Đorđević: Vučiću treba patrijarh da aminuje izdaju

Đorđević: Vučiću treba patrijarh da aminuje izdaju

Danas je Srpska pravoslavna crkva dodelila orden Miloradu Vučeliću, jednom od nekadašnjih novinara, udarnih pesnica Saveza komunista Jugoslavije, potom Miloševićevom ratnom huškaču i  besramnom bogatašu sa Čegevarinim posterom na zidu , i danas uredniku Večernjih Novosti, sa zadatkom da štiti lik i delo Aleksandra Vučića, i usput oplevi šta je još od Novosti i od države preostalo. 

Posle ordenom nagrađenih Vučićevića, Vulina i sad Vučelića, bukvalno je poslednji sekund da se u SPC zapitaju šta joj je zadatak, gde to idu, dokle su došli i šta o svemu misli verujući narod.

Ovo je prilika da se podsetimo na autorski tekst predsednika pokreta Oslobođenje Mlađana Đorđevića, koji je objavljen početkom ove godine.

Naterao sam sebe da pročitam intervju mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija . Nisam očekivao mnogo, naročito nakon poslednjih njegovih novinskih uradaka, kada je kolumnama u tabloidima vatreno branio Aleksandra Vučića i njegov režim od “orkestrirane kampanje“.

Piše Mlađan Đorđević, Foto: Pokret Oslobođenje, Wikipedia

Tada je pokušao da Vučićevu politiku predstavi kao nekakav pregalački rad na regionalnom pomirenju, iako je jasno da je sam Vučić često glavni piroman u regiji, a da na pomirenju rada samo onda kada je to na štetu srpskog naroda – kada se treba odreći Srba u Crnoj Gori i prepustiti ih Milu Đukanoviću, kada treba raditi na dokidanju nadležnosti Republike Srpske, i naravno, kada treba trgovati Srbima na Кosovu i Metohiji kao na pijaci.

Žalosti me što mitropolit svoju poziciju, jednu od najvažnijih u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, javno koristi za političku odbranu režima koji pljačka Srbiju, koji izdaje Кosovo i koji zavodi mafijašku strahovladu u zemlji, gušeći institucije i slobode na svakom koraku. Taj isti režim pokušava pod svoju šapu da stavi i Crkvu, i u tome mu neke vladike svesrdno pomažu. Jasno je da ovakvim javnim nastupima Porfirije ističe svoju kandidaturu za patrijarha, i to kao glavni režimski favorit. Žalosno je što čovek njegovog obrazovanja, pozicije, pastirskog i episkopskog iskustva mora to da čini, ali očigledno je takva priroda ofanzive SNS na SPC – a neki su toj ofanzivi popustili i prešli na stranu režima, jer su im zinule oči za pozicijama i moći.

Pa su zbog toga spremni da napadnu i na svoju braću episkope. Naravno, sve se vrti oko pitanja Кosova i Metohije. Vučić želi patrijarha spremnog da mu pomogne u konačnoj izdaji Кosova – potpisivanju pravno obavezujućeg sporazuma sa Prištinom i ubeđivanju srpskog naroda da je to dobro za nas. Blaženopočivši Irinej nije bio takav patrijarh. Tri puta je Sabor SPC za vreme Irineja podržao čvrste stavove o suverenitetu Srbije na Кosovu i Metohiji i nepristajanju na sporazume. Blaženopočivši mitropolit Amfilohije otvoreno je istupao protiv Vašingtonskog sporazuma, zbog čega mu je beogradski režim poručio da više nije dobrodošao u Srbiju.

Zato mi je, čitajući intervju u Кuriru, upalo u oči to što Porfirije Srbe u Hrvatskoj konstantno naziva „nacionalnom manjinom“, podržavajući tako aktuelni hrvatski narativ. Srbima u Hrvatskoj je oduzet status konstitutivnog naroda, zbog toga su se i pobunili. Na brojčani nivo nacionalne manjine nisu svedeni svojom voljom, već zato što su zaklani i proterani: prvo u Jasenovcu i drugim stratištima u NDH, a zatim Bljeskom i Olujom.

Takvo stanje mitropolit nikada ne treba da aminuje, bez obzira na to da li radi na pomirenju dva naroda. Srpsko narodno vijeće u Hrvatskoj, pa čak i srpski političari tamo, takođe izbegavaju termin „nacionalna manjina“ i trude se da koriste nazive “narod“ ili “zajednica“. Ne vidim zašto bi mitropolit Porfirije bio izuzetak, osim što ovakvim postupanjem daje primer da bi eventualno kao patrijarh Porfirije služio tome da se Srbi i drugde tretiraju kao pacifikovana i brojčano svedena nacionalna manjina – npr. na Кosovu i Metohiji. Da nas jednoga dana, ako sedne na patrijaršijski tron, ubedi da kao narod prihvatimo priznanje Кosova i da se odreknemo suvereniteta, naroda, imovine, crkava, istorije i pravde – a da zauzvrat dobijemo to što će Srbi kao nacionalna manjina na nezavisnom Кosovu biti zaštićeni po najvišim evropskim standardima, bar na papiru.

Vučiću treba patrijarh koji će da aminuje izdaju. Isto kao što mu treba predsednik SANU da ubeđuje Srbe da Кosovo nije naše. Isto kao što mu treba opozicija u skupštini koja će u izdaji da saučestvuje, pa zato okuplja razne Čanke, Olenike, Stamatoviće, Zelenoviće, Čomićke, Metle, POКS-ove, Raduloviće, Miše Vaciće i ostale lažne opozicionare.

Ovakvo mešanje režima u crkvenu hijerarhiju i interne crkvene poslove predstavlja jedno od najsramnijih poglavlja duge istorije Srpske pravoslavne crkve, a neviđeno je još od doba komunizma. Zato me i čudi što neki episkopi rado pristaju da učestvuju u takvom unižavanju časti, dostojanstva i nezavisnosti naše crkve.

Izvor: Nova.rs,

0 0 glasovi
Glasanje za članke

Ostavite komentar

1 Komentar
Najstarije
Najnovije Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Yandex taxista
3 godine pre

Mene vise brine sto genrali vojni i policijski cute i gledaju ovu vucicevu izdaju. Kao da ih bas briga.