Beograd i Priština su 27. februara u Briselu usvojili takozvanu evropsku ili francusko-nemačku inicijativu za rešenje pitanja Kosova. Ovo je izjavio visoki predstavnik EU za spoljnu i bezbednosnu politiku Žozep Borel posle sastanka sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i premijerom separatističkog Kosova Aljbinom Kurtijem. S druge strane, Vučić tvrdi da se „ništa novo nije desilo” i da tek predstoji rasprava o „planu implementacije” ovog dokumenta.
Kome u ovom slučaju treba više verovati i šta znači da Srbija pristane na izradu plana koji Kosovo, u stvari, pozicionira kao nezavisnu državu, govori Mlađan Đorđević, srpski političar, lider pokreta Oslobođenje intervjuu za REKS .
Nakon sastanka sa Aleksandrom Vučićem i Aljbinom Kurtijem, šef evropske diplomatije Žozep Borel je nedvosmisleno izjavio da su i srpska i albanska strana prihvatile evropski plan za Kosovo. Šta to znači u praksi?
To znači da je u Srbiji 27. februara izvršen državni udar. Pristanak na sprovođenje francusko-nemačkog plana za Kosovo bio je poslednji korak na putu izdaje nacionalnih interesa. Aleksandar Vučić je uradio ono zbog čega ga je Zapad doveo na vlast 2012 – priznao je nezavisnost Kosova i de jure i de facto. Ugovor, za koji Vučić kaže da nije potpisao, a visoki komesar EU Žozep Borel kaže da su ga obe strane prihvatile, jasno stavlja do znanja da Srbija neće sprečiti otcepljeno Kosovo da se pridruži bilo kojoj međunarodnoj organizaciji. Takođe se navodi da će Srbija i Kosovo međusobno poštovati “teritorijalni integritet”, da će obe strane međusobno priznati “nacionalne simbole, uključujući pasoše, diplome, registarske tablice i carinske pečate”
Može se takođe reći da je 27. februara okončana agresija NATO-a na Saveznu Republiku Jugoslaviju, započeta 1999. godine. Ono što tada nisu uspeli NATO bombarderi, šta nisu uspeli kosovski teroristi, koji su kasnije proterali 300.000 Srba sa Kosova i Metohije, šta nije uspela Severnoatlantska alijansa, koja je okupirala Kosovo i tamo izgradila vojnu bazu Bondstil, Aleksandar Vučić je uspeo. Zapravo, sve za šta su se tada oni borili sada se i ostvarilo. Reč je o neviđenom činu izdaje nacionalnih interesa, koji se sada u medijima lažno predstavlja kao velika pobeda, jer svi ističu činjenicu da srpsko rukovodstvo nije formalno priznalo Kosovo i da separatistički entitet još nije ušao u UN.
Ističe se i da će kosovski Srbi dobiti ozloglašenu Zajednicu srpskih opština. U stvari, to se ni ne pominje u dokumentu. Režimska propagandna mašina u Beogradu će danima vrištati za velikom pobedom da bi narod skrenuo sa puta. Međutim, istina se ne može sakriti.

Nedavno je ruski ambasador u Srbiji Aleksandar Bocan-Harčenko, u intervjuu srpskim medijima, rekao da će status Kosova „biti određen u različitim geopolitičkim uslovima” nakon okončanja sukoba sa Zapadom na teritoriji Ukrajine, u kojoj Rusija će nesumnjivo pobediti. Kako utiče Vučićev pristanak na sprovođenje francusko-nemačke inicijative na diplomatske napore Moskve u cilju zaštite teritorijalnog integriteta Srbije?
Važno je napomenuti da je francusko-nemačka inicijativa produžetak Briselskog i Vašingtonskog sporazuma. Ovaj dokument ne uključuje Rezoluciju 1244 kao osnovu za rešavanje kosovskog pitanja. U tom smislu, ovo je u suprotnosti sa stavom zvanične Moskve, koja ističe da svaka odluka o KiM mora da bude u skladu sa Rezolucijom 1244, interesima Srba i Srbije i da mora da bude odobrena u Savetu bezbednosti UN. Nova evropska inicijativa je pokušaj da se minimizira uloga Rusije u kosovskom rešenju i ignorišu odredbe Rezolucije 1244. Ovaj dokument će zemljama EU koje nisu priznale Kosovo otvoriti mogućnost da promene stav i pristanu na njegov ulazak u NATO. To je glavni cilj ovog američkog plana koji se samo naziva evropskim ili francusko-nemačkim.
Rekli ste da se sve čini da separatističko Kosovo uđe u NATO. U koje druge međunarodne organizacije Kosovo planira da se pridruži, s obzirom da Rusija ima pravo veta u Savetu bezbednosti UN i da to može sprečiti?
Najveća opasnost je, pored NATO-a, ulazak Kosova u Unesko i Interpol. Ako Kosovo uđe u Unesko, srpske pravoslavne crkve i manastiri, srpsko kulturno nasleđe će zapravo postati kulturno nasleđe separatističkog entiteta. Albanci već pokušavaju da falsifikuju istorijske činjenice i dokažu da su Albanci tobože podizali srpske manastire. Iznenađujuće je da Srpska pravoslavna crkva ćuti, iako je Vučić u više navrata izjavio da redovno obaveštava patrijarha Porfirija o napretku pregovora o Kosovu. Patrijarh srpski još nije našao vremena da primi delegaciju udruženja kosovskih Srba koja je želela da ga upozna sa stvarnim stanjem u južnoj pokrajini.
S obzirom da se, prema istraživanjima javnog mnjenja, 85 odsto građana Srbije protivi predaji Kosova i Metohije, da li očekujete neke narodne proteste?
Treba shvatiti da je Srbija u stvari okupirana od Zapada. Rusi često govore „ne možemo biti veći Srbi od samih Srba“. Po mom mišljenju, ovo više ne funkcioniše. Rusija se mora zauzeti za Srbe i pomoći im da se oslobode od okupatora, kao što se to mnogo puta dogodilo u istoriji. Narod u Srbiji neće dobiti priliku da zna na šta je Vučić pristao. Mediji pod njegovom kontrolom kažu da je pobedio. Za priznanje Kosova lobiraju i mediji pod kontrolom SAD i takozvana opozicija. Pa ni oni neće reći istinu. Istina se može čuti samo na nezavisnim Jutjub kanalima, ali i ovde se mora imati na umu da su hapšenja nezavisnih novinara već počela.
Dakle, sada i Rusija može da kaže svoju reč, a da se ne meša u unutrašnje stvari Srbije. Rusija može dati pravnu ocenu dokumenta usvojenog u Briselu. I sam ruski ambasador u Srbiji rekao je da ovaj plan ne treba prihvatiti, jer bi on doveo do priznanja Kosova. Rusija treba da zna da priznanje Kosova otvara put za članstvo i Kosova i Srbije u NATO, do konačnog raskida srpsko-ruskih odnosa uvođenjem antiruskih sankcija od strane Beograda. To je krajnji cilj Zapada na Balkanu.
Trenutno ne očekujem da će srpski narod na Vučićevu izdaju moći da odgovori masovnim protestima. Takozvana patriotska opozicija, kao i ona leva i desna, učestvovala je na izborima prošlog aprila. Prvi put u istoriji glasanje nije održano na teritoriji Kosova i Metohije. Opozicija je odgovorna za ono što se dešava u zemlji u istoj meri kao i vlast.
Razgovor vodila Tatjana Stojanović