Jesu li Srbi u Srpskoj manje vredni Srbi? Dodik i Vučić ćute dok srpske heroje šalju na robiju

Izvor:
Politički.rs, Ilustracija, Foto: printscreen YouTube, Privatna arhiva, Facebook

Ovih dana su Srbi sa severa Kosova i Metohija na barikadama. Protestuju, između ostalog, i zbog hapšenja bivšeg policajca Dejana Pantića. Dobijaju podršku od Aleksandra Vučića, Ane Brnabić, opozicije koja sebe naziva patriotskom…

I ako, treba ih podržati, treba podržati svaki vid borbe protiv terorističke takozvane države Kosovo, ma ko to organizovao i ma kakva je pozadina svega toga. Treba država Srbija i srpski narod uvek da budu uz Srbe sa Kosmeta.

Međutim, od nekih drugiih Srba, vlast i u Republici Srbiji i u Republici Srpskoj, po svemu sudeći je digla ruke.

Pre nekolio dana Trećestepeno veće Suda BiH potvrdilo je presudu kojom su Dušan Sladojević, Slavko Aleksić i Risto Lečić osuđeni na po pet meseci zatvora jer su marta 2019. godine u Višegradu učestvovali na skupu ravnogoraca. Jednom srpskom vojvodi, jednom srpskom ratniku i jednom srpskom guslaru presudio je muslimanski sud zato što su pevali “Sprem’te se sprem’te četnici”.

I dok mediji u Srpskoj i Srbiji kukavički ćute o toj sramotnoj presudi, i o još jednom zlodelu nad srpskim rodoljubima i srpskim narodom, dotle bošnjački mediji likuju i sa uživanjem posmatraju ćutanje i nemoć Vučića i Dodika.

Aleksandar Vučić, koji je ne tako davno ispraćao svoga političkog oca u Hag pevajući “Sprem’te se sprem’te četnici” i predsednik Srpske Milorad Dodik, koji je, koliko juče, pod šatorom sa Vulinom pevao “Sa Manjače krenuli su vuci” besramno se ne oglašavaju. Više im ravnogorci nisu potrebni. Neće skoro izbori.

Više Dodiku nije potreban srpski junak, vojvoda Slavko Aleksić, kome ni posle toliko godina, uz sve pokušaje, ni muslimani, ni stranci nisu mogli da pripišu ni jednu nečasnu radnju tokom rata. Ne treba Miloradu predsednik Ravnogorskog pokreta Dušan Sladojević, ne treba mu čestiti srpski guslar Risto Lečić, otac devetoro dece, dva puta ranjavani pripadnik slavne Bobanske čete, i njegov poj o junaštvu i slobodi. Napravio je Mile koaliciju sa muslimanima i Hrvatima, a srpski rodoljubi mu sad samo smetaju i kvare kombinacije, pa mogu malo i u muslimanskim zatvorima da leže .

Ne trebaju takvi rodoljubi kao što su Slavko, Dušan i Risto ni Aleksandru Vučiću, davno ih se odrekao, nije nikakve biznis šeme mogao s takvim ljudima da radi. Ima Vučić svoje podobne Srbe, jeste da heroji nisu, al’ su zato kriminalci za primer.

Zato ćute i Vučić i Dodik i mediji. Ne talasaju.

Kao što ćute i na ponižavajuću odluku vlasti u BiH da zabrane ulaz srpskim intelektualcima i političarima poput profesora Kovića, generala Dikića ili Mlađana Đorđevića.

Mlađanu Đorđeviću, predsedniku pokreta Oslođenje i nekadašnjem sekretaru Saveta za Srbe u regionu, pre par meseci je zabranjen ulazak u Bosnu i Hercegovinu, i on je vraćen sa graničnog prijelaza Skelani. Đorđević je krenuo na liturgiju u manastiru Karno iznad Srebrenice kod igumana Luke, u pomen blažnopočivšem mitropolitu Amfilohiju.

Kako kaže vlast BiH, Đorđević predstavlja pretnju za sigurnost BiH. Jedan od razloga je verovatno što su mu Sladojević, Slavko Aleksić i Risto Lečić prijatelji i što je pomagao i pomaže Srbe u BiH, kao i što ne dozvoljava da se zaborave srpske žrtve iz oba rata.

Đorđević je, sem Nebojše Vukanovića u Republici Srpskoj, jedini političar u Srbiji koji se oglasio povodom sulude presude muslimanskog suda i ocenio da je to povratak verbalnog delikta.

 

Đorđević je dalje kazao da ga ne čudi ćutanje Aleksandra Vučića, za koga je Kristijan Šmit Visoki predstavnik, iako ga Srpska ne priznaje, ne čudi ga ćutanje Vučića koji na sve načine pokušava da udovolji Zapadu u stvaranju unitarne Bosne i ulasku Srbije i BiH u NATO pakt, Đorđevića čudi ćutanje i nereagovanje samog Milorada Dodika.

Đorđević od Dodika zahteva da na svaki način pomogne i stane u zaštitu Sladojevića, Aleksića i Lečića. Po informacijama do kojih je došao, napominje da se zatvorska kazna zameniti plaćanjem novčane kazne u iznosu od 100 KM za jedan dan zatvora, te s obzirom da su ovo ljudi borci i ratnici koji su krvarili za Republiku Srpsku, i koji su i danas spremni to da urade, Republika Srpska ne sme da dozvoli da oni provedu jedan jedini dan u muslimanskim zatvorima.

Đorđević napominje da je sličnom progonu izložen i iguman manastira Karno otac Luka, i da ne treba da nas začudi ako na oca Luku krenu još žešći napadi od strane vlasti iz Sarajeva.

Vučić ćuti i ne oglašava se, kao što se ne oglašava i ne traži od svojih prijatelja iz Sarajeva da obelodane spisak kojim je sve Srbima zabranjen ulazak u BiH a samim tim i u Republiku Srpsku. Da sramota i bruka Vučićeva bude još veća, jedan zločinac, Naser Orić, može mirno da se šetka po Srbiji i ide u lov, kao što mogu i bezbroj drugih krvoloka, špijuna i neprijatelja Srbije da dolaze, odlaze, rade šta im je volja i dodatno ponižavaju nesrećnu Srbiju.

Mogu hrvatski fudbaleri da pevaju ustaške pesme i prete Srbima, može brat Rama da radi sa KiM šta mu je volja, brat Erdogan da prodaje “Barjaktare” Kurtiju… sve to kod Vučića može, samo su patriotizam i sloboda zabranjeni a rodoljubi su neprijatelji i nepoželjni.

A Mile? Hoće li ipak na neki način pomoći Sladojeviću, Aleksiću i Lečiću ili će jednostavno samo promeniti repertoar kad bude pevao pod šatorom na Zmijanju. Možda odjekne na Kočićevim danima “Danke Deutschland” ili “God Save the Queen”?

Znaš li tekst Mile? Ili ćeš ga naučiti? Ili…?

Oglasi se, Mile!

Miša Milovanović

1 1 glas
Glasanje za članke

Ostavite komentar

0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare