Fatamorgana pasuljanskog ispaljivanja

Fatamorgana pasuljanskog ispaljivanja

Dok su se pasuljanski ispaljivači zaslinavljenih noseva sa tribine obračunavali sa virtualnim agresorima, dotle je 140km severnije penzionisani pukovnik Gojko Lalović sa porodicom izbačen na ulicu, drugi penzionisani pukovnik ranjen u NATO agresiji, Janko Todorov pretresan na ulici, a podoficiru Dejanu Pavloviću “izgoreo” je privremeni dom, da bi nedavno bio izbačen i iz zamene za privremeni dom

Piše: Davor Kalajžić

A sve po važećem “pravu” na snazi u Vučićevoj “fatamorgana” Srbiji. U isto vreme, 140km južnije, u Gračanici i širom KiM prebijaju srpsku decu, hapse preostale Srbe, pljačkaju ih, pale im dobra, proteruju, a Savu Janjića markiraju za odstrel, sa sve Dečanima na nišanu.

Po nalogu osobe bez dana radnog staža i druge osobe koja na regrutaciji ne vidi ni prst pred okom, ali je srećom “progledao” kad se dokopao vlasti, “20 do 25 puta snažniji”, udarali su po brdima i dolinama IVP-a u oblasti između Ćuprije, Paraćina i Doljevca. Nisu išli ni severnije, ni južnije, da odbrane poredak, imovinu i narod i postupe u skladu sa svojim ustavnim obavezama za koje ih decenijama plaćamo. Nisu dobili ni naređenje da ih se 999 vrati južnije. Od Slovenije pa do Makedonije, crveno-crni-julovski pasuljanski ispaljivači prodavali su narod i teritorije.

A trošak tog dana ubojitog ispaljivanja bio je dovoljan da svim nezbrinutim pripadnicima Vojske Srbije obezbedi dostojan smeštaj. I tako “organizator noćnog plivanja u hali Pinki“, koji u predvečerje rušenja Srbije po Beogradu juri nameštaj i zavese za novopoklonjeni državni stan od neznatnih 117m2, umilostivljeno najavljuje da je “spreman da mu pomogne”. Nije jasno da li to znači da će po svemu sudeći nezakonito penzionisanog pukovnika Lalovića vratiti u službu i obezbediti da Ministarstvo odbrane sprovede u delo sve sudske presude koje nisu sprovedene, a u korist su oštećenog, čime bi dejstvo nasilnog izbacivanja bilo anulirano, ali je jasno da Vučićevom arbitrarnom samovlašću i jeftinoj demagogiji nema granica.

“Vazduh je lošiji onoliko koliko nam je standard viši”, odvali iz stava mirno maestro fatamorgane*, dok su 80km severnije i istočnije kineski ispaljivači nemilosrdno trovali sve oko sebe, pretvarajući vodotokove reka Bor i Pek u piroklastične talase, a vazduh koji udišemo u glavnom i ostalim gradovima u testo.

Crveno-crna-julovska koalicija u svojoj prvoj vladavini izmislila je termin „dešavanje naroda“. U drugoj vladavini termin je izgleda unpređen u „dešavanje zlatnog doba narodu“. Tako je Vučić uspostavio vezu između „višeg standarda“ i „lošijeg vazduha“.

SZO je nedavno objavila da usled zagađenja vazduha, u Srbiji ima više od 6.000 umrlih godišnje, od čega je trećina u Beogradu, što pokazuje da je Srbija prva u Evropi po broju umrlih od posledica zagađenja! I dok se u narodu najzad budi ekološka svest, predsednik Srbije „umire od smeha“ na sve rasprostranjenije ekološke pokrete koji bi da Srbiju zaštite od masovnog trovanja i trovača.

A kad je reč o tom „zlatnom dobu“, visokom standardu i platama od prosečnih 500 evra koje samo što nisu porasle na 900 evra, treba zaviriti u prosečnu potrošačku korpu.

Na dan 18.04.2021, na zvaničnom sajtu Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija, prosečna potrošačka korpa u decembru 2013. godine imala je indeks 1,28 prosečnih plata, a u januaru 2021. taj indeks je iznosio 1,18 prosečne plate. Prevedeno na razumljiv jezik, to znači da je kupovna moć za osam godina crveno-crne-julovske novovladavine porasla „spektakularnih“ 0,1 indeksnih poena, što je po svim matematičko-metodološkim parametrima u okvirima statističke greške. Toliko o „zlatnom dobu“ i „visokom standardu“, što je sve zajedno dovelo do toga da nam predsednik „umire od smeha“ na pomen ekologije i ekoloških protesta.

Ali nije nam potrebna zvanična statistika, u koju niko ni ne veruje, da vidimo da je ova vlast napravila ekološku i finansijsku katastrofu, koju bi da umota u fatamorganu* „zlatnog doba“. Spoljni dug je nikad veći, isto kao i budžetski deficit. Država živi od kredita, a dospele kredite otplaćuje dizanjem novih kredita. „Svaki“ građanin Srbije dužan je oko 7.000 evra, a disbalans je u tome što nisu svi građani dužni, jer je neverovatan broj onih koji imaju plate od pet i mnogo više hiljada evra i čiji su bankovni računi impresivni. Dakle, postoje dužni i nedužni. Pogodite ko su oni?

Podaci UNICEF-a za prošlu godinu pokazuju da oko 120.000 dece u Srbiji živi u apsolutnom siromaštvu, dok je oko 35% u riziku od siromaštva. To je baš u skladu sa parolom „za našu decu“, zar ne?

Zvanični podaci pokazuju da 500.000 stanovnika Srbije živi ispod granice siromaštva, dok granski sindikat „Nezavisnost“ daje podatak da jedna četvrtina građana ima status siromašnih, a čak 40 odsto stanovnika ima primanja niža od 45-46 hiljada dinara.

Strani investitori koriste sumanute državne subvencije na konto svih građana Srbije, a isplaćuju bedne zarade svojim zaposlenim, vrlo često ne plaćajući poreze i doprinose, što je glavni generator nenormalne politike spoljnog zaduživanja Srbije i posledičnog siromaštva koje kuca na većinu vrata srpskih domaćinstava. Vladino tolerisanje otpuštanja do 10% zaposlenih u firmama čiji su vlasnici dobili novac kako bi se tokom korone „sačuvala radna mesta“, takođe predstavlja generator narastajućeg siromaštva, a tome treba dodati populističko i neracionalno davanje budžetske pomoći svim građanima, umesto usmeravanja prema onima koje je epidemija zaista pogodila.

Odobravanjem najnižih poreza na dobit u Evropi i pretvaranjem Srbije u zemlju sa najjeftinijom radnom snagom „kako bi se privukli investitori“, pečati se finansijsko sakaćenje onih građana Srbije koji nisu bliski crveno-crnoj-julovskoj koaliciji u sprezi sa „kontroverznim“ biznismenima, zapravo kriminalcima.

„Nisam budala da ne govorim što mislim“, i „neću na godišnji odmor, hoću da radim!“, iskerebečio se na naciju Aleksandar Vučić, dok se onomad pripitao „mogu li ljudi to da prežive?“.

Mogu, predviđeno je Krivičnim zakonikom Srbije, član 81, obavezno psihijatrijsko lečenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi.

Davor Kalajžić, penzionisani službenik političke kancelarije specijalnog predstavnika UNMIK-a

Izvor: Direktno.rs

0 0 glasovi
Glasanje za članke

Ostavite komentar

0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare