Aleksandar Tutuš: Signali Vrline

Izvor:
Politički.rs, Foto: Privatna arhiva, Printscreen
Topot života na Zemlji kroz ribon ubrzano istiskuje slova i riječi, nosioce značenja koja bi trebala artikulisati najrazličitija osjećanja kojima se kiti ova naša civilizacija. Nerijetko, usljed sve te pometnje koja u nedostatku pažnje dočekuje i ispraća nove riječi i nazive stanja i proizvoda koji prethode stanjima ne stignemo ni saznati a kamoli odrediti značenjsku lokaciju novonastalih misaonih entiteta – pojmova.
Piše: Aleksandar Tutuš, Foto: Privatna arhiva

Izmjena tehnologija, trenutačni update koji se vrlo često odvija bez našeg ikakvog znanja i dozvole, konstantno porađa i ukopava čitav terminološki instrumentarij. Međutim, iako smatravši da je ogroman broj uspostavljenih a potom i zaboravljenih riječi tek štetni talog napretka, mogli bi dublje razmisliti o jednoj sintagmi koja svakako pripada našem vremenu, a na jedan magičan način odaje stanje duha koji raskrečen između ekrana i stvarnosti, trenda i realnosti, ljubavi i emotikona, banalne svakodnevne površnosti i suštinske upitanosti – napušta svoj izvorni transcedentni status i kapacitet i postaje transhumanistički onemogućen; reklo bi se disejblovan. Virtue signalling – signalizacija vrline ili signali vrline po rječniku pojmova iz Kembridža bio bi pokušaj da se pokaže drugim ljudima da ste dobra osoba, na primjer ispoljavajući mišljenja i stavove koji bi pogotovo na društvenim mrežama bili opšteprihvaćeni. Da su signali vrline mnogo učinkovitiji instrument od valja se, ili još površnijeg ispoštavati pokazuju prije svega veoma rasprostranjeni simboli, fraze pa čak i fizički pokreti u posljednjih nekoliko godina, a posebno od uspostavljanja pandemijske globalne diktature.

Da počnemo baš od nošenja zaštitnih hirurških maski za lice. I pored dostupnih informacija o većoj štetnosti nego koristi od nošenja, pogotovo za zdrave ljude, jedini smisao navlačenja ubrzo po proglašavanju za obaveznu upotrebu pomenutih sredstava bio je onaj koji smo umjesto pune ekspresije jedinstvenog ljudskog lica razmjenjivali međusobno očima a glasio je – mi smo dobri, zar ne? Nošenje maski bila je masovna signalizacija vrline. Sad kad u mnogim zemljama nošenje maski u zatvorenom prostoru nije više obavezno nisu rijetki oni koji i dalje, često i na otvorenom, vozeći se sami u automobilu – signaliziraju vrlinu. Signalizirati vrlinu često ne zahtjeva istinsku vrlinu. Zato je i na svoj poseban način primamljivo. Ne zahtjeva žrtvu ni moralnu ispravnost. I najvažnije ne zahtjeva Istinu. Često je signalizacija vrline uparena sa kontradiktornim i zbunjujućim informacijama i stavovima. Ostani odgovoran, Ostani kod kuće takođe su lažni pozivi na vrlinu, jer pristati biti bez stvarnog razloga zatvoren nije vrlina ni odgovornost.

Pod ruku sa globalnom pandemijskom diktaturom idu i ostale velike zavjere poput Crni životi su važni i djelovanje organizacija koje se bore za navodna prava homoseksualaca. Signalizacija vrline je po oba pitanja veoma prisutna u sredstvima masovne komunikacije. Iako u SAD – ma od ukupnog broja stanovnika živi manje od desetine crnog stanovništva, udio crnaca na televizijskom sadržaju (filmovi, serije, zabava ) je značajno veći. Iako su crno –bijeli brakovi relativno rijetki,kad gledamo video sadržaj američke proizvodnje koji isključivo služi za programiranje javnog mnenja, ne propušta se prilika da glavni akteri u pravilu budu u mješovitom rasnom braku. To je masovna signalizacija vrline, koja je kao i ostale poruke te vrste licemjerje. U ošptu kampanju te signalizacije vrline koji ima za zadatak naglašavati rasnu ravnopravnost uključen je i fizički pokret simboličnog klečanja, kao molba za oprost za torturu nad crncima u robovlasničkoj istoriji Amerike, najčešće na sportskim priredbama. Lažna briga u cilju potkopavanja i slabljenja konzervativne i tradicionalne zajednice. Dani bez bjelaca na američkim univerzitetima, osmišljeni kao globalna signalizacija vrline, a zapravo su diskriminacija – prema bijelom čovjeku.

Signalizacija vrline je masovno i opasno oružje koje je zahvaljujući internetu moguće aktivirati u roku odmah. Nakon intervencije Rusije u cilju zaštite svojih granica i stanovništva u ruskim oblastima u Ukrajini u roku od samo nekoliko sati svijet je zahvaćen antiruskom histerijom. Kačiti ukrajinsku zastavu na lični profil neke društvene mreže postao je ubrzo najnoviji signal vrline, ekstremno interaktivnog načina kreiranja opšteg stava po određenom pitanju. Koliko su signali vrline zarazni govori i slika na kojoj Patrijarh Srpski Porfirije dočekuje ukrajinske izbjeglice, tobože brinući se za sve, nevažno kojoj vjeri ili narodu pripadaju. A zapravo koristi već oprobanu ekpresiju vrline bez istinske vrline, tek šaljući signale.

Da li uzrok prijemčivosti signalima vrline leži u neznanju? Da li je današnji čovjek pored tolikih oruđa neuk i nesposoban da sudi kao nikad ranije? Pukovnik Gadafi je u smiraj pustinjskog sunca pitao svoje dželate, krvav i ponižen, da li oni znaju šta je dobro a šta zlo. Nije molio za milost, mučilo ga je ovo najdublje pitanje današnjeg postojanja. Neukog čovjeka je lako zavesti, on ne zna ništa, a lažna ispunjenost je zapravo neupitana neukost. Signali vrline su lako svarljivi, njihova logika ne iziskuje ni iskustvo ni trud, oponiranje signalima vrline automatski povlači izopštenje. Signalima se manipulira po automatizmu, oni su bonton Novog Svjetskog poretka, samorazumljivi su i to ih najvećma preporučuje bez da se propituje njihova pozadina i stvarni cilj. Eto, kao što se istorija svake teorijske discipline može istraživati iz istorije njenih pojmova, ovaj skromni nacrt ovog pojma signali vrline može nam bar u malom dijelu razjasniti agresivnu rasprostranjenost određenih sistema ili simbola u sveopštoj manipulaciji ljudskim rodom od strane Umjetne Inteligencije ili kako već zvali Onog ili Ono. Čim se zapitamo umakli smo ubitačnoj površnosti Logosu jedinom.

POSLEDNJE OBJAVLJENO

Ostavite komentar