticijom i predlogom iznetim u tekstu njeni autori i potpisnici jasno pokazuju da od njih ne možemo da očekujemo žrtvu u cilju zaštite našeg naroda na Kosovu i Metohiji. Tamo gde nema žrtve nema ni ljubavi.

Peticije, govori na okruglim stolovima i “protestima” služe isključivo za samopromociju.

U Crkvi rat se smatra neželjenim, ali ipak nužnim sredstvom. Pravoslavlje se u svim vremenima sa najdubljim poštovanjem odnosilo prema ratnicima koji su po cenu života čuvali živote i bezbednost svojih bližnjih.
Kukavičluk i samoljublje nisu ništa novo kod nas, ali verovatno se nikada nisu javljali u ovom obimu.

Da pogledamo šta o kukavičluku inteligencije u svoje vreme piše vladika Nikolaj:

“Nema sumnje, učenost je jedno veliko dobro, no učenost mnogih naših učenih ljudi liči na vatrište, na kome su naslagana mnoga drva, i suva i sirova, ali na kome nema vatre. Šta vredi vatrište bez vatre? Može čovek i manje učen biti, a više junačan, a otuda opet više srećan i koristan. Ja imam dokaz za to. Srbi od pre sto godina nisu bili tako učeni kao današnji, no ipak nisu se žalili na zlo, no borili su se protiv zla. Današnji Srbi imaju više učenosti, pa se ipak samo žale na zlo. Junaštvo nedostaje današnjim Srbima. Naši ljudi su veliko vatrište bez vatre. Bolji je i jedan ugarak, koji gori, no hrpa drva u snegu, koja je hladna kao sneg. Šta pomažu nezapaljena drva ozeblom? Junaštvo je oganj, koji pali naše srce i greje našu dušu. Junaštvo je car zla svakojega.”

Jedini ispravan stav jeste da je Kosovo i Metohija okupirana teritorija a jedino trajno i ispravno rešenje jeste reintegracija vojnim putem i stvarna kontrola Republike Srbije nad tim delom teritorije, što se može ostvariti samo prisustvom naše vojske i policije. I to je jedino što može doneti bezbednost kosovskometohijskim Srbima.

Luganska Narodna Republika i Donjecka Narodna Republika su nam živi primer.

0 0 glasovi
Glasanje za članke

Ostavite komentar

2 Komentari
Najstarije
Najnovije Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
pitanje
pitanje
1 godina pre

stvarnost se ne leči peticijama ni govorancijama, šta će potpisnici dalje

Emi
Emi
1 godina pre

uglavnom, nebitni. srećom, pita se narod