Tužilaštvo za ratne zločine ponovo je pozvalo bivšeg i prvog direktora Vojno-obaveštajne agencije (VBA) Momira Stojanovića u svojstvu okrivljenog za ratne zločine počinjene na Kosovu za vreme NATO bombardovanja 1999. godine.
Momir Stojanović je na svom Fejsbuk profilu objavio poziv koji je dobio, a u kojem stoji da se javi u ovo tužilaštvo u svojstvu okrivljenog 30. septembra zbog ratnog zločina nad civilnim stanovništvom.
On je u statusu iznad fotografije napisao da je protiv njega još 2007. godine vođen postupak za ovo delo, te da je tada tužilaštvo odustalo od daljeg gonjenja zbog nedostatka dokaza, o čemu je sačinjena i službena beleška o odbačaju prijave, te da izražava sumnju da je postupak sada pokrenut iz nekih drugih razloga koji su politički i povezani sa istragom koju su prištinske vlasti pokrenule protiv više bivših vojnih lica i policajaca koji su učestvovali u sukobima na Kosovu.
„Krvariš sedam godina na Kosovu i Metohiji i časno, u skladu sa odredbama Međunarodnog suda za ratno i humanitarno pravo, braniš otadžbinu od spoljne agresije. 2007. godine se odazoveš pozivu svojih ratnih drugova optuženih pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu i kao svedok odbrane sa tužilaštvom prođeš kroz sva dešavanja ratnih godina. 2008. godine ti po zahtevu međunarodno nepriznate države tzv. Kosova stigne međunarodna crvena Interpolova poternica zbog navodno počinjenog ratnog zločina u događaju sa kojim nemaš nikakve veze.
Uredno se javiš Sudu za ratne zločine i zahtevaš da se sprovede istraga po predmetnom događaju. Nakon trogodišnje istrage, u kojoj se promene tri tužioca, dobiješ Službenu belešku kojom se obustavlja postupak zbog nedostatka dokaza i u kojoj je jasno obrazloženo da nemaš nikakve veze sa predmetnim događajem.
Kao slobodan građanin obratiš se Ministarstvu pravde i Centrali Interpola svoje zemlje sa zahtevom da rezultate istrage dostave Direkciji Interpola u Lionu radi obustave poternice. Ne dobiješ nikakav odgovor niti te bilo ko od državnih organa kontaktira.
Nakon sedam godina ovih dana na adresi na kojoj odavno ne živiš dobiješ poziv Suda za ratne zločine u Beogradu da se javiš u tu ustanovu radi saslušanja zbog sumnje da si počinio ratni zločin. Kako je poziv adresiran na staru adresu koju je, kao i mnogih kolega veterana, neko iz državnog aparata tvoje zemlje ustupio kosovskom pravosuđu, može se zaključiti da je ponavljanje celog procesa po zahtevu pravosuđa nepriznate, a možda i priznate, a mi ne znamo, države Kosova. A možda je sve ovo u funkciji disciplinovanja i zastrašivanja političkih neistomišljenika.
Nema straha i nema nazad, iza je Srbija, ali ne ovakva i sa ovom vlašću.
Eto, moji ratni drugovi, siguran sam da su vaše priče teže i bolnije, ali se moramo izboriti za državu koja to razume“, napisao je Stojanović u objavi na Fejsbuku.
On je objavio i službenu belešku o odbačaju krivične prijave.
Naša redakcija je pozvala Stojanovića za dodatni komentar, ali nam je bivši direktor VBA odgovorio da je napisao sve što je imao da kaže, a da će na dalja pitanja odgovarati samo tužilaštvu koje ga je pozvalo.
Ninić: Mehanizam pritiska i „disciplinovanja“

Advokat Ivan Ninić kaže za Danas da su svi učesnici ratnih sukoba na prostoru Kosova i Metohije, od strane režima u Beogradu, pušteni niz vodu u okviru dogovora Beograda i Prištine, koji su formalizovani kroz čitav set javnih i tajnih sporazuma.
„Ovo što se danas dešava Momiru Stojanoviću, pre ili kasnije, desiće se svakom Srbinu, jer državu vode ljudi koji kontinuiranim ustupcima Prištini čuvaju svoju slobodu, vlast i fotelje. Mi ne znamo šta sve Aleksandar Vučić mora da isporuči i na šta se sve obavezao pred onima koji su ga doveli na vlast 2012. godine i sve ove godine održavaju na vlasti“, komentariše Ninić.
On ukazuje da ako institucije Srbije gaze sopstveni suverenitet i po nalogu Prištine pokreću postupke koji su već jednom pravosnažno obustavljeni u Beogradu usled nedostatka dokaza, onda je jasno ko i na koji način daje legitimitet tzv. kosovskoj državnosti.
„Inače, mi ovde imamo fenomen da adrese i lični podaci srpskih veterana iz državnog aparata cure i završavaju u rukama kosovskih organa, što za posledicu ima poplavu poziva koji im ovih dana stižu na adrese. Nema dileme da se na ovaj način aktivira mehanizam pritiska i „disciplinovanja“ onih veterana koji imaju hrabrosti da javno kritikuju aktuelnu vlast i politiku prema Kosovu i Metohiji, a general Stojanović to godinama čini“, navodi Ninić.
Antić: Politički revanšizam

Bivši predsednik Vojnog sindikata Srbije Novica Antić kaže za Danas da napad na Stojanovića i ponovno pokretanje besmislenih krivičnih postupaka protiv njega predstavlja klasičan čin političkog revanšizma, ali i podmukli vid specijalnog rata i psihološko-propagandnih dejstava vlasti i njenih tajnih partijskih policija protiv sopstvenog naroda.
„Stojanović je tokom agresije na našu zemlju bio visoki vojni oficir koji je svoju dužnost vršio u potpunosti u skladu sa Ustavom, zakonima, pravilima vršenja vojne službe i vojničkom zakletvom. Pitanje njegove odgovornosti za ove optužbe već je raspravljeno i sudovi su dali svoju konačnu reč“, kaže Antić.
On objašnjava da je, sa pravne tačke gledišta, ovde reč o presuđenoj stvari (res iudicata) i dodaje da ponovno aktiviranje ovog slučaja direktno krši načelo ne bis in idem (da se nikome ne može suditi dva puta za istu stvar), koje je garantovano Ustavom, ali i potvrđenim međunarodnim ugovorima, koji po našem Ustavu imaju primat nad domaćim zakonima.
„Ovo je samo jedan u nizu činova etiketiranja i degradacije ljudi koji su u potpunosti izvršili svoju obavezu prema državi onda kada joj je bilo najteže, za razliku od onih koji sada stoje iza progona Stojanovića. Dok se ova antinarodna vlast busa u grudi patriotizmom, govori o vraćanju vojnog roka i glumi jedine branioce države, u praksi radi sve suprotno nacionalnim i državnim interesima. Ovakvim slučajevima progona vojnih i ratnih veterana šalje se opasna poruka da u državu ne može da se ima poverenje i kako će proći svako ko sutra bude imao bilo kakvu ulogu u odbrani zemlje“, navodi Antić.
On kaže da je posle golgote koju je lično doživeo, progona njegovih kolega i prijatelja, vojnih i policijskih veterana, i progona Aleksandra Radića, duboko uveren da je razlog progona Stojanovića to što je „dirnuo u osinjak” i postao glasniji u svojim kritikama službi bezbednosti i vlasti kao čovek čija reč ima profesionalnu težinu jer je stručnjak za bezbednost.
„Ta služba, umesto da ga zaštiti i pruži mu pravnu pomoć za optužbe koje se odnose na period dok je bio njen pripadnik, ima razloga da se veruje da i sama stoji iza ovog malicioznog dela i sveti mu se ne bi li ga ućutkala u kritikama koje je upućivao i na njihovu adresu. Jedini cilj ovog zlodela vlasti je zastrašivanje i slanje poruke u javnost kako prolaze oni koji kritikuju režim i koji se zamere njegovim tajnim policijama. Ovakvim bezobzirnim rušenjem pravnog poretka i progonom branilaca otadžbine koji u ratu nisu bili svojom voljom, već po sili zakona i jer su se odazvali pozivu otadžbine, vlast je pokazala veliku bestijalnost, strah i licemerje u obračunu sa neistomišljenicima i da umesto interesima Srbije, direktno služi interesima Kurtijevog secesionističkog režima u Prištini“, kaže Antić.






















