Pavićević: Nije trebalo ni pola dana intentizvnog rada medija da počnete strasno da mrzite čovjeka za koga do juče niste ni znali da postoji. “Habeas corpus act”

Pavićević: Nije trebalo ni pola dana intentizvnog rada medija da počnete strasno da mrzite čovjeka za koga do juče niste ni znali da postoji. “Habeas corpus act”

Vlado Pavićević: Habeas corpus act

„Habeas Corpus Act“ je zakon koji je engleski parlament donio 1640. godine i kasnije ga dopunjavao u nekoliko prilika. Znajući da engleski zakonodavni sistem najčešće slijedi praksu (umjesto da joj prethodi, kao u „srećnim“ zemljama poput naše) i oslanja se na precedent, izvjesno je da je institut „habeas corpus“ znatno stariji, da postoji možda i više vjekova prije nego što je kodifikovan.

Piše: Vladimir Pavićević

Šta je „habeas corpus“? U principu, zvučno ime za, većini makar intuitivno poznato i razumljivo, pravo čovjeka da ne bude lišen slobode bez dokaza i naloga suda, da pritvor ne može da traje nerazumno dugo, odnosno da postupak pred sudom treba da bude efikasan, bez mrcvarenja optuženika. Uz pretpostaku nevinosti, „habeas corpus“ je osnov civilizovanog krivično-pravnog poretka.
Englez takvu zaštitu uživa još od 17. vijeka.

Zašto ovo pričam? Jedan čovjek je izložen takvoj medijskoj harangi koja normalnu osobu užasava. Izvjesni M.A. je optužen za silovanje i, mada je postupak na samom početku istrage, a do suda tek treba da dođe, njemu je već presuđeno na naslovnicama medija. Beogradski (regionalni su takođe u akciji, ali ipak opreznije) štampani mediji su (od elektronskih je i počelo) – svi do jednoga, u jednoj orkestraciji koja teško da može biti slučajna – na naslovnoj strani objavili njegovu sliku, puno ime i kvalifikacije do nivoa ličnih uvreda, koje ne ostavljaju sumnju u krivicu. Čovjek je medijski linčovan i praktično građanski mrtav, bez obzira na to kako će se stvar završiti.

Ovo se dešava 2021., četiristo godina poslije „habeas corpus-a“. Aferim!

Silovanje je gnusan zločin. Iako spada u seksulane delikte, u osnovi silovanja je nasilje, ne seks. Stvari su tu, naravno, složene, ali, ugrubo rečeno: izvor gratifikacije zločinca je patnja žrtve, a ne seksualno zadovoljstvo. Gadna je duša silovatelja čim iz nje mogu da se rode tolika agresija i tolika energija da se tijelo dovede u stanje potrebno da se počini silovanje. Imajući to u vidu, sasvim je logično da vijesti o silovanjima bude snažne emocije kod ljudi – saosjećanje prema žrtvi i srdžbu prema počinitelju. Ipak, zreli, odrasli ljudi ne treba da reaguju, a da prethodno ne uključe razum, posebno ako im emocije, namjesto ličnog uvida u stvari, izazivaju više nego tendenciozni medijski napisi. Samo djeca i mentalno nestabilni ljudi reaguju na osnovu prvog impulsa i emocija.

M.A. je možda kriv, možda i nije. To danas niko ne zna, a ubijeđen sam da se o krivici, ili nevinosti dotičnog ne bi mogli pouzdano izjasniti ni policijski inspektori, ili tužioci koji su neposredno uključeni u istragu. Kako, dakle, mediji i oni koji ostrašćeno pozivaju na linč („raspni ga, raspni“ prirode, željne krvi – u suštini: nasilnici) znaju da je on kriv, meni jasno nije. Oblast seksualnih delikata (silovanje je tek jedan od njih) je složena čak i za stručnjake iz oblasti kriminologije, krivičnog prava, psihologije i sociologije, kamoli za nekritične „gutače vijesti“ koji vrište iz gomile, u kojoj je, kao što znamo, toplo iako smrducka.

Zašto je ovo važno? Kad se haranga legitimiše kao društevno prihvatljivo ponašanje, njoj može biti podvrgnut SVAKO OD NAS. Danas M.A., sjutra ti, ili ja, ili neki naš rođak, prijatelj, komšija. Možda neće to biti tako gnusno kao optužba za silovanje, možda nećemo imati tu „čast“ da nam objave ime i sliku na naslovnici uz natpis: „Manijak!“, ali postoje i „harangice“ na mikro-nivou koje mogu dobro da zagorčaju život.

Obeshrabruje broj ljudi koji se „upecao“. Obeshrabruje koliko pjene bije na na usta, koliko se adrenalina luči upravo onamo gdje treba staloženosti i promišljanja, koliko mržnje može da se slobodno prospe ulicama za čas. Nije trebalo ni pola dana intentizvnog rada medija da počnete strasno da mrzite čovjeka za koga do juče niste ni znali da postoji. Danas stiskate šake od gnjeva, a već sjutra će se u njima naći nož ili pištolj. Velike su društvene promjene na pomolu, duboki pad u divljaštvo.

Izvor: milanmilenkovic.com

 

Emisije najboljeg srpskog politikologa XXI veka Milana Milenkovića pratite svakog radnog dana od 20h na Jutjub kanalu Radio 2M

 

 

 

0 0 glasovi
Glasanje za članke

Ostavite komentar

1 Komentar
Najstarije
Najnovije Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Yandex taxista
3 godine pre

Bravo za text. Los narod.