Na današnji dan, 8. avgusta 1832. godine, u Srpskoj Crnji je rođen srpski pisac i slikar Đura Jakšić.
Jakšić je bio najizrazitiji predstavnik romantizma u srpskoj književnosti i jedan od najdarovitijih srpskih slikara 19. veka. Pisao je lirsku, rodoljubivu, satiričnu, socijalnu i epsku poeziju.
Slikarstvo je učio u Segedinu, Temišvaru, Pešti, Bečkereku (sada Zrenjanin), Beču i Minhenu. Potom je bio učitelj i predavao je crtanje u Kragujevcu, Požarevcu i Jagodini.
Po prirodi je bio nemirna i buntovna ličnost, pa je često napuštao službe ali je i otpuštan.
Pisao je s romantičarskim patosom pesme o slobodi i stihovane lirske ispovesti. Njegove pesme “Na Liparu”, “Ponoć”, “Mila”, “Padajte braćo”, “Otadžbina”, “Ja sam stena” i “Noć u Gornjaku” spadaju u vrh srpske romantičarske poezije.
Napisao je drame u stihovima “Seoba Srbalja”, “Jelisaveta, kneginja crnogorska” i “Stanoje Glavaš”, kao i oko 40 pripovedaka.
Pročitajte još
Mučenik Basara se koprca, dok veliki pesnik još uvek prca
Duško Trifunović legendarnu pesmu posvetio Maji Sabljić: “Vidim, poigrali se sa detetom i napišem ‘Pristao sam…'” “
Svedoci smo izdaje „elita“ – vladajuće, koja „malog čoveka“ svakodnevno raspamećuje, sišući mu krv i uništavajući mu život, i one “druge” koja uporno odbija da izađe iz svojih „krugova dvojki“
Đorđević: Nisu mogli Austrougari i Nemci, pa neće moći ni Zorana i Rio Tinto da istrebe loznički kraj od stanovnika