Saša Nikolić: MEDIJSKI NAPADI NA IGUMANA LUKU

Izvor:
Politički.rs, Foto: Privatna arhiva

Ovih hladnih januarskih dana,
protiv oca Luke igumana,
medijska je pokrenuta hajka,
od zlih ljudi portala Bošnjaka
i dvojice Srba novinara,
potkupljenih poznatih fukara,
za novac su oni dušu dali,
na ispitu čovječnosti pali,
do lakata zaprljali ruke,
s Bošnjacima pišu protiv Luke,
mnoge laži a i sve najgore,
protiv crkve i njega se bore.

Piše Saša Nikolić

Ja im ime neću pominjati,
sami će se oni prepoznati.

S dušmanom se bore protiv njega,
”Ništa gore od zla domaćega”
to je davno slavni Njegoš rek’o,
prokleće ih majčino mlijeko.

A o Luki znamo svi odavno,
kod Srba je njemu ime slavno,
to je monah velikih vrlina,
sa kojim se diči otadžbina!

U ratu je on bio u rovu
i branio zemlju Srbinuvu.

Zamonaši on se posle rata,
njegova je prošlost sva poznata.

Kao monah on je iz Tvrdoša,
u Papraću naš manastir doš’a.

Dv’je hiljade zatim jedan’este,
u Karnu je daleko od ceste,
s mnogo truda, hrabrosti i volje,
minsko prvo razminir’o polje,
gdje se lako može da pogine,
iznad hladne krivudave Drine.

Nemanjića crkvu obnovio
i još mnogo toga uradio.

Manastir je podigao Luka,
a Božija njega prati ruka,
manastirske konake izgradi,
freske mnoge značajne ugradi.

Još je toga izgradio dosta,
omiljeni monah svima post’a.

Narod njemu stiže sa svih strana,
svake noći i svakoga dana.

Pristižu mu Srbi iz daleka,
kažu da je duša od čovjeka,
humanista i graditelj slavni,
pa ga voli narod pravoslavni.

Ali smeta to muslimanima
i njihovim političarima,
godinama njega napadaju
i o njemu pišu i pričaju.

Pokrenuli svoju mržnju staru,
pa su sada svi u januaru,
na oca se Luku okomili,
sve najgore pisat navalili.

Povod Srpska godina je nova
okupljena družina njegova,
tu u Karnu srpskom manastiru,
da u zdravlju, sreći, a i miru,
dočekaju dvadeset i drugu
i od sebe otjeraju tugu.

 

Tu se prvo Bogu pomoliše,
pa godinu novu proslaviše,
pjevajući srpske pjesme slavne,
iz prošlosti junačke i davne
i to ”Na sred gore Romanije,”
četnički se i sad barjak vije…

Novinari bošnjački tih dana,
zagraktaše kao jato vrana,
na čuvenog igumana Luku,
pa umjesto da mu ljube ruku,
oni pišu a iz glave prazne,
rečenice pune mržnje razne.

Naš se Luka tako ovih dana,
k’o orao ne brani od vrana,
nego leti pravo u visne,
da se vrana sama s orla skine
tako ove fukare obične,
zbog koristi neke svoje lične,
neće moći ništa igumanu,
vječito će na dnu da ostanu,
jer ne može vrana u visine,
gdje orlovi moćna krila šire!

Uzalud ga samo napadaju.

Istoriju našu ne poznaju,
nazivaju sve nas četnicima,
a ne znaju da je svim Srbima;
ponos četnik biti i ostati,
za slobodu bitke vojevati!

Boriti se časno kako valja!
Za krst časni Srbiju i kralja!

Četništvo je ili četovanje,
na gerilski način ratovanje,
obilk borbe u manjim grupama,
pokretljivim i brzim četama,
koje borbe neprstalno vode,
sve do smrti, pobjede, slobode.

Ova bitka vjekovima traje,
jer se četnik nikad ne predaje.

Najborbeni dio srpskog roda,
koji brani čast svoga naroda.

Istorija poznata je svima,
kad slobode ne bješe Srbima,
devetn’estog vijeka na kraju,
četničke se čete formiraju,
na prostoru od Stare Srbije,
da se bitka za slobodu bije.

U balkanskim zatim ratovima,
samo su se zvali četnicima,
najelitni dio jedinica,
Srpske vojske bili uzdanica
i u Prvom velikome ratu,
na put prvi stali su dželatu.

Toplički su ustanak podigli,
prvi vazda u sve bitke stigli,
elitni su njihovi odredi,
svoj doprinos dali toj pobjedi.

Tokom strašnog Drugog svjetskog rata,
prvi protiv Hitlera dželata,
krenuli su Dražini četnici,
kao srpski najbolji ratnici,
spasavali narod od ustaša,
skrivala je istorija naša,
ali srpski narod zapamtio,
zato ih je pjesmom proslavio!

Pjevalo se i pjevaće dugo,
šta bi Srbi zapjevali drugo,
nego pjesme o slavnim borcima,
junacima srpskim četnicima.

To su pjesme što vječito traju
i nikoga baš ne vrijeđaju,
osim neke pojedince lude,
što se dugi niz godina trude,
da četnike srpske okaljaju,
a zločine svoje prikrivaju.

Božija će da ih kazni ruka.

 

A iguman otac Babić Luka;
vječito će srpski ponos biti,
sa najboljim ljudima sjediti,
koji će mu u manastir doći,
kao i te januarske noći,
kad su Novu godinu slavili
i sa Lukom Babić besjedili,
domaćini, srpski književnici,
veterani ratni i pjesnici,
naši hrabri srpski policajci,
dobri ljudi i humanitarci,
djeca, žene, ugledni sportisti,
pravi Srbi pravoslavci čisti,
borci za krst časni pravoslavlje,
srpski narod i za svetosavlje.

Eto takvi kod Luke dolaze
i manastir Karno obilaze,
mnogi ljudi značajni vjernici,
što uvijek u svakoj prilici,
u manastir tu dolaze Karno,
pa to mjesto postalo je slavno
i čuvena crkva Nemanjića
zaslugom je to Luke Babića
nakon mnogo ljeta i godina
vaskrsnula iz tih ruševina,
tu se sada Srbi Bogu mole,
igumana Luku mnogi vole.

A to smeta svim ateistima,
zlim ljudima i komunistima.

Manastir je naš spomenik stari,
to trebaju znati novinari,
pa trebaju da pišu i ovo:
da je svako selo Srbinovo,
srebreničke velike opštine,
devedeset i druge godine,
zapaljeno od strane Bošnjaka,
ni plemena ne rade divljaka,
kao što su oni uradili,
Nemanjića crkvu porušili
i još mnoge crkve i oltare,
pa ja pitam ove novinare,
što o tome nekada ne pišu?

Za golgotu mog roda najvišu,
gdje je mnogo stradalo civila,
svaka kuća nekog izgubila,
mnoga majka srpska zakukala,
bez čeljadi svoje je ostala.

Foto: Pokret Oslobođenje

Zašto ćute o tome se znade,
tu je Srba tri i po hiljade,
postradalo baš na pravdi Boga
radi svoga imena srpskoga.

Na sve strane tu su srpske kosti,
iz dva svjetska rata i prošlosti.
Četrdeset i druge godine,
na obali od rijeke Drine
šest hiljada stradalo civila,
na sve strane krv se srpska lila.

Što mediji o tome ne zbore
i o srpskom stradanju govore,
nevinim se žrtvama oduže.

Sveštenici njima pomen služe,
za stradale Srbe oko Drine,
kroz vjekove i mnoge godine.

Tu nepravdu naš iguman vidi.

Zato nek se svako onaj stidi,
ko prikriva zločin nad Srbima.

Zlo i mržnju stvara međ’ ljudima.

Nek’ pitaju novinari sada,
da li iko Bošnjake napada?

Od svih onih što stižu u Karno,
da li možda slučajno verbalno,
iko ružnu riječ njima kaže,
može reći samo ako laže,
jer vjernici crkve pravsolavne,
istorije junačke i slavne,
ništa loše neće učiniti,
u miru će vazda prolaziti,
u manastir Karno iznad Drine,
to su našeg naroda vrline,
da poštuju Boga i drugoga
i da brane čast naroda svoga.

Foto: Pokret Oslobođenje

Otac Luka sve nas poučava,
isto kao srpski sveti Sava,
da hrišćanskim idemo stazama
i sa dobrim djelom, vrlinama,
mi činimo dobro svim ljudima,
konačni je sud na nebesima.

Bog će svakom od nas da presudi,
zato čovjek treba da se trudi,
da što više dobrih djela čini,
na usluzi bude otadžbini
i Nebesko carstvo zadobije,
da mu sunce i dušu ogrije.

Hrišćanska je ljubav kaže jača,

od zlih ljudi, mržnje, osvajača.
Otac Luka često nam besjedi:
”Mržnju ljubav vazda pobijedi!

Iza svakog hrišćanskoga sveca,
na prvom su mjestu nama djeca,
jer je srce bezgrešno njihovo”.

Često Luka kazuje nam ovo.

Pa zar takav pastir svoga stada,
zlim ljudima izložen je sada,
da o njemu pišu i govore,
al’ ničija ne gori do zore.

Sam će Gospod njima presuditi,
njihova će djela govoriti,
sve najgore baš o samim njima,
Božija će pravda sudit svima.

U Palama, uoči Savindana,

2022. Ljeta Gospodnjeg,

Saša Nikolić

0 0 glasovi
Glasanje za članke

Ostavite komentar

0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare