IFIMES: Turska 2021. i Erdogan – od saveznika SAD do “tiranina”

IFIMES: Turska 2021 i Erdogan od saveznika SAD do “tiranina”

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES[1]) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. IFIMES je povodom aktualnih događanja u Turskoj pripremio opširnu analizu. Iz opširne analize „Turska 2021: Da li se Turska vraća na stari izborni sistem?“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

Turska 2021: Da li se Turska vraća na stari izborni sistem?

Predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan je 1.februara 2021. na novinarskoj konferenciji izjavio, da su započete pripreme na izradi novog ustava u Turskoj i da je „ponovo došlo vrijeme za raspravu o novom ustavu Turske“, ističući da je „izvor svih problema, koje Turska doživljava od 1960.godine, proizlaze iz ustava, kojeg su usvojili pučisti“.

Sve političke stranke slažu se, da su ustavi iz 1961. i 1982.godine napisani nakon krvavih vojnih pučeva 1960. i 1980. godine i ne nude rješenja za aktualne probleme Turske. Međutim opozicija zahtjeva i prijevremene parlamentarne izbore.

Turski predsjednik Erdogan je 22.januara 2021. izjavio, da ne želi naštetiti demokratskim standardima predsjedničkih izbora u svojoj zemlji i da se u zemljama sa dugom demokratskom tradicijom ne organiziraju prijevremeni izbori na osnovu hirova nekih ljudi i tako je Erdogan odgovorio na zahtjeve opozicije, koja od njega traži organiziranje predsjedničkih i prijevremenih parlamentarnih izbora.

Usred kontroverzi i poziva na prijevremene izbore, turski predsjednik Erdogan najavio je 1.februara 2021., da se prijevremeni izbori neće održati i da će oni biti kao što je predviđeno u junu 2023.godine.

Ovaj zaokret u roku od samo sedam dana je rezultat nekih turbulentnih događaja na domaćoj političkoj sceni i u svijetu, gdje je novi američki predsjednik Joseph Biden u samo nekoliko dana od dolaska na vlast poništio mnoge odluke svog prethodnika, dok su posebno zabrinjavajući odnosi nove američke administracije do njenih saveznika. Krajem januara 2021. američka administracija je objavila, da je privremeno zaustavila prodaju oružja Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) i Kraljevini Saudijskoj Arabiji vrijedne više desetina milijardi dolara.

Erdogan između „tiranina“ i saveznika SAD

Image by Gerd Altmann from Pixabay

Biden je u posljednja tri mjeseca svoje predizborne kampanje, kroz koju je zacrtao prve poteze svoje buduće politike prema Turskoj, posebno prema njenom predsjedniku Erdoganu, opisujući ga kao „tiranina“ i najavio je, da će podržavati opozicione stranke na njegovom rušenju, te da će pokušati promijeniti politički kurs Trumpove administracije prema Turskoj. Odnosi dvije države su bili izgrađeni na dobrim međusobnim odnosima i ličnim simpatijama predsjednika Donalda Trumpa do Erdogana, kao što je imao i do prestolonasljednika Muhammada Bin Salmana  (MBS) u Saudijskoj Arabiji.

Ima više ozbiljnih otvorenih pitanja u odnosima između dva saveznika u NATO, počevši od pogleda na sirijsku krizu i potpore sadašnje američke administracije kurdskoj stranci Narodne zaštitne jedinice (YPG) u Siriji, koja je povezana sa terorističkom Kurdistanskom radničkom partijom (PKK) u Turskoj još iz vremena Obamine administracije. Imenovanje tijesnog prijatelja te stranke ambasadora Brett McGurka za koordinatora Vijeća za nacionalnu sigurnost za Bliski istok i sjevernu Afriku je veliki diplomatski udarac Turskoj. To znači nastavak Obamine politike, koja je je bila pogubna za Tursku kao što su pitanja kupovina ruskog raketnog sistema S-400 te zaustavljanje saradnje u proizvodnji i prodaji lovaca F-35 Turskoj vojsci. Odnos SAD-a do turskog disidenta, koji živi u Pensilvaniji  Fethullah Gülena, kojeg Turska optužuje za neuspjeli državni udar 2016 godine, te američke sankcije protiv turske banke Halkbank“ su otvorena pitanja.

Ankara je u znak dobre volje prema novoj administraciji preduzela neke diplomatske korake kao što su slanje pozitivnih signala za dobre odnose prema Grčkoj i EU te regionalnim rivalima poput Saudijske Arabije i Izraela. Nakon godina tvrde politike, Turska također potiče UN, da nastave pregovore o Kipru poslije stagnacije i višedecenijske podjele otoka. Turska je zadnjih dana poslala i pozitivne poruke historijskom protivniku Armeniji, pa čak je izrazila spremnost otvaranja graničnog prijelaza .

Turska vlada također je otvorila novo poglavlje u odnosima sa Grčkom poslije višemjesečne napetosti na Mediteranu, tako da je 25.januara 2021. u Istanbulu održana 61.rundu tehničkih razgovora između Grčke i Turske.

Politički zaokret Turske u Libiji i posljedično na Mediteranu

Foto: Presidential Press Service via AP

U Libiji je Turska izgubila svoje dojučerašnje saveznike u međunarodno priznatoj libijskoj vladi u Tripoliju. Članovi Foruma za libijski politički dijalog u Ženevi su 5.februara 2021. izabrali predloženu listu na čelu s Mohamedom Al-Menfijem, novim predsjednikom predsjedničkog vijeća, a premijer je postao libijski političar i biznismen  Abdulhamid Dbeibeha.

Nepoznat je stav nove libijske vlade u vezi sporazuma[2] vlade u Ankari i Tripoliju potpisanog 27.novembra 2019.godine o demarkaciji pomorskih granica između dvije države na Mediteranu. Turska je na osnovu tog sporazuma poslala svoje istraživačke brodove u Mediteran u potrazi za naftom i plinom u toku 2020. godine što je ponekad eskaliralo čak do okršaja sa patrolnim brodovima Grčke[3] i Frontexa.

Turska opozicija vrlo vješto koristi te iznenađujuće i neočekivane nove odnose i lapsuse u vanjskoj politici za dodatan pritisak na vladu i na način vladanja u predsjedničkom sistemu. Jedan od najvećih kritičara je i bivši visoki član Stranke pravde i razvoja (AKP), ministar vanjskih poslova i premijer Ahmet Davutoğlu, koji je u 2019.godini osnovao svoju Stranku budućnosti – Gelecek Partisi. On je bio poznat po politici nula problema sa susjedima, a na kraju njegovog mandata Turska je imala nula prijatelja u susjedstvu.

Ohrabrena turska opozicija – prestrukturiranje političke scene

U međuvremenu krajem januara 2021.godine Muharrem Ince, bivši protukandidat na predsjedničkim izborima turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu podnio je ostavku i povukao se iz glavne opozicione Republikanske narodne partije (CHP). On je pokrenuo novu stranku Pokret rodnog grada – Movement of hometown, restrukturirajući političku scenu države u osjetljivom periodu na unutrašnjoj i vanjskoj sceni.

Ince kao predsjednički kandidat CHP-a na turskim predsjedničkim izborima 2018.godine, dobio je 30,67% glasova, što je drugo mjesto iza pobjednika prvog kruga izbora Recepa Tayyipa Erdoğana, sa 52,59%. Ince je veteran turske politike i elokventan govornik, njegovu karizmu ponekad uspoređuju sa karizmom predsjednika Erdogana.

Predsjednik Erdogan je shvatio ozbiljnost situacija u kojoj se nalazi njegova stranka AKP, koja gubi simpatija svojih tradicionalnih birača, a posebno među mladima.

Ispitivanje[4] javnog mnijenja objavljeno 1. novembra 2020. istraživačke agencije „Eurasia“ pokazuje, da je procent glasova podrške vladajućoj koaliciji AKP-MHP  pao na najniži nivo otkako je Erdogan došao na vlast prije 18 godina.

Prema rezultatima te ankete vladajuća koalicija Narodni savez – Cumhur İttifakı  izborni je savez u Turskoj, osnovan u februaru 2018.godine između vladajuće Stranke pravde i razvoja (AKP) i opozicione Stranke nacionalističkog pokreta (MHP) osvojila bi 32,7%, dok je opozicijska koalicija Savez nacije – Millet İttifakı izborni je savez u Turskoj, osnovan u maju 2018. godine, sastoji se od četiri opozicione stranke, i to Republikanske narodne stranke (CHP), İyi stranke (İYİ), stranke blagostanje (SP) i Demokratske stranke (DP) osvojio je 32,2%.

Važno je napomenuti, da je sadašnja vladajuća koalicija osvojila 53,7% glasova na opštim izborima 2018., dok opozicijska koalicija osvojila je  33,9% glasova.

Na izborima 2018.godine Stranka pravda i razvoj (AKP) imala je 42,6%, dok glavna opozicijska stranka CHP 22,6%, što znači da su vladajuća stranka i njena koalicija imaju značajan pad popularnosti. Tako ukoliko budu održani izbori prema ovoj projekciji, opozicija može imati 52,5%, dok za vladajući blok neće prelaziti 47,5% glasova.

Glavni i neposredni razlog pada popularnosti vladajuće stranke je ekonomska situacija, koja se dodatno pogoršala preventivnim mjerama zbog pandemije Covid-19  te pada vrijednosti turske lire i poskupljenja cijena osnovnih životnih proizvoda te visoka stopa nezaposlenosti koja i dalje raste. To je direktan udarac na socijalnu bazu birača vladajuće stranke (srednji sloj te ruralni dio države). Bidenov izbor za predsjednika SAD također doprinio je padu turske ekonomije i investicijske aktivnosti. To je znak za uzbunu o budućnosti odnosa s novom demokratskom američkom administracijom i strah od nametanja dodatnih sankcija Ankari.

Predsjednik Erdogan jasno je rekao, da njegov cilj nisu ustavni amandmani na sadašnji ustav, već novi ustav uz učešće svih turskih političkih stranaka. Mnoge opozicione stranke izrazile su spremnost, da u tom pogledu sarađuju s predsjednikom Erdoganom. Tako je Erdogan prebacio loptu opoziciji, koja nije oduševljena za ovaj proces, koji zahtjeva i referendum na nacionalnom nivou. Opoziciji se žuri u ovom momentu i jedini njihov cilj su prijevremeni izbori, jer sumnjaju da takva prilika u kojoj AKP i vladajuća koalicija nalazi u dubokoj krizi neće se ponoviti.

Da li je Turska vraća na stari izborni sistem?

Promatrajući političku scenu u Turskoj, analitičari smatraju, da je zemlja na pragu novih izbora za nekoliko mjeseci, a ne nešto više od dvije godine. Neki analitičari nagovještavaju prijevremene izbore, koji bi se mogli održati do kraja ove godine i to na inicijativu samog Erdogana, koji se zasada javno i žestoko protivi, a ukoliko se bude osjećao sigurnim u pobjedu, umjesto da čeka na redovni termin u 2023. i mogućnosti dodatnog pogoršanja ekonomske situacije.

Analitičari smatraju, da bi čak i povratak u stari parlamentarni sistem mogao biti jedna od Erdoganovih opcija, s obzirom na to da mu u predsjedničkom sistemu treba 51% glasova, da bude ponovno izabran, a to je teško ostvarivo. Povratak u stari parlamentarni sistem daje mu mogućnosti da zadrži vlast čak i ako stranka dobije procent iznad 30% što nije teško, jer u svakom slučaju AKP dobiva takav procent, što je drži kao stranku na prvom mjestu među parlamentarnim strankama.

Foto: Printscreen Instagram/ buducnostsrbijeav

Erdogan, sa svojim sve većim samopouzdanjem i rastućim domaćim obrambenim sposobnostima, više nije zainteresiran da bude lojalan član Zapadne alijanse, jer smatra da bi Turska trebala tražiti svoje interese bilo gdje u svijetu (odlični ekonomski i politički odnosi sa Rusijom i Kinom).

Administracija predsjednika Bidena mora okrenuti novu stranicu u odnosima dvaju saveznika uz poštovanje geopolitičke specifičnosti Turske u  kojoj se nalazi na rubu tri krizna žarišta (Balkan, Bliski Istok, Kavkaz) te prepoznati novu stvarnost Turske.

Ljubljana/Washington/Bruxelles, 26.februar 2021

Fusnote:

[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni konzultativni status pri Ekonomsko-socijalnim vijećem ECOSOC/UN od 2018.godine.

[2] Analysis – Strategic, legal aspects of Turkey-Libya deal. www.aa.com.tr/en/africa/analysis-strategic-legal-aspects-of-turkey-libya-deal/1673079.

[3] Hacaoglu, Selcan; Kozok, Firat (5 December 2019). “Turkey’s Maritime Muscle Flexing Roils Eastern Mediterranean”. Bloomberg. Retrieved 5 May 2020.

[4] Anket: AKP’nin oy oranı düşüyor, Cumhur İttifakı ile Millet İttifakı kafa kafaya  https://t24.com.tr/foto-haber/anket-akp-nin-oy-orani-dusuyor-cumhur-ittifaki-ile-millet-ittifaki-kafa-kafaya,10233/2.

POSLEDNJE OBJAVLJENO

Ostavite komentar