Antonić o jeziku, namernicama, namirnicama i kuvanju uz ahhhhaaaa, ohoooo i ooooo..?!

Izvor:

„Jezik je drugi Bog koji  stvara već stvoreno…“

Na programima naših televizja,u emisijama o zdravoj israhi i kuvanju  možete čuti kako nutricionisti, pa i poznate javne ličnosti reč namirnice zamenjuju rečju namernice. Jedan po jedan sada tako govore i voditelji i ta reč  ušla je u upotrebu tamo gde joj nije mesto jer reč namerniceupotrebljavamo npr. kada predstavljamo „putnice namernice“, pa sve liči na to da za ručak  možete da dobijete  sitno iseckane, propržene,pohovane ili skuvane putnice  namernice.

Piše: MILORAD ANTONIĆ

Očigledno  „Jezik je drugi Bog koji  stvara  već stvoreno ili zaustavlja jedinog boga na vratima vratima biblioteke,na ulazima u bioskope…“, kako reče književnik   Đorđe D.Sibinović (upravo je  dobio „Vukovu nagradu“ za 2022. godinu ).

Iz  opisa u uvodu ovog teksta  u kome je  izrečeno poređenje odvratno  pa se osobama  ženskog pola, koje celog života svim svojim bićem obožavam, izvinjavam. Istina je da sam  namerno  upotrebio što odvratnije poređenje ali uradio sam to sa ciljem kakve takve, makar i brutalne odbrane našeg jezika. Pokušavam da ovim slikovitim primerom ukažem  na neophodnost i poražavajuće efekte koje naš jezik trpi zbog  najblaže rečeno neodgovornosti, lične potrebe za promocijom i sl.

Posebna priča je što nas inače  svakodnevno sa malih ekrana zapljuskuju  neznanja, želja za isticanjem, te potreba da se po svaku cenu  bude  iznad drugih makar i na pogrešan način. Mnogima je izgleda  jezik pogodno tele za tu vrstu izživljavanja. I sve to je  začinjeno  nesprečavanjem odgovornih i nereagovanjem relevantnih insitucija. Valorizuje se  nakaradno, netačno ,ružno i pogrešno u našem jeziku.

Zato su se moje česte dobronamerne primedbe, kao i danas, odnosile na  izražavanje  u  sadržajima i  programima naših ,naročito,  elektronskih medija.

Pre svih i naročito se to odnosi na pomenute tv emisije koje su na neki čudan način same sebe strpale u edukativne. Upirao sam prstom na njih i zbog toga što je   televizija  još uvek najuticajniji medij i što ona  zadire duboko u kvalitet odnosa i ponašanja tv auditorijuma  i to u punom smislu one dobro poznate istine da ljudi na osnovu onoga što  saznaju iz medija  upravljaju sadržajima  i kvalitetom svojih života. U velikoj meri  mediji su ti koji kod  konzumenata  utiču na njihova politička opredelenja, izbor letovanja, zimovanja, automobila , na praćenje mode,…Na osnovu onoga što vide i čuju na televiziji ljudi vaspitavaju svoju decu,organizuju ishranu, kuvaju, koriste razne savete(prošlo je vreme da žene u jednoj ruci drže obimno izdanje nekog kuvara a u drugoj varjaču,..).Televizija je na tom terenu u prednosti. Osim u jednoj drugoj stvari. Pravilnom izražavanju. Jer taj medij ne trpi neznanje, netačnosti i greške, pogotovo ne pogrešnu upotrebu reči. U print medijima to i nije toliko primetno, ali na televiziji je čak i opasno. Ne samo po televiziju već i  javnost. Čovek na osnovu netačne  informacije pogrešno doživljavate svet. Zato  nije jasno kom to odgovornom licu na televizijama ne smeta činjenica da voditelji i gosti u pomenutom  slučaju  umeto da kažu namirnice jasno i glasno  izgovaraju  namernice.I to redovno kao pod obavezno! Zato odavno na sadržaje i poruke sa tv programa mnogi omalovažavajuće odmahuju rukom u stilu  da na televiziji možete svašta čuti.

  Ahhhhaaaa…”,“Ohoooo…“, „“Ooooo..?!“

U pomenutom primeru možda bi neko shvatio da je u pitanju greška u izražavanju nutriucionista, ali i kod sledećeg gledanja,  inače veoma omiljenih tv priloga kuvanja, čuo bi i da voditeljke  umesto namirnice govori namernice i zaključio bi isto.  Kad bi  ovakvi prekršaji u javnosti uvažavali osudu  možda  bi bilo rezultata na bolje. Meni jedino  nije jasno  zašto je, za to omasovljavanje pogrešnog netačnog izražavanja,toliko prisutno  odsustvo odgovornosti. Utisak je  da  nam je bar malo više stalo do čistote u jeziku komunicranja od televizije do škole nisam siguran da bi televizije  tako često i tako „uspešno“ mogle da se kite velikim rejtingom gledanosti. Ali je takođe sigurno da upotreba pogrešnih izraza  skuplje koštaju  društvo nego razne zloupotrebe,   eto u poslednje vreme i na televizijama, materijalne prirode. I pitali bi se. Kako verovati u ovom slučaju nutricionistima  i njihovom  znanju koje nam nude kad nisu  mogli da nauče kako se nazivaju proizvodi koje jedu i o kojima govori sve  što je dobro i loše.

Naravno  kad malo bolje razmislite  isto bi trebali da se upitaju voditelji/ke emisija tv kuvara   koji ih  slušaju i uopše ne reaguju. Možda bi kod onih kojima se obraćaju čak “ubrali”neki poen za  dovitljivost  kada bi ih upitali “mislite namirnica”. Ne. Ni za živi glavu.

Pošto je ćutanje znak odobravanja, za one kojima mediji znače to što znače, da ne znače ni bi  ih gledali, ćutanjem i ne reagovanjem voditelja/ki  nepismenost , neznanje  (ili samo greška) je obnarodovana. Niko ne reaguje i nikome to nije bitno. Zato se valjda ta vrsta neodgovornoati za izgovorenu reč  odomaćila. Negde je neko  od učenih i mudrih ljudi rekao da je nepismenima i neobrazovanima uvek lakše da koriste neispravne reči  i znanje. Možda to ima veze sa potrebom dokazivanja, kompleksima u rangovanju i vrednovanju profesija.

Druga vrsta loše strane  još gore poruke sa naših  tv programa je što i sami urednici/a koji su ponekad i svojim očigledno autorskim emisija (gde je odgovrnost još veća)  vode sadržaje u svojim emisijama za koje nisu spremni. Oni vispreniji se “pokrivaju” raznim prilozima ali oni koji vode tv emisiju ,a naročito o kuvanju,u kojoj je dominatno zanje  ali i praksa  , ta vrsta emisije traži  od njih konkretno-pripremi namirnice ,ili ispeci pitu, kolač…Jedna od tih voditeljki trudeći se da bude u vrhu gledanosti  na vreme je shavtila da svojim umećem u kuvanju ne može da osvoji željeni rejting (što god da sprema sve ispadne aljkavo), pa nas šarmira ni manje ni više nego  ispuštanjem čudnih neartikulisanih zvukova,doduše veoma prisutnih u našem jeziku,ali veoma neprimerenh izražavanju,a naročito mna televiziji.Ona jednostavno  ima goste koji znaju da kuvaju dok ona stoji sa strane i aktivno učestvuje tako što se za svaki   potez gosta kuvara/ce  npr. da jelo treba staviti u rernu, na svaku reč ili  savet  se čudi i izgovara te zvukove ”Aaaaaa…” , pa zatim  poromeni zvuk ,“Ahhhhaaaa…”,pa onda “Ohoooo…“, „“Ooooo…“ , „Opaaaaa“, „Uuuuu….“ Tako se ona izražava ,bolje reći daje gledaocima do znanja da  to što je gost -kuvar uradio da baš tako treba. I to bi možda moglo da prođe da se ista  ne iznenađuje (čitaj ispušta zvuke)kao da je „otkrila Amriku“,pa eto opet kontraproduktivnog efekta za televiziju jer takvo reagovanje tim neartikilisanim izrazima pokazuje elementarno neznanje jer se iznenađuje i čudi na logične postupke,često i dobro poznate u praksi. Jeste da je njeno izražavanje  njeno zadovoljstvo, ali ne mora biti i naše,pa  tako i u pomentom primeru ne možemo da se ne upitamo  zašto tako kad svaka stvar na svetu ima svoje ime po kojem je prepoznajemo,upotrebljavamo,…sa kojom živimo.

Tako je,eto, reč namernice  (putnice namernice koje su namerile da se,primera radi, popnu na brdo) verifikovana  kao deo ishrane zajedno sa krompirom, paprikama, paradajizom, mesom… pa  kako stavri stoje možemo ih očekivati pohovane,ispržene ili kuvane.

Pomenuta voditeljka i nutricionisti iz „serije namernica“ opstaju. Nekim čudom opstaje  i srpski jezik bez obzira što mu neznanje, nemar i nedogovornost menja i značaj i moć i položaj.

Možda će neko reći da u emisijama ovog tipa to i nije tako bitno, jer bože moj šta bi se drugo koristilo za kuvanje osim namirnica, ja  isto tako ne mogu da ne pomislim pa kad je tako zašto to ne nazovu pravim imenom?

Prof. dr Marina Nikolić,  nedavno je poručila  “jezik se čuva jasnom i stabilnom jezičkom politikom, …Srpski jezik se neguje na više načina. Pojedinačno – čitanjem, govorenjem, recitovanjem, ličnim angažovanjem na polju lingvističke kulture, pa i učenjem stranih jezika, jer ste tu suočeni sa prevođenjem i bogatstvom sinonima u različitim jezicima, pa i svom maternjem.“

U tom smislu nam je i Duško Radaović poručio  da volimo srpski jezik svakog dana makar pomalo, jer srpski jezik nema nikog drugog osim nas.  Samo je problem što  ne misle  svi tako.

0 0 glasovi
Glasanje za članke

Ostavite komentar

0 Komentari
Najstarije
Najnovije Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare