Braunović: Od kako su me raspeli, na Krstu sam i čuvam Čičino nasleđe od komunjara

Izvor:
Igor Braunović, jedan od retkih, ako ne i jedini, koji je pokazao da možeš biti vlast a biti uz narod i ostati patriota, borac, Srbin i rusofil, koji kao ratni veteran neumorno radi na očuvanju rusko-srpskih veza i odnosa, zbog čega je jako poštovan u Rusiji, mesecima se ne pojavljuje u javnosti i ništa se ne zna o njemu.

Njegov poklič „od litijuma do litija tanka je linija„, bio je razlog za ekspresnu smenu sa funkcije v.d direktora Srbijašuma i neviđenu medijsku harangu režimskih tabloida a sve po nalogu zapadnih ambasada i domaćih izdajnika.

Braunović na napade nije odgovarao i viđen je samo u Višegradu 6. novembra na obeležavanju 4. godine postojanja Udruženja Naša Drina, čiji je on predsednik.

Danima smo bezuspešno pokušavali da dođemo do Braunovića i saznamo nešto više šta se dešava jer su razne neproverene glasine o njemu kružile, pa čak i to da će biti zatvoren muzej posvećen Dragoljubu Draži Mihailoviću čiji je on osnivač. Inače, po mnogima je i taj muzej jedan od razloga Braunovićeve smene jer je njegovim otvaranjem izazvao neviđenu mržnju, zavist i neprijateljstvo dežurnih Čičinih branioca lika i dela i njihovih političkih sinova.

Najzad nam se Braunović javio danas i u kratkom telefonskom razgovoru doslovce rekao:

Nemam šta da vam kažem. Od kako su me razapeli, ja živim na Crvenom krstu, u kući Draže Mihailovića i čuvam ono što je ostalo od njegovih stvari, pošto su mnogo toga odneli. Ponovo ne daju komunjare da Srbi vide Čičine stvari, ponovo hoće da sakriju Čiču, hoće da ga Srbi zaborave. E ja to ne dam!“, kazao je Braunović i završio razgovor ne ulazeći u detalje ko je i šta odneo iz Čičine kuće u Bregalničkoj 24.

1 komentar

  1. Komunisti imaju svoju Oznu i crvene pretke koji suptilno guse demokratiju i monarhiju u Srbiji. Sve sto bi se doznalo neda da zivi. Samo moraju Titovi praunuci i Nesvrstani kolo da vode. Kao i kolaboracija sa rex-croatiom i njihovim potomcima. Vruc je hleb od sedam kora i Ravnih gora. Kome treba istina? Moj roman govori o tome, “ Kada opadaju kajsije“. Mladic koji je radio u Muzeju je iz austrougarske monarhije, crven kao paradajz, fokirant i beskucnik. Cinkaros svoje vrste. Niti sam imao promociju niti me je ikada pozvao, crvene se jaja komunjara. Ja to brzo provalim. Imam njuh za Bobiju, Ravnu goru.

Ostavite komentar